A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
srijeda, 27.08.2008.
Rujno vino
|
Podne. Proslo odavno. Osjecaji. Zaboravljeni oduvijek. Boca. Vina crnog. Stol i jedna kristalna casa. Namjere sto nisu moralne, no vino je tako fino a djevojka tako nemirna. Casa. Pocinje joj se spavati. Druga. Osjeca mir. Treca. Budna sanja. Cetvrta. Vristi u agoniji. Zatvara oci, hladno je Nemir se vraca, ona nema duse nema osjecaja. Pali svijecu dahom zatvara prozore mislima legne u krevet tijelom. Zazeli se njeznih dodira grebe samu sebe noktima nema straha ona nikada nece biti sama. Zazeli se boli no ne zna ju nanjeti. Pretjeruje vristeci, pokriva se po glavi. Telefonski poziv, s druge strane predgrada zove ju netko cijeg se imena ni ne sjeca. Igra zapocinje ona ju ne prihvaca, spusta slusalicu i okrece se na drugu stranu. I od danas ce sluzbeno svi moji postovi biti sretni. Narednih stotinu. Jer ovo je stoti post. |
- 15:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.08.2008.
Samo moja jesen
|
Ova ce jesen biti samo moja ne kao ona prije nje ne kao ona kada sam je tebi poklonila. Ne, ne, ne, ne i NE. Ova ce jesen biti slobodna za sve one tako male stvari: odlazak u kazaliste citanje knjige odlazak u skolu ispijanje caja po kaficima pisanje dugih mejlova slusanje Cavea i Cohena skupljanje divljih kestena zaboravljanje mnogih osoba. Samo moja jesen bit ce zacinjena mnostvom poezije, prekrasnima bajkama mirisom cimeta mramornim kolacima. U toj jeseni posjetit cu Varazdin pogledat onu malenu fontanu sjest na nju udahnut miris jesen i pomisliti: Kako je divno biti slobodan. Napravit cu potsjetnik i poslat ga Jeleni da se ne zaboravi nasmjesiti svako jutro i pozdraviti snen dan. Zagrlit cu Maju i nagovoriti ju da se prijavi u neku modnu agenciju (inace cu ju ja prijaviti). Objasnit cu Tini da nije debela i natjerat ju da jede moje kolace. Uvjerit cu Darka u njegovu inteligenciju, jer nije lijepo kada netko toliko mudar sumnja u sebe. Pozvat cu Zovku na kakao ili caj ili sto god vec. Uvjerit cu sve ljude da se snovi ostvaruju i da je dovoljno nesto jako zeljeti te raditi na tome da se to ostvari i to ce se zbilja ostvariti. Poslat cu Sanji mirisnu svijecu. Plesat cu na kisi u centru grada i nije mi vazno sto ce tko misliti. Sjetit cu Danijela, dobrog prijatelja da i ja jos uvijek postojim. Zivjet cu. Zatvorit cu se u svoju sobu i pisat cu beskrajno duge pjesme cijele dane. Spavat cu pokraj otvorenog prozora. Necu plakati, vec cu se stalno smijati. Necu ni jednom pomisliti na osobu koja je uzrokovala sve moje probleme u zadnjih previse mjeseci. Smijat cu se, u sebi cu plakati, no tko ce to primjetiti, nitko. Jesen moja najdraza, izgubljena i sanjiva. Ova ce biti samo moja, i vise nicija. |
- 14:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 24.08.2008.
Laganini po sredini
|
Svijet stoji u rukama svemogucih bica. Zemlja stoji u rukama svemira. Ljudi stoje na povrsini Zemlje. Zemlja je u nasim rukama. Spojimo li sve dlanove na svijetu, mozemo li Zemlji napraviti ogrtac? A mozda pletemo njen ogrtac mnostvom nasih osjecaja. .... Zemlja: Tko si ti? Ja: Tvoje dijete. Zemlja: Sto radis na meni? Ja: Postojim. Zemlja: U cemu je smisao tvoga postojanja? Ja: U trazenju smisla mog postojanja. Zemlja: Znas li ti moje tajne? Ja: Ne, ne znam, no tajne su ovdje oduvijek a ja nisam.. .... Nikada dovrsena prepirka sa Zemljom traje jos od doba starih Maya pa do danas. I trajat ce dok bude nas. Jos sedam dana i pocinje nastava. Koliko je biblijski bog* stvarao svijet? Mogu li i ja stvoriti svijet u ovih sedam dana. Vidim ju nocas, oko pola noci. .... Ona: Jesi dobro? Ja: Daa. Ona: Samo nemoj nikada vise plakati. Ja: Zaista necu, nemam razloga. .... Lagano je prekrasno biti ne zaljubljen i ne voljen. Osjetis ono olaksanje jer vise ne moras paziti na tude emocije ispred svojih. Mozes sebicno paziti na sebe. *Iako neki od nas nikada ne paze na sebe.* Jedan moj klasican dan sastoji se od: budenja, citanja vijesti, kuhanja rucka, citanja Cohena, slusanja Cohena, nekoliko sati spojena na net, izlaska van negdje. U grubo. Mozda Cohen cini previse moga zivota, no i sam je rekao da je nadisao mnoge druge pjesnike. Ne mogu se odluciti izmedu citanja "U registraturi" i surfanja stanovite "Dolores Haze". Kako se moguce toliko cudno osjecati nakon samo jednog zagrljaja. Kako je moguce ispalakati toliko suza u jednoj noci. Kako je moguce popiti toliko vina u tako beznacajnom vremenu. Kako je moguce.. Smijati se i biti najsretnija osoba na svijetu, a povrijeden si u najskrovitijim kutcima sebe. Odlucujem pustiti onu pjesmu Laganini po sredini (koju si mi ti poslao, i koja ti se jako svida) i putovati Zivotom laganini po sredini. |
- 13:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #
subota, 23.08.2008.
Cetiri se stvari nikada ne vracaju, ispaljena strijela, izgovorena rijec, prosli zivot i propustena prilika.
 Hvala. Za jucer. Sada znam da citas. Hvala.Ti imas opravdanje i za najgore ljude. T.M. |
- 12:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 15.08.2008.
i dodaj svetu malo boje, cudo moje..
|
Curi od jutros od cetiri-pet, rešilo nebo da potopi svet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al' to joj je zanat, ma sve mi je ravno k'o severni Banat, manje više, i sa kišom i bez kiše. Subotnje jutro, sa svim uzurbanim ljudima koji se krecu za svojim poslovima. Grad je uvijek isto mjesto, samo se osjecaji mijenjaju. Crveni kisobran u mojim rukama postaje stvar vrednija nego tisuce novcica. *siva majica. crne traperice. maslinasto siv kaputic. crne tenisice. Crven Kisobran* Slab sam ja igrac za subotnje gužve, al' shvatam pomalo te pokretne spužve: neko pijan lakše život odrobija. Caj od jagode i vanilije.Rockerski ugodaj. Lijepa slova, ljepseg znacenja. Nekoliko suzica, sakrivenih. Pocinje kisa, stisnemo se ispod kisobrana, odlicna izlika da te grlim satima.. Odlaskom, spoznaja da je zivot zaista robija, psihicka. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjici tužno stoje.. I samo ti znas kako pobuditi Ljubav u meni. Tvoje misli izazivaju emocije, tvoji njezni dodiri otkrivaju drhtaje, tvoji pogledi vide sve.. Kada bilo tko pita zasto sam stalno zamisljena ili sama, nasmijem se i ne slusam. A ti.. moje je postojanje odredeno tvojim.. Maja: *sjetila sam se neki dan onoga dana dok smo išle u vz. onako, jednostavno mi je došlo. i sjećam se kako si bila sretna. i kako si se tresla. i ja sam bila sretna. i kako si se smijala. i ja s tobom. i kako si čekala da mu daš bombone. i kako smo bježale na vlak. i kako se ja nisam znala orijentirati. a (kao) znam zemljopis. mda. i... to je sve bilo tako lijepo. doći će on opet.* Hvala ti Maja.. Ti znas kako je lijepo postojati. Cista, iskrena i neiskvarena. Da su samo neki ljudi takvi, svijet bi bio ljepse mjesto za postojati. Naucila sam skidat glazbu pomocu limewirea. Maja me savjetovala da ucim glavne gradove africkih drzava. Pretezno najiskrenije ne znam sto bih sama sa sobom. Preokrenula sam si bioritam (no, samo polovicno) i to opet. Moram ga vratit na mjesto sljedeci tjedan. Jos samo dva tjedna. Uzbudeno brojim dane do skole:) Edit: Ispricavam se sto ne komentiram, ljena sam upalit komp. Budem, na vecer:) |
- 15:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #
subota, 09.08.2008.
Nocas sam izasla na kisu..
|
*Ljudi su mi okretali leda, djevojke zavirivale u srce..* Trenutno citam knjigu "Sangaj baby". Svojevremeno prije kojih pola godine, mozda godinu, ta je knjiga podigla mnogo medijske prasine. U Kini su tako masovno spaljivani primjerci iste te knjige. Ocito je da jos uvijek zivimo u svijetu mnogo zatvorenijem no sto smo svijesni. Mnogi ovdje znaju da zaista volim putovati. Bilo fizicki, bilo psihicki. "Jer putovanje je zivot, bas kao sto je i zivot putovanje (On)". No kako putovati kad smo si sami nametnuli granice preko kojih je zaista nemoguce proci? Tinina je seka provela 12 mjeseci u Ameri(c/k)i. Voljela bi se vratiti, no ne moze dobiti vizu. U svijetu u kojem zivimo, sami smo nametnuli granice. A te granice smetaju nama samima. Otuzno je biti zarobljen u svom vlastitom svijetu. Sto se tek dogada kada se zatvorimo u svoj vlastiti unutarnji svijet iz kojeg se ne znamo izvuci? Postajemo ovisni, bilo fizicki ili psihicki. Cudno je kada dopustis samom sebi da udes u Tamu i jednostavno nemas dovoljno snage da se nakon nekog vremena izvuces van. Tama moze biti korisna, nauci te kako se dignuti na visu razinu. Nauci te citati, traziti, plakati, vristati, moliti, uciti, pamtiti, tjesiti, voljeti, stovati. Zivjeti. Iskoristavati zivot. Inace on iskoristi tebe. Iscrpi te. *Za sve na svijetu postoji mjesto, vrijeme i osoba.. Mozda jos nije bilo nase vrijeme*. Iako sve ima svoj smisao. I nije to vjerovanje u neku religiju ili visu silu, to je samo prihvacanje prvenstveno sebe, zatim i zivota onakvim kakvim je. Mozda bih trebala pokusati prihvatiti cinjenicu da cemo se sresti napokon. No nocas je padala kisa, i sjetila sam se svakog tvog pokreta. Mog crvenog kisobrana u tvojim rukama. I neka me netko pita zasto placem kada odlazim iz grada na vise dana.. Zato sto u drugim gradovima nema nasih zajednickih uspomena.. (no da, ima u Varazdinu:)). Jedva cekam vidjeti te:) |
- 14:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #
utorak, 05.08.2008.
Uvala Scott
Kraljevica Brodogradiliste  Rucak (hvala Nikola, hih)  Tina i ja  ja  Tina  Eto, to su sve fotke koje imam od ljetovanja u trajanju 15 dana. Prvu noc sam se toliko cerekala prije spavanja da sam probudila sve ostale ukucane. Bili smo smjesteni u jednoj staroj oronuloj kuci (bivsa vojarna). Pa, u toj kuci su za vrijeme drugog sv. rata mucili, silovali i na kraju ubili jednu mladu damu. Prica se da njen duh jos hoda kucom.. buuu:). Tinu je jedno deveti dan uhvatila manija pjevanja i oponasanja cudnih zvukova. Ja sam se jednom napila (shy), Tina se par puta napljugala (hihihi). Upoznala sam Ludwiga... On je jedan jako dobar decko. Ali zivi u Forcheim-u. To je jedno 14h udaljeno od Rijeke. Cmoljila sam jer su mi se jeli kolaci. Bila sam sretna zadnji dan kada smo isle doma. Jer ipak, "U Zagrebu mi je glava, a cez srce dere Drava..." Doma je najljepse, jos se privikavam:). |