ponedjeljak, 28.08.2006.

Bila prekjučer tekma..
Kranjčar jednom pogađa u riječku mrežu..i to je to..0-1 je rezultat jadranskog derbia..toliko o nogometu..
A sada malo o navijačima..bilo je ok..bilo je dosta ljudi..i za razliku od inače velika većina ih je i navijalo..rekli su mi ovi koji su gledali na tv-u da smo se ful čuli..da se torca ponekad čula..vjerovatno onda kada smo mi šutili..i slušali njih..i razmišljali kako su glasni..ali ono:pa nećemo valjda NA KANTRIDI slušati tovare..pa smo opet počeli pjevati..pa se oni više nisu čuli..=)
Bilo je dosta baklji u 60.-oj min....i bila je koreografija u dvadesetoj mniuti..s papirićima..i na slici sam vidjela da su kao dva X-a..a to valjda znači 20..bar sam ja to tako skužila..jer kak dvadeseta je godina Armade..i to tako..pa ako netko zna koje je stvarno značenje bilo tih X-eva nek mi javi..i da ispod papirića,na ogradi je pisalo: SAMO RIJEKA SAMO ARMADA



Najjače mi je bilo kada je Kolo rekao ajmo sada da se onim tovarima krv sled: hoću Ri..i stvarno je bilo da ti se krv sledi..baš smo bili jaki..=)

Bilo je fora i kada je rekao:daj,navijate ko trebe..!!! vi cure oprostite..

i upoznala sam darju..ok cura..=)

Oko 10-e min digla se poruka:
ZA HRVATSKE NAVIJAČE POSEBNI ZAKONI,
ZA MAFIJU IZ HNS-A POHVALE I NAKLONI
DA LI SU NAVIJAČI ZLO HRVATSKOG NOGOMETA?
I nedugo poslje:
NOŽEVI NISU NAŠI REKVIZITI...
MI NOSIMO ŠALOVE I NEMAMO ŠTO KRITI!



I digla se ova poruka iz naslova..koja mi je baš jaka..!!!!

I to bi bilo to..a oni tovari su se veselili kao da su prvenstvo osvojili..a jebiga..

pa evo,šaljem vam svima puno pozdrava do iduće tekme..ili dok me ne uhvati inspiracija..=)
i uživajte u još ovih par dana praznika..=)

četvrtak, 24.08.2006.

Koliko ću još puta morati doživjeti ovu stvar, ovaj osjećaj.. Koliko će mi još trebati da se promijenim, da se promijeni ova glasna gomila oko mene..
Hodajući ulicom promatram te oblike. Idem ravno. Bez cilja, lutam. Osjećam poglede uprte u sebe, žele me pročitati, mene i moju dušu. U mislima mi samo jedno: sloboda. Ne dam vam ništa, ne možete mi uzeti ono zadnje što je od mene ostalo, svoju dušu vam ne namjeravam prodati.

Idem dalje, sve više pogleda je uprto u mene. Zar više ne mogu hodati ulicom, a da me ne smatraju čudnom? Zašto je to tako, zašto sve one koji su drukčiji od tih savršenih oblika moraju nazivati čudnima??? Pitanja, opet toliko pitanja, a odgovori..? Njih nema..nažalost.

Dolazim do kraja, do mojeg mjesta. Tamo sjednem, naslonim se i napokon je sve u redu. Onaj unutarnji nemir nestaje, napokon. Prolazi nešto pokraj mene, gleda me, promatra. Pozdravlja me i ide dalje.. Ovo mi nije jasno jer ne nosim odjeću s poznatom markom, a ovaj lik me pozdravlja.. Kamo sada da krenem.. ili da radije ostanem? Ostat ću, pa što bude.. Iz daljine vidim mutne likove kako koračaju. .

Zanimljivo je to kako svakodnevno kažu da te ne treba biti briga što likovi o tebi pričaju i govore, što te ogovaraju, kažu da se ne obazireš, da budeš svoj i pogledaš život istinitim očima i vidiš istinu.. A zapravo su oni od tih koji se samo pretvaraju, oni žele pažnju, žalim ih; jer kako mogu činiti ono protiv čega su, puni predrasuda, vlastitih i tuđih, iskaljuju se na nekome koga ni ne poznaju i nije im žao zbog toga. Dosta mi je, ovo mi ne treba..

Staklo, prekrasno staklo, dar je prirode.. I znate što? Priroda smanjuje bol.. Da.. Posežem za jednim komadom razbijene boce trulog vina koja je možda bila kao cijela i u mojim rukama, ali nije to sada bitno. .

Osjećaj, on je istinit, osjećaj kako te priroda ubija.. Staklo sada povlačim rukom.. Dok teče lagano gusta tekućina, osjećam se spokojno, jedinstveno..Zbogom, vidimo se u nekom drugom svijetu, možda će tamo život biti bolji, iskreniji, pravedniji..

'Mi smo ovdje,
ima nas gomila,
kada misliš da si sam,
kad te čeka ružan dan,
nikada ne predaj se
ulica zove te,
kada misliš da si sam..'

..završava jedna od mojih omiljenih pjesama, dok ležim na krevetu. Razmišljam o snu koji mi je maloprije prošao glavom i pitam se je li okrutnost svijeta vrijedna gašenja jednog života?

Napokon imam i prvi odgovor. Nije, bori se, ne daj se uništiti. Ako je već svijet uništen, ne trebaš se slagati s njime, već budi suprotnost - jer budućnost treba stvarati, ona tek dolazi..

subota, 12.08.2006.

Kakav smisao ima život? To mi je projurilo kroz glavu dok sam pokušavala shvatiti kako se izvući iz jednog u nizu problema. Baš kada pomisliš da je sve u redu, da se stvari odvijaju kao po loju, baš se tada problemi počnu nizati, kao da ih netko podmeće..

To potvrđuje i teorija da su radost i tuga neodvojive; dolaze zajedno, a kad jedna sama sjedi uz tebe, druga je zaspala na tvom krevetu.

Pa zar čovjek u ovom jednom jedinom životu koji živi na Zemlji ne može biti sretan?! Pripada li budućnost onima što vjeruju u snove? Ne, budućnost je u rukama sretnika koji ne znaju za snove jer ovaj današnji život nimalo ne sliči na san.

Život nakon nekog vremena postane rutina; dok si dijete imaš određeno vrijeme za hranjenje, igranje, spavanje, odlazak u vrtić. Kasnije slijedi škola, izvanškolske obaveze, učenje, pa posao i obitelj. I sve je isto, sve se vrti u krug. Čudesno je koliku moć razaranja imaju te navike i ta rutina..

I opet slijedi pitanje - zašto? Odgovora, naravno, nema, bar vam ga ja ne mogu pružiti jer još nisam našla onaj pravi smisao. Je li fer to što mnogi baš u ovom trenutku umiru znajući da su neke stvari propustili u životu i znajući kako ih život nije mazio? Kad bi novac imao moć da nam kupi bar neke neprežaljene i neproživljene trenutke, ali prošlost se ne može vratiti, a ni vrijeme se ne može zaustaviti.

Imajte na umu da svaki dan trebate maksimalno proživjeti, iskoristite svaku priliku koju nam ovaj, kakav-takav život pruža, jer kako škotska poslovica kaže, budi sretan dok si živ jer dugo ćeš biti mrtav. Nažalost!

I za kraj nekoliko stihova jedne pjesme, koja paše uz temu..a i pronađem se često u njoj..

Kad ništa ne ide od ruke i nema sreće,
Kad se sranja događaju kao da ih netko podmeće,
Kad je sve tako glupo i kao da nema smisla
Sto i jedna obaveza sada me pritisla,
Neću klonut, idem dalje, valjda jednom bit će bolje,
Ne dam sebi da posustanem, da me povuče dolje,
Jer kad sve ode k vragu, sustav krene se raspadat
Za mene ima šanse, imam nečemu se nadat jer
Ove ruke mogu, ova glava zna
I nema prepreka, nema prepreka..

nedjelja, 06.08.2006.

Ajde da i ja napišem nešto o tekmi..nije bilo puno ljudi,u biti stadion je bio polu prazan..ali ipak je nekako bila ok atmosfera..bar meni..
u tekmi smo gubili u čak dva navrata..ali nije bed..stigli smo mi to..=) i prestigli =) i rezultat na kraju bio je 4:2 za RIJEKU!! lijepo,lijepo..

po meni dizali smo ful lijepe poruke..i to čak tri..
prvo smo u 11.minuti digli: 11 godina nakon kraja okupacije, Hrvatsku slave nove generacije

onda mi je bilo FUUUUL lijepo..i sva sam se bila naježila kada je u 19.minuti bila MINUTA ŠUTNJE i digla se poruka: Marino Pađen, počivaj u mirubaš je to lijepo..i onda kada je Kolo rekao da je taj dečko svaku tekmu provodio tu negdje među nama..i onda je umro jer je navijao za Rijeku..ma joooj..ne znam ni ja..ali uhvatio me neki glupi feeling..i bilo mi je ful žao..i onda još u 26.minuti poruka koja se nadovezuje na ovu:
Toliko galame zbog baklji na tribini, a kad se vade noževi niste u blizini!!
i onda nakon tih poruka te dovedu u situaciju da se malo zamisliš..pa jebote totalno su u pravu..jedna baklja odleti u teren i cijela frka..a kada ljudi umiru zbog njihove nesposobnosti..ma nema veze..nije bed..idući put ćemo paziti..MA KOJI JE KURAC SVIM TIM LJUDIMA?? drugi put se ne smije ni desiti!! nije se trebao desiti ni ovaj prvi..=(( baš sam se bila rastužila..
ali od kada je ARMADE postoji ono: KREPAT MA NE MOLAT.. hm..baš prikladno..šteta što je takva rečenica moralala postati prikladna za nešto,ali eto..što je bilo,bilo je..

a što se tiče same tekme bilo je svakakvih bisera..prvo upoznala sam wanci i hildu..mislim nije to biser..al ono,da spomenem..=) i da simpa su to cure =) jako..=)
onda neki lik je u 60.min. išao bacati megu u teren..ali NEUSPJEŠNO..odletila ,točnije rečeno ISPALA mu je u red ispod njega..u red u kojem sam ja stajala..i tamo PUKLA..mislim ne bio to bio nikakav bed,da se neki lik iz reda ispod nije počeo derati:TKO JE TO BACIO??! itd. a onaj dečko samo gleda okolo..=)
i onda je Kolo rekao da je čuo nekog tipa na d3 kako je kihnuo dok smo mi navijali..a ono svi u smijeh..hehe..=)

a dobro..bilo je svašta..ali ne da mi se sve pisati..=) i tako..ovih dana je neko ful sjebano vrijeme..mislim da su to svi i primjetili,ali ipak..=)
a ja se ionako ne bi smjela kupati jer sam se opekla na auspuh i onda ne smijem s tim u more..i onda sam bila kod doktora i išla na previjanja..i onda sam se u međuvremenu još jedanput opekla..baš sam pehist..=( dobro,drugi put nije bilo tako jako,jer sam se ful malo naslonila na auspuh..al jebiga..dovoljno da imam nekakve rane po nogama..=(

i da,iduća tekma u Rijeci je 28.8, i to protiv hajduka!! jedva čekam..
ja idem 11.8. u dalmaciju..poluditi ću tamo s onim tovarima..al jebiga..i tu u Rijeci mi je već pomalo dosadno..

i da,zaboravila sam napisati,u vezi tekme..pjevali smo ono:
NE BRINI SE MOJA RIJEKO,
KAD NE TEČE MED I MLIJEKO,
MI ĆEMO TE SVOJOM PJESMOM BODRITI
OPET SMO ZBOG TEBE DOŠLI
OPET RAZNA SRANJA PROŠLI
DAJ GA ZABIJ
PA ĆEMO SE NAPITI!!!!
to mi je ful lijepa pjesmica..baš mi je nekako istinita..i ima fora melodiju..
ma uglavnom JAKA mi je..=)

ajde uživajte mi svi..i možda se i sretnemo negdje u gradu ili nešto tako..a ja bih baš htjela upoznati sve ove ljude s bloga..koji su iz Rijeke..ne pitajte zašto jer ne znam ni ja..=)
ma evo,već sam počela pisati gluposti..idem ja van..
pusyca..

i da,za one koji nisu skužili,imam novi nadimak u komentarima: klošaRIca..