Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
subota, 23.07.2005.
Osjećam…
Da se sprema nešto zbilja veliko
Nešto drukčije
Nedoživljeno
Nešto što vodi sasvim novim stazama
Nešto intenzivno
Duboko
Nešto za što je potrebno puno razmišljanja,
Vaganja i
Odlučivanja općenito.
A ne ovisi ni približno samo o nama.
Nešto tako poznato
A opet daleko.
Nešto…
Ma nešto.
Zapravo, čak i mislim da znam što točno,
Al strah me ureć.
Ili me samo strah razmišljati previše
( a to inače nije moj stil ).
I previše vagati.
Jer Malena je skromna nestrpljivosti i
Paničarenju kad ne treba.
Ali ako treba biti tako,
Doći će to Nešto sa mnom il bez mene.
Doista se nadam.
Ne, tu nije kraj.
Je li nada dovoljna?
Naravno da nije.
Sjedit i čekat da ti bilokakvo «nešto»
Padne s neba
Stvar je koju grozno zamjeram.
Idi u svijet, Čovječe,
Izbori se za svoje.
Mda…
Znate,
Za Malenu su dugo dugo vremena
Postojale Crna i Bijela.
Ništa između.
Sama sebi nisam dopuštala ni
Pomisao na išta sivkasto
( ili ne daj Bože smeđe ).
Bilo bi to previše za moje slabo srčeko.
A onda se u tako kratkom vremenu
Dogodilo tako mnogo toga.
Situacije koje su imale itekakve veze sa mnom,
Događaji u kojima sam aktivno sudjelovala.
I vrlo brzo shvatila
Da se puno toga što je u mom životu sad ovako ili onako
Vrlo jednostavno moglo odigrati i drugačije
( da su, naravno, protagonisti priče bili tako raspoloženi ).
Dakle…
Mogu ja pričat o ne znam kakvoj
Vlastitoj predanosti,
Al fućkaš ti to kad kotačiće mog života ipak ne okrećem ja sama.
Ne kažem čak da mi smeta.
Samo…
Nema tu nikakve sreće.
Sve si zaslužiš i napraviš sam
Ili uz nesebičnu pomoć najbližih
( ili opet ne tako bliskih osoba ).
I da se razumijemo-
Ono NEŠTO što sam osjećala na početku,
Osjećam jednakom jačinom i sada.
I uopće ne sumnjam da je tek rijetko tko
Shvatio išta od mojih riječi ovdje.
Ali to meni ne mijenja zbilja ništa.
Rekoh ništa, a ne nešto, so……
Ostajte mi dobro.
Ja se odoh zadavit vlastitim mislima. :)
