Kažem danas prijateljici kako sam sretna što mogu reći-imala sam prvog dečka i sad imam zadnjeg. Prvog sam upoznala i imala /uvjetno rečeno imala, jer kao što pisah u URL=http://malena1309.blog.hr/arhiva-2005-06.html#1610844704] jednom od prošlih postova- ne posjedujemo nikoga i to je ona prava sloboda/ podosta za svoje ondašnje godine i saznanja iz dotadašnjeg života. Ponekad se čini kao da je bilo u nekom paralelnom svemiru. Al nije to sad bitno. Svoju Bebicu IMAM /opet-ne posjedujem njega kao njega, već njegovu ljubav kao takvu/ i shvaćam kao zadnjeg dečka. U jedno sam potpuno sigurna-voljela bih da tako bude, da on bude sad, uvijek i zauvijek.
I sad se vraćamo na početak posta.
Ranije spomenuta prijateljica nije se složila sa mnom. Vjerujem da /baš kao mnogi moji vršnjaci/ ne vjeruje u iskrenost i čvrstoću mojih želja i principa, barem ne sasvim. U mnogočemu se ja i ona ne slažemo. Ali to ne isključuje postojanje nas dvije kao bića koje će uvijek naći nešto zajedničko. Jer-različito ne znači društveno neprihvatljivo sve dok svojim uvjerenjima i željama ne diramo u tuđe živote. Ali to je samo moje mišljenje.
Zato, prijateljice-ne lomi svoju pametnu glavu nepotrebnim stvarima. Ti kao jedinstveni individualac u ovome svijetu uvijek ćeš biti shvaćena kao nešto posebno, samim time što jesi. A za druge ne mari toliko.
Jednom mi je plavooka napisala-
Suprotnosti se privlače, sličnosti se vole.
Pa… Valjda nebitan zna o čemu ona to :)
Još jednom hvala Corini na ugodno provedenom poslijepodnevu. Znat će ona da je za nju kad ovo pročita :))