Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
srijeda, 22.06.2005.
Svaka čast onome tko pročita post do kraja:)
Evo me.
Nisam se još navikla ni na činjenicu da je školska godina završena, a već sam Ga poslala nazad kući. Još jedna uspješno potrošena povratna karta u smjeru stan- Autobusni kolodvor- stan. Stan koji je danas prazniji za još jednu osobu /naime, mama i seka pune baterije na moru, tata nije te sreće da dobije godišnji pa smo on i ja sami ovih dana; sreća da mu nije stran nijedan kućanski posao pa smo si dobri:)/.
Nego, di sam stala?
Aha.
Eto me.
Za radnim stolom, u sparini dnevne sobe radi i zbog netom ugašene klime, tipkam. Dugo nisam mogla naći ni razloga, a bome ni vremena napisati štogod. I žao mi zbog tog. Htjela sam. Al pobjeglo bi mi iz glave prije no što bi to stigla «skicirati», škola se primakla kraju /inače, odgovarala sam zadnji sat zadnjeg dana nastave, u pol 7 popodne, pa ko je to vidio! al neka-isplatilo se/, onda je stigla Moja Ljubav i vrijeme je najednom postalo suvišno. Ne mogu vam reć kolko sam ponosna na nas kaj smo tak lijepo sve isplanirali i izveli. Stigli obnovit obleku /osim toga i kupit brdo nepotrebnih sitnica, ali bože moj:)/, nabavit informacije o prijemnima i stigli se dobro zabavit. Eh. Kad bi svi dani bili takvi.
Ma nije mi bilo ni problem pustit Ga danas da ode, neg..Nisam znala kud ću sa sobom ovih dana. Sebično, ha? Ma nije, samo volim planirat neke stvari unaprijed. Tatek je trebo ić na Dugme pa sam misla da ću poludit od dosade solo doma /mislim, družila bi se ja s knjigom, al nije to to/. No međutim, tatek na koncert ne ide, a ja sam našla i kaj radit tak da sam stvarno ok.
Kad već pričamo o koncertu. Ja sigurno ne bi išla tam. Mislim, poštujem to kaj su oni nekima mrak, al ne bih sudjelovala u tom globalnom ludilu. Nemojte me krivo shvatit- kad vidim i znam da na njihov koncert idu ljudi godišta mojih roditelja-to mi je ok, al kad su oni nekome supač samo zadnjih mjesec, dva otkad krase sve žive naslovnice-onda se to ne zove obožavanje neg preseravanje. Al to je samo moje skromno mišljenje i nikoga ne bi trebalo ljutit.
Na kolodvoru sam dvojici «nedomaćih» objasnila put do maksimirskog stadiona, tak su zahvalno poslije izgledali. Ah. Još jedno u nizu dobrih djela.
Sad mi samo preostaje kratit još tjedan dana do maturalca, onda kad se vratim još tjedan dana dok mi Bebica ne dođe na prijemne. To vam je isto priča za sebe- moj Dragi, naime, još uvijek malčice sumnja u svoj uspjeh (ja nikako), ali hej-prijemni je 13.7-još jedna u nizu naših mjesečnica, prema tome-uspjeh zajamčen!;) Pa barem nama trinaestica nije nesretna.
Strpit će se Malena.
Samo, ja vam nisam jedna od onih kaj će sve stvari za putovanje tjednima unaprijed raširit po svim mogućim krevetima i ormarima i isprobavat sve žive kombinacije. Znam otprilike kaj ću nosit sa sobom, al ne da mi se još mislit na to. Pametnije ću iskoristit vrijeme. Inače neću bit zadovoljna .
Imam i dogovora i odgovora koje dugujem ljudima oko sebe, sve to treba obavit ovih dana.
Pa…
Bolje da se bacim na posao.
Btw, ovaj postek bio je tek tolko da znate da sam još uvijek s vama.
Pozdraf! :*
