malavita

evo što ti je život, ja neki dan o kiti, a kita sutra dolazi k meni. i to nepozvana. ničim izazvana. pa ti reci da ne postoji ono nešto...
dakle dik sutra dolazi u moj grad. o bože, mome uzbuđenju nema kraja! ne znam da li bi itko mogao zornije opjevati moje sadašnje stanje uzbuđenosti od lane i luke!
u čast dikovog dolaska napravila sam si novu frizuru, jutros čak 10 trbušnjaka više nego inače, složila sam si amerikan penkejks, ispolirala zube poput jennifer i angeline, sredila nokte, izvjesila zastavu, očistila trubu, nabacila kez i uvježbala akcent.

ma ne draga braćo i sestre, ja do neki dan nisam ni znala koliki je prijatelj čovječanstva, a napose južnih hrvata dik-kita, ali to samo pokazuje moju neukost i balkanski primitivizam.

dragi dik, ako se opet odlučiš doći u moj kraj, javi se na vrijeme. mislim dik, stvarno ti nije ok pojavit se samo tako i uhvatit me u polovičnoj spremnosti (priznajem, dik, zbog davne želje da mi dođeš uvijek sam pomalo pripremljena).
ma čuj stari, to što su zbog tebe zatvorili ceste, ulice, trgove i parkove ne smeta me previše. čuješ li? ma ne boli mene to. vjeruj mi na riječ, ja bi zbog tebe i teže stvari pretrpjela, ali ovo da se ne javiš do zadnjeg dana, ma to dik boli! reže srce i ostavlja velike rane na duši. pa mi bismo se pripremili. onako domaćinski. muž bi čak izvadio svoje sivo odjelo sa svadbe/sv.vlaha/božića/prvog maja. okrenuli bismo što na gradele, što na ražanj- mali od moje rodice odlično svira gitaru, samo da ga vidiš. pravi pako. odsviro bi ti neku amerčku sigurno! da nam nisi nostalgičan. a od rodice mala... da vidiš samo kako crta, ma pravi vangog, mogla bi te nacrtat kraj gradskih zidina sa našom i vašom zastavom. o što bi to lijepo bilo. jel'da dik da bi to lijepo bilo? e dik kako nam je moglo bit! da nisi zasro...baš si peder, dik.

proljetno popodne u Groadu (čitaj kako piše). dragi sugrađani nakon posla odlaze u najveći trgovački lanac u našem malom mistu kako bi trošenjem novca popunili praznine u svojim životima. iako imam licencu na tu aktivnost – mislim na to punjenje praznina u glavi, duši i mozgu – ovaj put je posjet bio isključivo fiziološke naravi – punila sa rupu u želucu.

nego, sa košarom u ruci i šatro zdravim prehrambenim proizvodima u istoj, razmazane maskare i sjetnog osjećaja kao da bi zapjevala neku uspješnicu iz mladosti, postanem dionikom (koja je razlika između sudionika i dionika?) sljedećeg živopisnog događaja:

tip na kasi ispred mene: zlatni zub, raskopčana šulja karirana, onako fino dlakav i brate vrlo ponosan zbog toga, gospođi koja radi na kasi, late 40ties opali:
-ukucajte Vi pin, ja ne mogu punim vrečice, evo pin vam je 8897.
-gospodine nemojte, mi to ne smijemo, ukucajte sami.
-ma dajte ukucajte Vi, nije problem.
-morate Vi, takva je politika kuće. mogu zbog toga izgubiti posao.

zlatni zub i dlake sada već iznerviran dođe do onog plastičnog dreka na koji ti stave sranje od posa da kuckaš i kao sebi u bradu, a ustvari tipu koji je polagano stavljao jaja (kokošja) u vrećice:
-što su ti današnje ženske, ti joj ga hoćeš dat, a ona neće da primi heheh.
tip koji sada još polakše stavljaja jaja (kokošja) u vrećice:
-i još kaže da će zbog toga izgubit posao. hehe, kao da se od toga može izgubit posao heheh...
zlatni zub i dlake:
-od moga nitko nikad ništa nije izgubio, koliki je, samo možeš profitirat.

na ovo se uključi treći muškarac, samarijanac po vokaciji koji je kraj grasta sa cvijećem čekao bolju polovicu koja je birala šugamane od 2 kune tri reda niže, ali koji očito poznaje zlatnog zuba i dlake:
- a možda ona zna da je na tvojoj kartici arija (praznina na lokalnom jeziku) – vidim prešli smo na metafore zahtjevnije kategorije.
-ma znaš što ivo, tko se moje kartice heheh, kartice primi, taj je ne pušta hehehe.
-moja je, hvalabogu, uvijek puna i spremna.

razgovor o kiti zlatnog zuba i dlaka je trajao još par minuta, a sigurna sam da je zaključen nekim novim nadimkom za muško spolovilo ili sa nekom vrckavom opaskom o suvremenim ženama-radnicama i old fashion kitama. no, ja sam otišla i mudrost o kiti zauvjek je ostala tajnom. no sjetila sam se kako mi je prijatelj opsujući sina koji se rodio na ovogodišnji uskrs rekao da mu sin ima popriličnu kiticu...nije što je njegov, ali mali je raketa...