malavita

evo što ti je život, ja neki dan o kiti, a kita sutra dolazi k meni. i to nepozvana. ničim izazvana. pa ti reci da ne postoji ono nešto...
dakle dik sutra dolazi u moj grad. o bože, mome uzbuđenju nema kraja! ne znam da li bi itko mogao zornije opjevati moje sadašnje stanje uzbuđenosti od lane i luke!
u čast dikovog dolaska napravila sam si novu frizuru, jutros čak 10 trbušnjaka više nego inače, složila sam si amerikan penkejks, ispolirala zube poput jennifer i angeline, sredila nokte, izvjesila zastavu, očistila trubu, nabacila kez i uvježbala akcent.

ma ne draga braćo i sestre, ja do neki dan nisam ni znala koliki je prijatelj čovječanstva, a napose južnih hrvata dik-kita, ali to samo pokazuje moju neukost i balkanski primitivizam.

dragi dik, ako se opet odlučiš doći u moj kraj, javi se na vrijeme. mislim dik, stvarno ti nije ok pojavit se samo tako i uhvatit me u polovičnoj spremnosti (priznajem, dik, zbog davne želje da mi dođeš uvijek sam pomalo pripremljena).
ma čuj stari, to što su zbog tebe zatvorili ceste, ulice, trgove i parkove ne smeta me previše. čuješ li? ma ne boli mene to. vjeruj mi na riječ, ja bi zbog tebe i teže stvari pretrpjela, ali ovo da se ne javiš do zadnjeg dana, ma to dik boli! reže srce i ostavlja velike rane na duši. pa mi bismo se pripremili. onako domaćinski. muž bi čak izvadio svoje sivo odjelo sa svadbe/sv.vlaha/božića/prvog maja. okrenuli bismo što na gradele, što na ražanj- mali od moje rodice odlično svira gitaru, samo da ga vidiš. pravi pako. odsviro bi ti neku amerčku sigurno! da nam nisi nostalgičan. a od rodice mala... da vidiš samo kako crta, ma pravi vangog, mogla bi te nacrtat kraj gradskih zidina sa našom i vašom zastavom. o što bi to lijepo bilo. jel'da dik da bi to lijepo bilo? e dik kako nam je moglo bit! da nisi zasro...baš si peder, dik.