malavita

zadnji dan na poslu. uspjela sam. odlazim kao dama.
„jako nam je žao što odlazite, direktorica govori sve najbolje o vama“ – kaže kolegica š. na hodniku. na to će kolega b: “ ej, mala, pametna si ti. vidi se da si dalmatinka (nisam mu željela kvarit raspoloženje preciznom geografskom konstatacijom da moj rodni kraj, de facto, nije u dalmaciji…), i tako taman što si se zalaufala, odlaziš.“ priznajem, ego mi se dobro osjeća, a ni meni s njime danas nije naporno. posebice kada mi je jasno da me kolege sa pretposljednjeg posla još uvijek oblajavaju – ali za dobrim konjem se prašina diže.valjda.

dokumentaciju ostavljam pedantno posloženom. svom nasljedniku pišem mailove opaski, napomena i upozorenja. volim isticati rubriku "važno" pa je još i boldam i stavim u drugu boju.( možda sam trebala postati tajnicom) u kutiji osobnih stvari nalazim zanimljivosti. npr. oni rižini koluti – kako sam uopće mogla promisliti da ću odjednom mak kiflice zamijeniti sa tim prehrambenim stiropolom. tu su i homeopatske kuglice, moja šalica, zeleni čaj, cd-ovi, slika psa i neke skripte (kao učila sam za poslijediplomski kada nije bilo posla).

ljudima govorim da mi se jave ako ih put nanese na jug. ne znam je li to kažem samo tako ili bih voljela da me nekada netko od njih nazove. ovo je, ionako, bila usputna stanica u osobnoj tranziciji.

kolega kojeg uopće nisam primjećivala mailom mi je poslao :-( kao reakciju na moj odlazak. ej mala, kako si samo gorda i slijepa. sada je malo kasno da postanete najbolji prijatelji.

izljubila sam se po uredima (ove mlađe muškarce ipak nešto predanije). nešto mi se u grlu stislo. odlučila sam da su to dobri ljudi. drugo me ne zanima.

radna knjižica je bogatija za novi pečat.

u 17:00 dolazi kamion po naše stvari. imamo 23 kutije, a tijekom pakiranja smo imali barem toliko razloga za svađu i nerazumijevanje. onda smo se spakirali i pomirili. kod nas je uvijek tako. burno.

putujemo u subotu. molim sve one koji u meni vide dragu im ženu/dijete da se pomole za naš sretan put.

dok se ponovno ne uštekam na neku novu mrežu, možete me pronaći kako se poput gušterice kupam u zadnjim trzajevima ljetnog sunca. ako spazite baroknu siluetu na stijeni do vaše, sigurno gledate u malavitu.

do sljedeće ispovijesti.