Amidala...
ponedjeljak, 20.12.2004.
Moja torbica
Torbica-modni detalj i veoma korisna stvar Netko mi je jednom rekao, da žena bez torbice nije žena. Po toj tipologiji (koja valjda postoji samo u glavi te dotične osobe), ja sam, hm, žena (sa velikim Ž). E sad kao i svaka osoba (žena) koja fura torbicu imam i ja problema s njom. Od nenalaženja stvari u njoj, nalaženja stvari za koje nisam ni znala da su mi u torbici, raznih bilješki računa, starih bonova.... I tako dalje i tako bliže. Uglavnom previše toga. Pa se ljudi pitaju kako ja uspijem pronaći nešto uopće u toj torbici i zašto uopće imam toliko stvari u njoj. E pa zato jer mi trebaju. Ili bi mi mogle zatrebat. Ili... Ma imam stvarno svakakvih šarolikih izgovora, za moj, so called, problem. E pa najjednostavnije bi mi bilo da ja malo zavirim unutra i izbacim stvari koje mi ne trebaju. Ali pošto se ja držim one stare poslovice Torba glavu čuva, ukratko nikad ne znam kad bi mi nešto od svega toga moglo i zatrebat. Navodno mi šminka (cijeli asortiman što znači, puder, olovka za oči-plava, crna i bijela, olovka za usne, ruž, tuš za kapke...) ne treba iliti nisam se šminkala cijelih 2 tjedna pod izlikom da mi to stvarno ne treba. Ali nikad se ne zna, što znači i dalje će mi to biti u torbici. Jer, hej, možda će me neki zgodan komad pozvat na kavu pa se moram malo sredit. Ne trebaju mi navodno ni parfemi, ali opet imam ih iz gore navedenog razloga. Ne trebaju mi ni ključevi koje ja ne bi trebala imat. Ali ih imam jer koga ja to zavaravam, TREBAJU MI. Uloške ne furam, ali tampone pod obavezno. Jeste da imam stvari jednom mjesečno, ali ne zna se kad bi nešto od toga moglo zatrebat frendici. E, što je od mene napravila ženska solidarnost. U torbici mi nikako ne trebaju razni računi koji me samo podsjećaju na moju ekstremno trošilačku prirodu. Ili bilješke koje me stalno podsjećaju da bi trebala, ne da sam trebala nešto napravit, ali nisam se sjetila. Tj. nisam pogledala u torbicu. Ima još toga, primjerice novac. Kad se svako toliko sjetim pogledat u torbicu nađem neke davno zaboravljene novce. Koji mi sasvim dobro dođu. Bilo bi dobro kad bi mogla tako svaki put. Ali jednostavno nisam te sreće. Ili pak punjač za mobitel koji mi je u torbici dobra tri dana. Ne mogu se sjetit zašto ali tu je. Naravno nisu mi sve stvari beskorisne. Ima par veoma korisnih stvari. Novčanik (što bi ja bez love i osobne i vozačke itd.), mobitel (pa da se ljudi pitaju šta je sa mnom, ako ga slučajno nemam), cigarete i naravno cigarete (nikotinsta ovisnica, makar i dalje tvrdim da nisam), labello (da mi usne od vjetra ne popucaju) i krema za ruke. Ovih par stvari su mi sasvim dovoljne. Ostale ponekad zalutaju u moju torbicu. Kad bi neka stručna osoba (psihijatar, psiholog) pogledala u moju torbicu zaključila bi da sam jako kaotična osoba. Koja ima dovoljno slobodnog vremena i ne zna ga iskoristit na neki konstruktivan način. E pa istina je. Jer stvarno ne stignem si sredit torbicu. Imam pametnijeg posla od toga. Pusa :) |
- 11:45 - A na to ti kažeš... (4) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||