Na početku ovog posta jedne stare skale kao poveznica raznih blogova. Ovih dana svi pišemo o starim običajima. Zahvaljujući Darku, Borutu i Vesni i feby doznala sam puno više o židovskim običajima. Drago mi je da ljudi njeguju svoje običaje i istim podučavaju mlađe. U jednom posu feby nas je uputila na stranice od Malike a ja sam tamo pronašla interesantnih podataka. Recept za Shabbat hale:(Hale se uvijek prave dvije, a uvijek se ostavi komadić tijesta veličine oraha kao simbol boravka u jerušalaimskom hramu. Preostala hala bi se trebala spaliti u vatri.) A recept glasi:
750 g oštrog brašna, 60 g margarina, 30 g šećera, 3 jaja, 20 g kvasca, 3 dcl vode, sol
Kvasac smrvimo sa šećerom i prelijemo mlakom vodom. Ostavimo na toplom da iskvasa. Zamijesimo tijesto s brašnom, šećerom, jajima, rastopljenim margarinom i naraslim kvascem. Dobro izmiješano tijesto ne smije se ljetpiti za podlogu. Ostaviti pokriveno na toplom mjestu sat i pol.Dasku posuti brašnom. Tijesto razdijeliti na dva dijela i isplesti pletenice od tri valjka iste duljine. Staviti na lim i pustiti oko 20 minuta da još raste. Premazati jajem razmućenim u malo vode i staviti peći u toplu pećnicu.
U mom kraju za Uskrs se pravi kruh koji se naziva Teharice. To je kruh načinjen od tri jednake trake tijesta spletene u pletenicu. Na pletenicu se stavljaju tri crvena jaja i onda se kruh ispeče. Ako je obitelj u koroti (žalosti) onda se stavljaju neobojena bijela jaja. Znam da u Grčkoj za Uskrs pletu istu pletenicu samo od slatkog tijesta. Grčke djevojke i djevojčice dane prije njihovog Uskrsa provode u prirodi gdje od žuke prave vjenčiće koje na Uskrs nose na glavi dok prisustvuju misi. Onaj komadić kruha koji Malike spominje da se ostavlja kao simbol boravka u jerušalaimskom hramu ima i drugo značenje. U prijašnja vremena nije bilo kvasca za kupiti kao danas. Žene su mijesile kruh za par narednih dana kad bi ga umijesile odlomile bi komadić koji su zvale grudica potom bi ga premazale sa malo ulja i ostavile bi ga na pjatiniću za idući put. Taj komadić bi do idućeg puta fermentirao tj. uskvaso i on je bio novi kvasac za iduće tijesto. Malike još kaže kako se ostatak hale treba spaliti, kod nas blagoslovljena hrana se isto ne smije bacati već se treba spaliti ako se nije pojela.(O blagoslovu hrane pisati ću na Uskrs.) Nastavila sam dalje sa čitanjem blogova kad tamo moj mili Borut klopa dubrovačku rozatu sred Izraela. Ma kad mi dođete ovo ljeto u posjet vašem dragom G. idemo u Konavoske na lijepu rozatu. Kad već pričamo o židovstvu preporučila bih vam prekrasnu knjigu (može se kupiti i na engleskom) od Vesne Miović "Židovski geto u Dubrovačkoj Republici". Jednom prilikom Vesna je komentirala na svom blogu da Izraelci nemaju nacionalnu kuhinju. Ne znam da li ste čuli za prekrasnu knjigu-kuharicu koja je objedinila židovske specijalitete iz cijelog svijeta. THE BOOK OF JEWISH FOOD Claudia Roden. Fenomenalna je jer je ženskica objedinila stare specijalitete sa prekrasnim opisima običaja i rituala. Uz to popraćena je starim slikama poput geta iz Siene kojeg su zvali Little Jerusalem, tu su recepti iz Venecije, Sirije, Grčke, prekrasna priča o začinima itd, itd. Darko mi je pokazao da se i u Jeruzalemu nose pletene granane (palmi) poma koje se isto pale kao kod nas u Dubrovniku. U njegovim starim postovima naišla sam na podatak što se jede za sv. Luciju jako slično jelo se jede i u Dubrovniku tj. Konavlima.
I sad nek mi netko reče da blog nije poučan. Jedva čekam vaše nove postove sa običajima da ih ponovo usporedim.