I dok smo mi koristili posljednje tople zrake sunca ovog babljeg ljeta preko puta nas stranci su čekali svoju pizzu. Mi smo zadovoljno mazili naše stomčiće siti i pomalo fjakasti. Tada je došao ona i svim svojim snagama odbila se na zadnje šapice kako bi svoje "malo" tijelo popela na stočić. Nismo mogli vjerovati svojim očima, po njenom izgledu zaključili smo da je ovo bila uspješna sezona. Valjda kod nas svi restorani imaju po jednu -dvije domaće mačke. Tako sam na Lopudu doživila da usred objeda u restoranu u raziini trpeze šeta mačka koja usput kibica što je u pjatu. I koliko god sam se nastojala opustiti prilikom jela stalno sam je pogledival kraičkom oka jer je tako napeto stala ko da će svaki momenat skočiti. Za razliku od te, ova je mirno sjedila i bezbrižno promatrala svijet oko sebe. Ponekad poželim biti kao te mace fjakasta, po cijeli dan se izležavat i samo tražit topli kutak ili još bolje topli skut sa nježnom rukom koja će me stalno maziti. U nedostatku svega idem u toplu postelju jer sutra je jedan od onih dana kad misli brže lete od riječi, kad su 24 sata malo, kad poželim imati 50 prstiju a najviše od svega svog klona koji bi obavljao sve ono što ja ne uspijem.