Kad se popnem na čičimak! to je rečenica koju često izgovarju oni koji nešto obećaju a znaju da to neće ostvariti. Stablo čičimaka ima duge, oštre bodlje -stoga ta uzrečica. Kod nas u Gradu ljudi rado sade to stablo zbog ukusnog ploda kojeg najviše vole djeca. Ne spadam u tu dječiju skupinu ali ih i ja volim. Danas se moj mužić vratio iz spenze i kaže :Pogodi što sam ti donio? skroz sam zaboravila da je sad stađon od tih meni dragih plodova. Onda je iza svojih leđa izvukao saketić pun čičimaka a naravski ja razvalila osmjeh. Dobio je i zasluženi poljubac. Stavila sam ih na trpezu, malo promatrala te male, glatke plodove a onda navalila. Uvijek prvo biram one malo smežurane i što veće a na finimentu u pjatu uvijek ostanu oni sitni primjerci. Njih obično ni ne pojedem. E, skupa je to slastica da bi bacila, taj ostatak kojeg lijepo stavim u bocu domaće lozovače. Onda tu botiju spremim na tamno mjesto i na nju zaboravim jedno godinu dana. Poslje tog perioda drage goste rado potratam tom rakijom koja ima i ljekovita svojstva. Na našoj placi čilčimci se prodaju u malim čašicam od 3 dcl. Svaka čašica stoji 10. kn. Kilo čičimaka se prodaje od 30-50 kn. kad se kupci požale na visoku cijenu, prodavači obično odbruse: Ajde pa beri ako misliš da je lako! Tetka u Stonu ima 4-5 stabala čičimaka i uvijek se sjeti svoje nepuče pa mi pošalje jedan kartončić. Uz tu iskazanu ljubav uvijek mi je bude žao jer znam da se redovno dobro izbode. Tako sam ja sve do prije dvije godine bila uvjerena u muku ljudi koje beru čičimke. Moj san o idealnom čičimku bez bodlja se ostvario. Susjed je nabavio sadnicu bez bodlja, sad smo i mi jednu zasadili u đardin. I dok jedem svoje slatke male čičimke razmišljam kako ću zakupiti kakvo zemljište u Konavlima i posaditi plantažu čičimaka. Cijelu godinu oko te biljke ne treba ništa raditi a u jesen bogato te nagradi lijepim i nadasve skupocjenim plodom od kojeg bi se dala dobra lova zaraditi. E kojih ja sve ideja imam samo da u ovoj zemlji ima netko da podupre mlade poduzetnike. To je već priča za sebe.....

Vidim da smo u prošlom postu razvikli veliku diskusiju a obično se poslje takvih žustrih i dugih rasprava ogladni, pa ja odlučila da što ubacimo u kljun ili kako bi bosanci rekli da zamezimo. Na starom ognjištu okupljeni bloeraši zapališe vatru i odlučiše nešto ljepo ispeći. Za početak mala je ubacila patate (krumpir) u kori da se ispeče u ostatku luga. Kasnije ih je izrezala na polutke pa premazala maslom. Blogeraši su sami donosili svoje delicije i spravili su ih na slijedeći način:

Ovo je oglas iz lokalnih novina. Kužim da stjuardese moraju imati sve od navedenog ali znanje plivanja....zna li tko od vas neku stjuardesu kojoj je to fakat spasilo život?