Tko prijatelja nađe, našao je blago. (Biblija, knjiga Solomunovih poslovica)


Evo kašeta pita zašto nisam napisala domaću zadaću. Pa valjda iz tog razloga jer sam puna dojmova i pustila sam malo vremenu da učini svoje. Sad polako slažem sličice u glavi i kompjuteru. Pa krenimo redom- Borut i Vesna su prije par dana stigli u Čilipe a naš prvi susret zbio se u Cavtatu. Ljudi moji koji osjećaj, upoznati ljude o kojima već toliko znaš a ponovno željno iščekuješ da nadopuniš još samo taj detalj –da ih zagrliš i poljubiš i sam sebi rečeš: Da to su oni. To jutro kratko smo proćakulali jer ja sam žurila u Bogišićevu zavičajnu zbirku. Nije mi bilo žao jer sam znala da ću ih vidjeti i sutra dan na velikom okupljanju u Omišu kod peške. Već duže vremena na peškinom blogu mi se dogovaramo gdje ćemo se naći i što ćemo prirediti. Tako je odluka pala da to bude u njenoj blizini tj. u mjestu Duće blizu Omiša, sliku možete vidjeti na galebovom blogu. Kad je kaše dovela skroz i galeba i kad smo se pošteno izljubili i izgrlili odmah smo krenuli nazdraviti naš susret. U zraku lagana napetost toliko ljudi a u glavi milion pitanja koje bi svi željeli postaviti i što bolje upoznati sve te drage ljude. Valjda zbog istog osjećaja kojeg smo svi imali razgovor je krenuo nekako spontano o ribama, pjesmama vinu, životu ……Tada je Borut poput djeda mraza iz svoje burse izvukao regala za sve nas.


Svi blogeri dobili su po lijepu botelju crnog vina. Tad sam ga mogla samo ocijeniti po izgledu i etiketi a sad vam mogu reći da je ukusno i nadasve pitko. Galeb je imao tu privilegiju pa je jedini dobio botilju bijelog vina. Onda je galeb poklonio Veni CD-e na koje je nasnimio 8 sati muzike. Na Vesninom izrazu lica možete vidjeti koliko se obradovala.


Uz portade pršuta polako smo se odmolali i ona napetost sve brže je nestajala. Uživali smo u dobrom vinu, ukusnoj hrani i nadasve ugodnom društvu. Peška nam je najavila i dolazak svojih roditelja. To dvoje dragih ljudi toliko su nas nasmijali svojim životnim pričicama a svojim prisustvom uveličali su naš skup i osladili naša nepca prekrasnim domaćim kolačićima.


U jednom momentu Vesna je rekla kako ima osjećaj da nas sve tako dugo pozna i zbilja je tako. Ipak ovaj susret je donio i ono što nam je falilo da svatko od nas progovori o svom životu čime se bavi, što voli itd. Ovim putem ja vam želim prenijeti moj doživljaj tih ljudi. Pa krenimo redom

BORUT I VESNA

(slika s razlogom slikana bez blica)
Dvoje izuzetno dragih ljudi. Borut bivši sportaš i planinar čovjek ugodne boje glasa koja naprosto smiriva. Vesna žena puna životne energije, neustrašiva i pravi borac u svakom pogledu. Dok smo razgovarale pričala mi je o svom životu koji je u jednom periodu bio bolan i trnovit, ali samo njihova sloga, razumijevanje, ljubav i nadasve snaga učinila ih je ponovno sretnim ljudima. Nadam se da će takvi sretni, veseli puni životnih radosti ostati zauvijek. To dvoje ljudi mogla bih slušati satima jer tako vjerno dočaravaju krajolike, gradove, pa ček miris prirode i cvrkut ptica koje su susreli u Izraelu. Meni kao i ostaloj ekipi godilo je slušati o nama nepoznatim krajevima, običajima i načinu života.

SKROZ I GALEB


Moram biti iskrena i reći da njihov blog nisam često pratila. Galeb je prije izvjesnog vremena prestao pisati a skroz je još uvijek aktivan iako sam kaže da rad na blogu oduzima puno dragocjenog vremena. Galeb ko galeb uvijek vrluda svojim prostranstvima. Tako je i tu večer pričao o lignjama, peškafondu, barkama, hobama, i svim mogućim ribicama. Što je normalno ostala ekipa prihvatila i dodavala svoje priče. Nije bilo onih ribarskih priča ni uveličavanja ulova. Zato je ženski dio na brzinu izmijenio par dobrih rićeta. Veseli galeb vam je čovjek od mora, riba, vina i nadasve pjesme. Vrsni je poznavalac svih naših klapa pa tako do u detalje zna sve pjesme, autore, mjesto snimanja, godinu izdavanja pojedinih ploča i sve ostale podatke. Svidio mi se jer lijepo je kad čovjek ima tako jedan hobi kojeg intenzivno njeguje i u kojem uživa svim svojim bićem. Galeb dragi samo mi nastavi biti tako veseo i raspjevan. Skroz mi je bio skroz nepoznat, njegov blog posjetila sam svega par puta. Zato smo tu večer nastojali kroz razgovor upoznati se što više. Čovjek zaljubljen u svoj Split baš kao i ja u moj Dubrovnik. Vrlo brzo smo pronašli zajedničke teme povijest, očuvanje govora i jezika. Naučio nas je da u splitskim riječima nema slova h. Nakon toga uslijedile su razno razne dosjetke i šale na taj račun primjera radi otel, rče, ajduk, …..Skroz samo naprijed svi čekamo tvoju knjigu koju ćemo rado prolegati.


KAŠETA

Pa ljudi moji da nje nema valjalo bi je izmisliti. Žena sa kojom se dopisivah na našem i vašem blogu toliko je jednostavna a nadasve iskreno i prijateljski raspoloženo čeljade. Dva dana prije našeg susreta stalno smo jedna drugoj slale poruke u jednom trenu ja sam se sjetila da bih i nju mogla pitati za jednu firmu koja se nalazi u Splitu a koju sam 5 dana tražila po svim internetskim stranicama. Eto probala sam i nju pitati iako sam imala osjećaj poslije mog mukotrpnog traženja da neće biti ništa od toga. E, ali tu nastupa kašeta majstor za sve i u roku odmah mi pošalje broj telefona dugo tražene firme. Što da vam rečem kako sam bila sretna i iznenađena. Poslije toga je uslijedio i njen poziv da tu noć prespavamo kod nje u Splitu. Otvorila je svoje srce a i vrata svog doma, žao mi je jedino što baš tu večer nas dvije nismo previše ćakulale. Ona vam je milo stvorenje pomalo šutljivo ali nadasve ugodno za društvo. Kaše čekam te…..

PEŠKAFONDA

Zašto glavna organizatorica na kraju? Pa iz jednostavnog razloga jer šećer uvijek ide na kraju. Prvi susret sa tom ženom pred Gajetom bio je topao i iskren. Zagrljaj i iskrena dobrodošlica su stvarno tako i zvučali bez imalo lažnog prizvuka. Nježno, milo biće koje zrači dobrotom. Ta dobrota može se vidjeti u svakoj njenoj gesti, govoru i smijehu. Tu večer ona je sve organizirala a nama svima olakšala brigu oko organizacije toliko je bila širokogrudna daje i sav trošak sama podmirila. Ona mi je na prvi pogled prirasla srcu, možda zbog nekih istih razmišljanja, pogleda na svijet, u kojim sam prepoznala i svoje poglede i razmišljanja. Znam da smo srodne duše takvi ljudi se odmah prepoznaju. Ona vam je jedna od onih žena samozatajna, tiha, iskreno dobra, puna razumijevanja i ljubavi. Peške draga hvala na iskrenom druženju u tvom malom mjestu gdje si nas okupila sa svih strana i pružila nam nezaboravno gostoprimstvo.

Nema čovjeka koji je podjelio svoju radost s prijateljima a da se nije još više radovao, kao što nema čovjeka koji je podjelio svoju tugu s prijateljima a da je manje tugovao. (Bacon)