Tko nije posjetio dragog mladića Pera Kojana u Konavloma u ova prekrasna proljetna vremena to mu je prilika. Svakao priuštite sebi jahanje na konjima kroz prekrasnu prirodu i nezaboravan pogled na konavoske stijene. Cijeli izlet biti će popraćen veselim pričicama i događajima. Popu onog kad je Pero pokušavao strankinju popeti na konja a ona se riđipetom zakačila za sedlo i ostala visit. Muž umjesto da joj pomogne potrčao po aparat da je slika dok je ona tako visila. Poslje predivnog izleta na konjima naprosto se teško odvojiti od tog dragog čovjeka i tih predivnih konja.
Kakda ste se počeli baviti ovim poslom?
Sa ovim poslom sam se počeo baviti prije dvije godine. Imao sam problema da me uopće shvate ozbiljno što hoću radit. Shvatili su kad sam pošao o svom trošku tri mjeseca u Zagreb. Prije toga već sam isplanirao gdje ću izgraditi konjušnicu i kako to sve skupa treba izgledati. Bio sam na hipodromu u Zagrebu radio sam sa ljudima koji se profesionalno bave preponskim jahanjem. Taj konjički sport što ja želim ne može bez turizma što znači prvo turizam pa onda sport što sad nije ubiti ni toliko važno.
Što ste po struci i kao se rodila ta ljubav prema konjima ?
Po struci sam elektor tehničar. Nije to samo ljubav prema kojima to je i ljubav prema prirodi, pa je to jedno drugo vuklo. Oduvijek volim voziti motore, sličnosti između konja i motora ipak ima. Sjedite na njemu i idete kroz prirodu snaga je ispod vas, lijep osjećaj svakako. Te staze koje su sad u funkciji za jahanje ja sam prolazio pješke i uživao u toj prirodi. Tako se rodila ideja da sebi kupim konja da bi na kraju to ispalo da bi to mogao biti moj posao- zašto ne.
Koliko je staza duga i koliko je vremenski potrebno da se pređe na konjima ?Pola sata je ujahivanje onda dva sata traje taj krug koji je otprilike nekih 10 km. Jedan dio su stare konjske staze koje sam ja očistio nakon 25 godina.
Te staze čije su one vlasništvo ?
To su staze koje su bile zapuštene a svi su se prije njima služili, možda jedan mali dio prelazi preko tuđih posjeda. Ljudi iz sela su se sa tim složili i nije bilo nikakvih problema. Te staze se slabo koriste samo ih ja sada koristim sa konjima.
Kako se zovu konji ?
Kobila lipicanerka Lela, pa Američki kasač Keš, Lino bijeli, Sirijus crni visoki konj, Baro i pastuh Safir kojeg djeca rado jašu.
Puno ljudi je zainteresirano pa žele pola sata, sat ali jednostavno to se ne može. Jer želim pružiti svoj djeci koja tu dođu priliku da jašu na konju. Tako da dijete jaše ja idem uz konja i učinimo dva kruga a to košta 15 kn. Za odrasle je jahanje petkom, subotom, nedjeljom ujutro i popodne, a jahanje traje dva i po sata.

Kakve uvjete konji moraju imati zimi, što im je potrebno?Konji koje imam do sada su imali duplo teže uvjete nego što sad imaju. Ovdje su kao u hotelu, sve je zatvoreno jako je važno da nema propuha. Pozicija konjušnice je idealna sakriveno je od svih vjetrova jedino sa mora. Sve je zatvoreno jer je najbitnije da nema velikog propuha i da su na suhome.
Vaša iskustava sa strancima, da li su to ljudi koji su i prije jahali ili su to početnici, boje li se ?
95% su ljudi koji prvi put sjedaju na konja a svega 5% su oni koji već imaju nekoga iskustva. Ako ništa to su ljudi koji su barem vidjeli konja. Cure su daleko hrabrije od muških, mnogo bolje sjede u sedlu, discipliranije su. Irci, Škoti i Englezi to su najčešći gosti i sa njima imam strašno dobra iskustva, stvorio sam mnogo dobrih kontakata, šalju mi novine iz Engleske. Kad sam im ispričao kakva je situacija sa konjarstvom u Hrvatskoj oni su se odlučili da mi šalju te novine u kojima mogu pronaći mnoge važne informacije što se tiče boksa ili ograda što mi treba za sljedeću godinu.
U koliko sati kreću ture jahanja ?
Ljeti su veliki problemi kad je velika vrućina. Ali kako smo kretali u 17.30 jedan dio staze se prolazi kroz šumu tako da se nije izravno na suncu a kad se taj dio prođe i kad dođemo do čistine već je sunce pomalo zašlo. Prva tura jahanja tj. jutarnja tura je u 7.30 i traje do 11 u sklopu jahanja imaju zakusku, gdje serviramo uglavnom domaću hranu sir, pršut. Konji izlaze dnevno dva puta na jahanje druga tura je u 17.30 a iduće ljeto će ta tura biti u 19 h. Ići će se pred mrak i zaustavljanje na vidikovcu gdje će se čekati zalaz sunca i onda vraćanje po noći.
Održavanje, liječenje, veterinar ?
To je jedan problem razvijanja, pošto je ovo nešto sasvim novo do Sinja nema nitko tko se bavi sličnim poslom. Da mi se nešto dogodi konju biti ću u velikim problemima, sad upravo nabavljam prikolicu jer moram konja vodit kod veterinara ili dovesti veterinara ovdje. U Hrvatskoj ima par veterinara ali uža specijalnost im nisu konji a meni baš takav treba jer konji su jako komplicirane životinje. Ovaj rad zahtjeva mnogo rada održavanje konja, potkivanje, održavanje štale. Meni dolazi potkivač iz Sinja ili Zagreba, ovdje ima potkivača ali sve su to stariji ljudi koji su zadnji put taj posao radili prije 20 godina. Poslije toliko vremena ne mogu dozvoliti da se netko ponovno uči na mojim konjima jer ako ga slučajno povrijedi ja ga ne mogu jahati po mjesec dana a za to vrijeme treba ga hraniti i održavati. Što se tiče veterinara tu imam plan da uz pomoć sponzora, turističke zajednice i svih koji za to pokažu interes da jednog mladog veterinara pošaljemo na specijalizaciju u Njemačku. Tamo imam neke veze sa Nijemcima oni su jako razvijeni u tom konjičkom sportu. Moram to svakako organizirati. Naglo povećanje broja konja i veća je vjerojatnost da će jednom od njih ispasti potkova, ili da će se razboljeti a i povećanje rizika i u drugim oblicima. Meni takav čovjek treba definitivno. Što se tiče ovoga novog projekta tu se puno radi na tome da tu bude uključen konjički elitni sport, jer svi znamo da Dubrovnik teži nekakvom elitnom turizmu. Planiran da u budućnosti tu budu Međunarodni turniri jer mislim da Dubrovnik to zaslužuje. Turizam se mora razvijati i u tom smjeru.
Da li imate kakvih problema sa radom ?
Jedan od većih problema je što ne mogu naći štalara, neće nitko mlad da radi taj posao. Cijelo ljeto tražim nekoga tko bi radio taj posao. Svi govore kako se nema posla a kad se posao nudi tu blizu kuće svi biraju i ne žele raditi. Konji su mirni ali bez obzira na to štalar treba biti netko tko taj posao voli, tko neće udarati konje ako su neposlušni. Konja treba njegovati ulagati u njega i znati ga održavati. A i nije problem raditi taj posao ja bih rado nekoga uputio kako se to radi i ako imalo ima osjećaja prema životinjama vrlo brzo bi shvatio što treba raditi.
Kakao nabavljate hranu za konje i sa čime ih hranite ?
Zobi dosta pojedu tu je još i kukuruz a trava koju je teško za kupiti bala sijena košta 30 kn realna cijena je 10 kn. Sijeno nabavljam sa Plitvica ili iz Slavonije jer nemam nigdje bliže. Uz hranu moram dosta izdvojiti i za prijevoz. Za njih je posebna prehran i točno se zna vrijeme kad se trebaju hraniti
Volite li vaš posao ?
Ovaj posao doista treba voljeti da bi se radio jer uz konje treba biti svaki dan oni ne znaju kad su praznici ili nedjelja tri puta dnevno se hrane. Svako jutro konje treba održavati, sedla treba namazati konje očetkati. Ja svako jutro kad tu dođem dolazim sa gustom i veseljem.
Još uvijek sve ovo ne doživljavam kao neki posao pa mi je za sada lako a što je najvažnije ostaje ona uvijek prisutna ljubav prema konjima.