ponedjeljak, 25.08.2008.

[All of this I, I cant believe I couldnt see kept in the dark, but you were there in front of me.]

Volim čitati.
/-Pronađem se./
Volim otkrivati.
(-Snalažljiva sam.)
Volim staviti slušalice.
{ -Nestati.}
Volim osjećati.
[-Voljeti]


Sinoć sam rano zaspala.
-slušajući umirujuće pjesme.

Jutros sam se kasno probudila.
-Gledajući u rozi zid.

Ustala sam.
-Po običaju odmah na laptop.

Provjerila stanje.
-Naravno u piđami.

Ništa sigurno.

-Obukla se.
-Otišla vratit 4 knjge koje sam namjeravala pročitat.
{-Nisam ih sve pročitala.}
-Više mi se neda.

Hodajući i razmišljajući shvaćala sam ko sam.
(-Mogla sam hodati dan i noć.)

Tako sam brzo došla doma iz knjižnice.
-Nije mi se žurilo.

Vidla sam.
{-Nisam trebala.}rolleyes


14:12 | Komentari 85 | Print | ^ | On/Off |

subota, 23.08.2008.

Nemogu.

Sinoć...
Lagana šetnjica Zelenjakom.
Tako je lijep.
Bilo mi je užasno dobro.
Svaki put na tom mjestu.
Svaki njegov poljubac.
Svaki njegov zagrljaj činio me sigurnom.
Sretnom.Jako.
Prodirala je želja za nečim.Većim.Boljim.
Željela sam koliko i on.
Nisam bila sigurna.
I ne želim.Nikada više.
Ne želim više otići sa smješkom na njihov trening.
-Ne više.
Ne želim osjetiti sigurnost u njegovom zagrljaju.
Ne želim da me više ikad pozdravi.
Nije zaslužio.
Bolja sam.
-Puno.
Koliko mrzim mrziti.
Prodire gorčina.
-Sve je jača.Boli!
Toliko sam uživala.
-Sigurna sam da je i on.
Ne zaslužuje da ga pogledam više.
Možda i neću.
Ali znam da je želja jača od mene i da ću opet otići na taj trening,vidjeti ga.
Moguće:-poželjeti ga!{.opet.}
Ne,nesmijem.
Nemojte mi to dopustiti.
Nikad više.

Volio me ili me još voli?
Kurca.Ma odjebi.Mrzim te.

Bila sam sretna.Danas.Tako jako.
A sad.Bila bih sposobna na sve.
Ali nisi vrijedan.I nikad nećeš bit.
Ne više u mojim očima.
Ti si nitko i ništa!
Ne vrijediš.Možda malo,ali ne više.
Dala sam ti svoje srce.Voljela te do bola.
I još uvijek.Nažalost.
Sramim te se.
Da,jako.
Da izbrišem tvoj broj?
Rado,ali nemogu,srce mi neda!

Nitko me neće znati dobiti kao on.
Nitko do sad nije znao.
Mislim da i neće.
On je znao kad je pravo vrijeme.
Znao je i mjesto.
Znao je što želim da napravi.
I rado je to činio.
Bila sam sigurna u to.
Više ne.
Njegov smiješak činio me posebnom.
Nitko nije znao kad me pogleda.

Bilo je savršeno.I sada je gotovo.
Puna godina.
Kako je to puno. O da...
Ne žalim ni za jednim trenutkom.
Ni za jednim trenutkom.
-Uživala sam.
Želim da mi to ostane lijepa uspomena.
-Ma sigurna sam da hoće.
Ali ljuta sam.Jako!
Volim ga još uvijek.
-Nažalost

Bit će bolje.-Rekli su.
A ja im vjerujem.


18:12 | Komentari 34 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 18.08.2008.

Sve mi uzmite,samo snove ostavite!belj

"Has someone taken your faith?
Its real, the pain you feel
The life, the love
You die to heal
The hope that starts
The broken hearts
You trust, you must
Confess "


Trenutno sam možda malo usamljena.
Fali mi.rolleyes
Ali jebiga.

Bila sam na hitnoj 3 sata da bi ustanovili da sam prehlađena.

Ovo je bila šala.ludHeh.

Idem ja.
Sad će mi doć moja maca Nika.cerekHeh...
Pozdrav!:)mah
Puseki :)kiss


17:50 | Komentari 68 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 10.08.2008.

Netko i nešto.

Negdje netko tužan i ružan u
nečem traži spas.
Udisaj već ostarjele trave negdje nekog budi.
Jutarnja tmurnost i mučnina zagađuju negdje nečiji život.
Gunđanje i dvoličan smješak na njegovom licu pretvorio se u veliko ništa.

Gledala sam neznajući što učiniti.

Prišla sam bliže.
Poznate crte lica prodirale su kroz smeđe oči.

Znala sam ga. Osjećala sam ga.
Sve se razbistrilo. Sjetila sam se te nepoznate sjene. Kapljica je pala sa smeđeg oka.

Bio je nekad tako lijep i tako sretan.
Nisam mogla... Ne!

"Sanja...Sanja..."

Srce mi je stalo. Odjekivalo je glasnije i glasnije.
Plašilo me to bijelo lice "mrtvaca".

...Netko i nešto je stvarno...

Pokušavajući nastaviti san ljubičasto-rozi cvjetići su se rasplesali.


Image Hosted by ImageShack.us


Možda je čudno što ovako pišem.
Meni nije.
Znam zašto i znam samo ja.
Možda sam se promjenila.
Možda ne.
Samo ja znam.


14:21 | Komentari 67 | Print | ^ | On/Off |

petak, 08.08.2008.

Plastic smile.

Netko mi je reko:"Zapravo, žalosna sam zbog toga kakvi su ljudi."



Sjedim,tipkam i razmišljam o tom.
Kakvi su zapravo ljudi?
Nabace pokoji dvoličan smješak.Ili možda pogled "prijatelja"?
Kako znati kogavoljeti?
Znati vole li oni mene?
Toliko imam pitanja na koje ni sama
nemogu nać jebeni odgovor!
Zašto? Još jedno neandrtalno pitanje.

P.S. Hvala ti "netko" mislim da znaš to si :)
Puse.


Nastavit će se.eek



11:12 | Komentari 53 | Print | ^ | On/Off |

petak, 01.08.2008.

Kratko,ali slatko...smijeh

-Krenuli rano ujutro
-Odredište Sibinj
-4 dana-apartman
-Kupanje,sunčanje,večera,poslikavanje...
-Razmišljanje
-Spavanje na balkonu...
-Kreme...
-Plivanje,ronjenje,traženje komada(not)..hh
-Povratak...
-Dolazak
-Komp,msn,novi post...

Love yacerek
Slajdek...nut



Pozzz...
Kiss...
Hug...
Love...
Peace....

lud


12:52 | Komentari 104 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>