Sinoć...
Lagana šetnjica Zelenjakom.
Tako je lijep.
Bilo mi je užasno dobro.
Svaki put na tom mjestu.
Svaki njegov poljubac.
Svaki njegov zagrljaj činio me sigurnom.
Sretnom.Jako.
Prodirala je želja za nečim.Većim.Boljim.
Željela sam koliko i on.
Nisam bila sigurna.
I ne želim.Nikada više.
Ne želim više otići sa smješkom na njihov trening.
-Ne više.
Ne želim osjetiti sigurnost u njegovom zagrljaju.
Ne želim da me više ikad pozdravi.
Nije zaslužio.
Bolja sam.
-Puno.
Koliko mrzim mrziti.
Prodire gorčina.
-Sve je jača.Boli!
Toliko sam uživala.
-Sigurna sam da je i on.
Ne zaslužuje da ga pogledam više.
Možda i neću.
Ali znam da je želja jača od mene i da ću opet otići na taj trening,vidjeti ga.
Moguće:-poželjeti ga!{.opet.}
Ne,nesmijem.
Nemojte mi to dopustiti.
Nikad više.
Volio me ili me još voli?
Kurca.Ma odjebi.Mrzim te.
Bila sam sretna.Danas.Tako jako.
A sad.Bila bih sposobna na sve.
Ali nisi vrijedan.I nikad nećeš bit.
Ne više u mojim očima.
Ti si nitko i ništa!
Ne vrijediš.Možda malo,ali ne više.
Dala sam ti svoje srce.Voljela te do bola.
I još uvijek.Nažalost.
Sramim te se.
Da,jako.
Da izbrišem tvoj broj?
Rado,ali nemogu,srce mi neda!
Nitko me neće znati dobiti kao on.
Nitko do sad nije znao.
Mislim da i neće.
On je znao kad je pravo vrijeme.
Znao je i mjesto.
Znao je što želim da napravi.
I rado je to činio.
Bila sam sigurna u to.
Više ne.
Njegov smiješak činio me posebnom.
Nitko nije znao kad me pogleda.
Bilo je savršeno.I sada je gotovo.
Puna godina.
Kako je to puno. O da...
Ne žalim ni za jednim trenutkom.
Ni za jednim trenutkom.
-Uživala sam.
Želim da mi to ostane lijepa uspomena.
-Ma sigurna sam da hoće.
Ali ljuta sam.Jako!
Volim ga još uvijek.
-Nažalost
Bit će bolje.-Rekli su.
A ja im vjerujem.
Post je objavljen 23.08.2008. u 18:12 sati.