Ovo je post bez naslova.. =)

Ne želim pisati o blagdanima.
Ne želim da moj post bude kao većina ostalih.
Ne želim. Ali bit će.
Udostojila sam se potrudit napisat koju riječ.
Ono malo volje bar za to nać.
Mrzim ovo blagdansko vrijeme. Zar su blagdani? Uopce to ne primjećujem. Ne osjećam.
Nekad sam imala osjećaj za Božić. Onaj radostan. Bila bih presretna. [omg, pišem k'o da imam 60 godina].
Enivej. Htjela sam reć, sve je postalo tako izlizano. ''E, sretan ti Božić'' - riječi koje govorim tek toliko. Iz nekog principa. Običaja. Kulture. Al dal ja to uistinu osjećam. Nimalo.
Trebala bih biti sretna. Tko to kaze?. JA!.
Ja to želim. Ali nešto me koči u tome. Želim osječat onoliku sreću kao što sam osjećala sa 10 godina.
Želim da mi onaj okićen bor nešto znači. Da pobuđuje neki drugi osjećaj u meni. Osjećaj cijelosti.
Pripadnosti. Ono neko uzbuđenje.
Trudim se to povratit, da bude bar upola kao nekad.
Al jednostavno. Ne može.
Umara me to. Trudim se. Za sebe. Ali sve kao da je uzalud. Trudim se ne razmisljat o sitnicama koje me cine nesretnom. Ali te sitnice kao da postaju sve veće. Iscrpljujuće je.
Ne želim pisati o onome što želim. Jer to su samo želje. Puke želje. Bez smisla.
Ne želim pisati o smislu. Ne želim pisati o sebi. Ne želim pisati o osjećajima.
Fali mi Bubi. Bubi je bio moj pas. [ok, ne samo moj.. nvm]
Svi su ga voljeli. Kad kažem svi, to mislim doslovno. Pratio me nekad do stanice kad bi isla u skolu.
Nekad je znao uc u bus pa su ga tjerali van. Ah. <33
I onda jedan dan zazvonio telefon. Udario ga je auto. Bubi's gone. =(
Fale mi njegove pseće bedastoće.
Fali mi mnogo toga. Fali mi osjećaj pripadnosti. Osjećaj doživljenosti.
Želim moći vjerovati onima kojima sam nekad vjerovala.
Želim ispravit pogreške. Želim da mi ukažu na pogreške koje ne vidim.
Želim da prođu blagdani.
Rekla sam da ne želim pisati o onome što zapravo želim.
E pa, lagala sam xD
Napisala sam što želim. A najveća želja mi je da mi se želje ispune.
A najveća spoznaja - nikada neće biti ispunjene.





25.12.2008. u 16:54 |

ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

desing by: dark sword dancer

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Time's runnin' out...

Opis bloga = ajmo rec opis moje duse i osjecaja =)




Azra ~ Daleko od istine

Kako si glup.
Kako si ohol dragi moj.
Sudiš o mojim osjećajima.
Kako si ružan.
U svojoj nezrelosti dragi moj.
Izvještačen..
Bijesan..
Neshvaćen..
Na tvome licu praznuje veliko ništa.
I da živiš tisuću godina nećeš uspjeti.
Daleko od istine...
Daleko si ti od istine..






Željko Krznarić ~ Umro sam, a ti mi oprosti

Umro sam, a ti mi oprosti
Što sam tako žureći
Zaboravio ruku da ti stisnem
I poljubim te onako
Kako sam to uvijek činio odlazeći

Oprosti mi što sam proljeće jedno
Zauvijek u sebi odnio
Ali sjeti se
Ostale su pjesme
U desnoj ladici neuredno složene
Snaći ćeš se
Iz njih naprosto ljubav izbija
Te pjesme - to sam ti sad ja

Oprosti mi
Nije bilo vremena za opraštanje
Suviše smo se voljeli
Da bi mogli nešto drugo
Tako žureći nisam ni pomislio
Da ćeš biti tužna zbog svega
I sad mi je žao zbog te praznine
Koja nas dijeli
Zbog toga što će nas jednu vječnost
Zvijezde razdvajati
I što više neću moći usne da ti dodirnem



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Čovjek koji ima dar reći toliko puno sa tako malo riječi - Andy Rooney

Naučio sam. Najbolja učionica na svijetu pod nogama je starije osobe.
Naučio sam. Kada voliš, to se vidi.
Naučio sam. Ako mi samo jedna osoba kaže ''uljepšao si mi dan'' uljepšala mi je dan.
Naučio sam. Usnulo dijete u naručju najmirniji je osječaj na svijetu.
Naučio sam. Biti dobar mnogo je važnije nego biti u pravu.
Naučio sam. Nikada ne treba odbiti djetetov dar.
Naučio sam. Uvijek mogu moliti za nekoga ako već nemam snage pomoći mu na drugi način.
Naučio sam. Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svatko treba prijatelja s kojim se može glupirati.
Naučio sam. Ponekad je dovoljno osobu uzeti za ruku i razumijeti ju srcem.
Naučio sam. Obične šetnje s ocem u ljetnim večerima po kvartu, kao dijete, čuda su učinile za mene odraslog.
Naučio sam. Život je poput role toaletnog papira. Što se brže bliži kraju, brže se troši.
Naučio sam. Dobro da nam Bog ne daje sve što tražimo.
Naučio sam. Novac ne kupuje klasu.
Naučio sam. Male svakodnevne stvari čine život tako izvanrednim.
Naučio sam. Ispod svačije tvrde ljušture je netko kome treba poštivanje i ljubav.
Naučio sam. Ignoriranje činjenica ne mijenja ih.
Naučio sam. Kada se planiraš s nekim izjednačavati, samo mu dozvoljavaš da te nastavlja ranjavati.
Naučio sam. Ljubav, ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam. Najlakši način da postanem velika osoba je okružiti se drugima pametnijima od mene.
Naučio sam. Svatko koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Naučio sam. Nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
Naučio sam. Život je grub, ali ja sam još grublji.
Naučio sam. Mogućnosti nisu nikada izgubljene; netko će iskoristiti one koje si ti propustio.
Naučio sam. Kada udomljuješ ogorčenost, sreća će otići drugamo.
Naučio sam. Da sam mami barem još jednom rekao da je volim prije nego je umrla.
Naučio sam. Svoje riječi treba sačuvati mekima i nježnima, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam. Osmijeh je besplatan način da poboljšaš svoje izglede.
Naučio sam. Kada te novorođeno unuče ihvati ručicom za mali prst, povezali ste se za cijeli život.
Naučio sam. Svatko želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i radost događa se penjući se na nju.
Naučio sam. Što manje vremena imam, više posla napravim.