Ljudski život.
Utvara jadni čovjek, čim se rodi
Životu, gdje ga samo bijeda čeka.
Na plač oči, ne vidi sunca daleka,
I već ga stega čvrstih spona zgodi.
Kada poraste, i mlijeko mu već ne godi,
Bolna pod bičem čuje mu se dreka,
A kada stignu ozbiljna ljeta neka,
Iz sreće u jad ljubavna bol ga vodi.
Koliko još mu truda i boli digne
Gorčinu u srcu, dok ga život gorak
Ne zgrbi, te se skršen o štap prigne,
Pod kamen teški konačno legne stvorak.
Uzdahnuv velim, videć što sve nas stigne:
Od zipke pa do groba samo je korak.
[Giambattista Marino].
Vjerojatno ste već prije negdje pročitali ili čuli ovo. ne znam.
Al meni se jako dopalo. < 33.
ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^
Dobro jutro, gospodine H., šteta što ste lažov i kurva. !
Nisam dugo pisala. A toliko toga se skupilo da ne znam odakle bih krenula.
Jer ništa se ne čini vrijedno spominjanja ovdje. Ni igdje.
Živciram samu sebe. Živcira me moja prokleta naivnost. Živcira me što svima vjerujem. Naslijepo.
Da li je to znak da još uvijek tražim. Tražim ono nešto što bi potrajalo više od 3 minute iskrenog osmijeha. I one iskrene sreće. Tražim sebe.
I živcira me što nitko ne zna odgovore na svo moje silno ''Zašto?''. A ponajviše što sama nikako ne nailazim na ono konačno ''Zato.''.
Mrzim to što mi se svo veselje i sreća nečemu. Bilo čemu. Nije bitno. Mrzim što mi se mora vratit na najgori mogući način. I što tada nikoga nema tko bi bio tu i pružio ti ruku. Rekao ti da pođeš s njim. Svi samo odmahuju rukom.
Traže savršenstvo. Ne postoji takvo što. Niti će ikada postojati.
Jednostavno sam izgubila volju za pisanjem. Ne znam kako više sve to izraziti.
Rekao mi je da sam ograničena samom sobom. Imao je pravo. I ima pravo. Još uvijek.
Ma ne znam što bi više pisala. Ne znam sastavit jednu normalnu rečenicu.
Ne znam kako da izrazim osječaje koji se kriju u meni. A misterija li.
...
darovat ću ti plavog goluba
imaj srca kad zakuca na tvoja vrata
ne gledaj u njemu prolaznika bez alibija
ne gledaj u njemu plavog goluba
...
...
I trusted you, you lied
It's all I hear a fucking lie
I don't give a shit it's over now
It's all I know you broke the vow
...
Nešto što me još najviše živcira je petljanje neke osobe koja mi nije nikakav faktor u životu u moj vlastiti život.
Neće meni nitko govoriti sa kim ću se družiti i razgovarati. Niti mi je itko govorio ikad.
Sama si krojim život. Ne potpuno sama. Ali sama odlučujem o svemu što se mene tiče i što želim.
Svaki savjet mogu poslušat, al na kraju sama biram.
...
Ma kog me Boga za tebe pitaju
Spuštam glavu, brišem finu prašinu
I rijetke ptice pjevajući umiru,
A napolju hladne kiše padaju.
Ma kog me boga za tebe pitaju
U sebi molim da me suze ne izdaju
I strašno mrzim Romea i Juliju
Sve mi stvari smrde sad na prevaru
....
Ah. Ne znam što me puca.
24.01.2009. u 23:10 |
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
