Oni misle da sam lud, navlače mi belu košulju. Oni misle ako živim sam da sam ipak njima potreban da me srede i sastave, da pokažu mi prave puteve, da izbrišu mi dobre navike i da se samnom malo zabave...

Više ne znam šta da pišem. O čemu da pričam. Na koji način. Kako, zašto..
Ne mogu doprijet ni do same sebe. Ovo pišem samo za svoje vjerne čitatelje koji željno išćekuju novi post.
Pa ovako. Nemam jednostavno inspiracije. O cemu da pisem. Svaki dan mi je prokleto dosadan.
Ok, osim onih pola sata na stanici dok cekam bus s Marijom, Ines i ekipicom. Tad zaboravim na sve o cemu sam razmisljala do tad i sto me bacalo u bed.
No dobro.
Želite li da vam ispricam danasnji dan?
Ok, ne želite. Svejedno cu prepricat.
...
O čemu da pišem?
Što je danas bilo?
Gdje sam bila? S kim?
Što sam radil?
Po cijele dane kao da sam jedino sama sa sobom. S kim da pricam (izuzevsi onih pol sata)
O cemu?
Kad se neki jnostavno ni ne treude shvatit. Jednostavno se ne trude cak ni poslusat.
Nije bilo raske opet i imali prokleto dosadnog Čuljka na zamjeni.
Priča on, kao objašnjava nešto. U istoj sekundi zaboravim sto je reko. O cemu prica?
Sta on radi. Nista. Ni sad se toga ne sjecam. Sjecam se samo da sam skoro zaspala i razmsljala. O.. da..
Nije dobro previse razmisljat. Blago onima kojima je dan popunjen pa nemaju vremena ubijat se mislima koje ne vode nikuda.
Dosadna sam samoj sebi.
E ovako, da. Dobila sam 3 iz zadacnice. Fulala sam temu malo. A mogla sam bolje, kako je stoka pokvarena ne mirna sebicna ne mozes se skoncentrirat u napisat nesto posteno.
Enivej, nije predugacak. Prepisat cu i izmjenit naslov.


Pogledaj dom svoj Anđele!

Bilo je to još jedno, naizgled, obično jutro. Budilica se nije oglasila. U to vrijeme, dok je ona još čvrsto spavala, velika većina je užurbanim korakom išla na posao, u školu, fakultet... Kažu, tog jutra vlak je kasnio. Ona, bila je sasvim obična djevojka, baš kao i sve druge. Nije imala razloga isticati se ičime. Učila je solidno i nije se previše zamarala nekim nevažnim stvarima, događajima, pojavama... Jednostavno je smao živjela i uživala koliko je god mogla.
On, bio je student. Vrlo inteligentan, pametan i savjestan mladić. Bio je osoba koju je znala otkad je postala svjesna svog života. Bio je osoba od povjerenja. Znao je onaj i najmanje važan detalj o njoj..
Probudila se. Naglo ustalai previše svjesna da debelo kasni užurbano se spremala. Imala je neki čudan osjećaj. Nešto poput osjećaja izgubljenosti i nesigurnosti. Istrčala je iz kuće i otrčala u školu. Totalno izgubljena u prostoru i vremenu vidjela je da većina žuri. (Vlak je kasnio.) Zakasnila je 15-ak minuta, ali ipak, stigla na test koji nije bio nešto pretjerano velik ni težak. No kad je vidjela zadatke zbunjeno je pogledala i samoj sebi se začudila kako ne može ni najbanalnije stvari rješiti. Sati su sporo prolazili... Došla je kući točno u vrijeme Dnevnika. Vidjela je najavu. Problijedila je. Bila je šokirana. Vlak je kasnio zbog tragučne nesreće. Kružile su glasine da se bacio pod vlak. Tog trena za nju je vrijeme stalo. Zemlja se prestala okretati. Izgubila je ono što je najviše vrijedilo, ono neprocjenjivo. Nije znala kako i zašto ići dalje. Postala je druga osoba. Neprepoznatljiva. Nije se moglo sa njom više kao nekad normalno razgovarati. Izgubivši njega, izgubila je dio sebe. Onaj nepovratni dio. Dio koje joj je nadomještavalo loše društvo. Trajalo je to mjesecima. Shvaćali su sv da se u tm tragićnom trenutku sve promijenilo, otišlo u bespovrat. Nitko nije znao kako joj prići i pomoći. A ona je trebala smao malo mira što joj nitko nije pružao. Bila su to stalna propitkivanja. Pitanja koja su joj samo sjećanja budila. A to je ono što ju je slamalo, protiv čega nije mogla. Prestala je tražit smisao u kojem se gubila, više ga nije željela vidjeti. Samo je tonula. I koliko god se borila i pokušavala ići naprijed, kao da je zapela u živom blatu koje ju je gutalo, a nikoga nije bilo da joj pomogne.

...


I za kraj. =)

03.12.2008. u 17:02 |

ostavi trag… (9) | printaj. | x | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

desing by: dark sword dancer

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Time's runnin' out...

Opis bloga = ajmo rec opis moje duse i osjecaja =)




Azra ~ Daleko od istine

Kako si glup.
Kako si ohol dragi moj.
Sudiš o mojim osjećajima.
Kako si ružan.
U svojoj nezrelosti dragi moj.
Izvještačen..
Bijesan..
Neshvaćen..
Na tvome licu praznuje veliko ništa.
I da živiš tisuću godina nećeš uspjeti.
Daleko od istine...
Daleko si ti od istine..






Željko Krznarić ~ Umro sam, a ti mi oprosti

Umro sam, a ti mi oprosti
Što sam tako žureći
Zaboravio ruku da ti stisnem
I poljubim te onako
Kako sam to uvijek činio odlazeći

Oprosti mi što sam proljeće jedno
Zauvijek u sebi odnio
Ali sjeti se
Ostale su pjesme
U desnoj ladici neuredno složene
Snaći ćeš se
Iz njih naprosto ljubav izbija
Te pjesme - to sam ti sad ja

Oprosti mi
Nije bilo vremena za opraštanje
Suviše smo se voljeli
Da bi mogli nešto drugo
Tako žureći nisam ni pomislio
Da ćeš biti tužna zbog svega
I sad mi je žao zbog te praznine
Koja nas dijeli
Zbog toga što će nas jednu vječnost
Zvijezde razdvajati
I što više neću moći usne da ti dodirnem



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Čovjek koji ima dar reći toliko puno sa tako malo riječi - Andy Rooney

Naučio sam. Najbolja učionica na svijetu pod nogama je starije osobe.
Naučio sam. Kada voliš, to se vidi.
Naučio sam. Ako mi samo jedna osoba kaže ''uljepšao si mi dan'' uljepšala mi je dan.
Naučio sam. Usnulo dijete u naručju najmirniji je osječaj na svijetu.
Naučio sam. Biti dobar mnogo je važnije nego biti u pravu.
Naučio sam. Nikada ne treba odbiti djetetov dar.
Naučio sam. Uvijek mogu moliti za nekoga ako već nemam snage pomoći mu na drugi način.
Naučio sam. Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svatko treba prijatelja s kojim se može glupirati.
Naučio sam. Ponekad je dovoljno osobu uzeti za ruku i razumijeti ju srcem.
Naučio sam. Obične šetnje s ocem u ljetnim večerima po kvartu, kao dijete, čuda su učinile za mene odraslog.
Naučio sam. Život je poput role toaletnog papira. Što se brže bliži kraju, brže se troši.
Naučio sam. Dobro da nam Bog ne daje sve što tražimo.
Naučio sam. Novac ne kupuje klasu.
Naučio sam. Male svakodnevne stvari čine život tako izvanrednim.
Naučio sam. Ispod svačije tvrde ljušture je netko kome treba poštivanje i ljubav.
Naučio sam. Ignoriranje činjenica ne mijenja ih.
Naučio sam. Kada se planiraš s nekim izjednačavati, samo mu dozvoljavaš da te nastavlja ranjavati.
Naučio sam. Ljubav, ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam. Najlakši način da postanem velika osoba je okružiti se drugima pametnijima od mene.
Naučio sam. Svatko koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Naučio sam. Nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
Naučio sam. Život je grub, ali ja sam još grublji.
Naučio sam. Mogućnosti nisu nikada izgubljene; netko će iskoristiti one koje si ti propustio.
Naučio sam. Kada udomljuješ ogorčenost, sreća će otići drugamo.
Naučio sam. Da sam mami barem još jednom rekao da je volim prije nego je umrla.
Naučio sam. Svoje riječi treba sačuvati mekima i nježnima, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam. Osmijeh je besplatan način da poboljšaš svoje izglede.
Naučio sam. Kada te novorođeno unuče ihvati ručicom za mali prst, povezali ste se za cijeli život.
Naučio sam. Svatko želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i radost događa se penjući se na nju.
Naučio sam. Što manje vremena imam, više posla napravim.