Postoji li kraj..

Koliko života imam(o )?
Da li mi je ovo prvi i zadnji? Drugi i predzadnji? Treći i predpredzadnji?
Zivim li dva zivota istovremeno?
San, i zbilja - zbilja i san?
Postoji li kraj?
Ili je smrt samo pocetak novog zivota?
Zivota u kojem smo nesto drugo..

Cekaj malo..
Zelim samo odgovor na pitanje - Koji je smisao svega?
Mislim, koliko god si pitanja postavljala nigdje nema kraja.
Mogu samo nadovezivat. I cemu to?
Ionako cu jednom obrisat ovaj blog, kao sto cu nestat sa ovog svijeta.
Hoću li zapravo nestat. Vjerujete li u reinkarnaciju? Zašto? Kazu da ono na sto zadnje pomislis prije smrti, u onom zadnjem trenutku, postat ces to. Zelim biti netko. Hoće li se iz mene, Ništavila, tada u tom trenutku izroditi Netko. Ili je tu samo kraj svega?..

Nema nicega. Ne postojim vise. Kakav novi zivot, imala sam priliku koju sam totalno upropastila bit ce.
I sad se pitam opet. Koji je smisao. Zasto uopce sve zo postoji? Zar ne bi bilo puno jednostavnije da nista od toga ne postoji. Samo jedno veliko NISTA!
Da nema svemira.
Pokusavam to zamislit.I vidim samo nista..
Bas si kompliciram sve..
A to sam ja. =)
Nebitno.

Znate li voljeti? Kazu, nesto u tilu, nauci voljeti i bit ces voljen.
Ali nikako to ne ide skupa. Sto je bolje voljeti ili biti voljen?
Zašto se to tako testo usklađuje?
I onda ti se opet izgubi smisao. Zašto bi voljela, ako mi je jednotavno samo gore. Ono, sam si. U potpunosti.
I onda opet, zašto bih bila voljena ako ne volim?
I tu mi sad pada na pamet samo nada. Dakle, budem li istinski voljela [imajte na umu da se to moze samo srcem, a srce ne mozes nagovorit i natjerat, ne moze upravljat, radi samo, neistrosivo je, osim u onom posljednjem trenutku kada ne bude moglo vise], postoji mogućnost da nečije nevoljeno srce čezne za nekim koje je naučilo voljeti. Ali to ne bude ono. Vec se sve veze kao u neki lanac.

Ma, samu sebe petljam.
Kasno je.
Nastavit cu.
Dakle, koji je smisao u smislu?
Ima li smisao smisla?
HA?

Svaki smisao se gubi upravo zato sto ima kraj.
Ali, ako opet nema nista kraja, gubi se smisao.
Jer postaje pusto, dosadno i monotono.
I cemu takva situacija onda.
Odabirem kraj.
I besmisao. Posto nema smisla, samo mi to preostaje..

I sad se pitam.
Zašto trava nije šarena?
Zašto oblaci nicu sareni?
Zasto ne pada šarena kiša?
Zašto jednostavno nije vse u nekom svom zasebnom šarenilu?

I onda dolazim do toga da ako bi sve bilo takvo, pitala bi se.. Zašto nisu oblavi plavo sivi, zašto trava nije jedonbojna [zelena]. Pitala bi se zasto nije ovako kako je?
I dolazim do zaključka da me nista ne moze zadovoljit.

Jer je predosadno kada cijeli zivot gledas nest sto se ne mjenja. I uvijek želim nesto sto ne mogu dobit. I tu se gubi smisao opet, zasto je tako kad me to cini nezadovoljnim, kad bi voljela da bud kako zelim i da budem zadovoljna. Gubi se smisao u nezadovoljstvu. Ali isto tako se gubi i u zadovoljsvu. Da sam zadovoljna svime, sto bi mi preostalo osim traziti rupu negdje. Onu crnu tocku koju treba obojat.

Jesam se raspisala, kvragu.
Koliko god ja duljila ovo, shvacam da se vrtim u krug. Upravo kao ovaj planet.
Sad kuzim. Zivot nam se vrti u krug, mi se vrtimo, nase misli. Sve je usklađeno sa prirodom znaci, sa ovom Zemljom.
Ali ta usklađenost isto tako polako gubi smisao. .. i dolazim do toga da kazem dosta bi bilo

Idem spat jer cu opet zaspat, a ne zelim si stvarat problemcice.

Laku noc!




Bajaga ~ Tišina

Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap
Ulazi u sobu
Dal si ikad pitala tamne senke zidova
Ujutro gde odu


Oci su ti sklopljene, usne su ti umorne
Ne ljubi me njima
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova
Svirala tisina


Hajde Boze budi drug pa okreni jedan krug
Unazad planetu
Noc je kratko trajala a nama je trebala
Najduza na svetu


U mom oku samo hlad u mom srcu samo stud
Inje i prasina
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova
Svirala tisina


U cik zore zviždi voz
njime odlazim u Oz
neću da se vratim

što god tebi napišem
pocepam i obrišem

al ti moraš znati
nisi se probudila
zato nisi videla
igrale su sene
nek te dobri duhovi
i kraljevski orlovi
čuvaju od mene
Hajde, Boze, budi drug...




04.11.2008. u 23:24 |

ostavi trag… (12) | printaj. | x | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

desing by: dark sword dancer

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Time's runnin' out...

Opis bloga = ajmo rec opis moje duse i osjecaja =)




Azra ~ Daleko od istine

Kako si glup.
Kako si ohol dragi moj.
Sudiš o mojim osjećajima.
Kako si ružan.
U svojoj nezrelosti dragi moj.
Izvještačen..
Bijesan..
Neshvaćen..
Na tvome licu praznuje veliko ništa.
I da živiš tisuću godina nećeš uspjeti.
Daleko od istine...
Daleko si ti od istine..






Željko Krznarić ~ Umro sam, a ti mi oprosti

Umro sam, a ti mi oprosti
Što sam tako žureći
Zaboravio ruku da ti stisnem
I poljubim te onako
Kako sam to uvijek činio odlazeći

Oprosti mi što sam proljeće jedno
Zauvijek u sebi odnio
Ali sjeti se
Ostale su pjesme
U desnoj ladici neuredno složene
Snaći ćeš se
Iz njih naprosto ljubav izbija
Te pjesme - to sam ti sad ja

Oprosti mi
Nije bilo vremena za opraštanje
Suviše smo se voljeli
Da bi mogli nešto drugo
Tako žureći nisam ni pomislio
Da ćeš biti tužna zbog svega
I sad mi je žao zbog te praznine
Koja nas dijeli
Zbog toga što će nas jednu vječnost
Zvijezde razdvajati
I što više neću moći usne da ti dodirnem



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Čovjek koji ima dar reći toliko puno sa tako malo riječi - Andy Rooney

Naučio sam. Najbolja učionica na svijetu pod nogama je starije osobe.
Naučio sam. Kada voliš, to se vidi.
Naučio sam. Ako mi samo jedna osoba kaže ''uljepšao si mi dan'' uljepšala mi je dan.
Naučio sam. Usnulo dijete u naručju najmirniji je osječaj na svijetu.
Naučio sam. Biti dobar mnogo je važnije nego biti u pravu.
Naučio sam. Nikada ne treba odbiti djetetov dar.
Naučio sam. Uvijek mogu moliti za nekoga ako već nemam snage pomoći mu na drugi način.
Naučio sam. Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svatko treba prijatelja s kojim se može glupirati.
Naučio sam. Ponekad je dovoljno osobu uzeti za ruku i razumijeti ju srcem.
Naučio sam. Obične šetnje s ocem u ljetnim večerima po kvartu, kao dijete, čuda su učinile za mene odraslog.
Naučio sam. Život je poput role toaletnog papira. Što se brže bliži kraju, brže se troši.
Naučio sam. Dobro da nam Bog ne daje sve što tražimo.
Naučio sam. Novac ne kupuje klasu.
Naučio sam. Male svakodnevne stvari čine život tako izvanrednim.
Naučio sam. Ispod svačije tvrde ljušture je netko kome treba poštivanje i ljubav.
Naučio sam. Ignoriranje činjenica ne mijenja ih.
Naučio sam. Kada se planiraš s nekim izjednačavati, samo mu dozvoljavaš da te nastavlja ranjavati.
Naučio sam. Ljubav, ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam. Najlakši način da postanem velika osoba je okružiti se drugima pametnijima od mene.
Naučio sam. Svatko koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Naučio sam. Nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
Naučio sam. Život je grub, ali ja sam još grublji.
Naučio sam. Mogućnosti nisu nikada izgubljene; netko će iskoristiti one koje si ti propustio.
Naučio sam. Kada udomljuješ ogorčenost, sreća će otići drugamo.
Naučio sam. Da sam mami barem još jednom rekao da je volim prije nego je umrla.
Naučio sam. Svoje riječi treba sačuvati mekima i nježnima, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam. Osmijeh je besplatan način da poboljšaš svoje izglede.
Naučio sam. Kada te novorođeno unuče ihvati ručicom za mali prst, povezali ste se za cijeli život.
Naučio sam. Svatko želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i radost događa se penjući se na nju.
Naučio sam. Što manje vremena imam, više posla napravim.