Sretna sam
|
Kako stvari stoje ovo bi lagano mogao postati blog fan kluba grupe Živa Legenda. S razlikom što je za jedan fan klub potrebno malo više fanova od mene same, ali skupit ću ja još koju razuzdanu djevojku. Nekoliko je uvjeta: Mora skakati više od mene. Mora vrištati glasnije. I mora se uznojiti jače. Za sad...teško oborivo. Toncu sam skakanjem pomaknula kutiju/pult...ups. Dečkima ispred probušila bubnjiće...ups. I hlače su mi bile kompletno mokre...čak su i vanjske strane đepova na mojim trapericama bile mokre. Nadalje...fan treba znati sve riječi pjesama Žive Legende... To neće biti teško jer nemaju puno pjesama...koliko ja znam...6 komada. I da, zahtjeva se da fan jednu stvar obožava bar onoliko koliko ja obožavam "Sretan sam". Isuse, Isuse, sad sam ga slučajno našla na Ju BiTo...a tražim ga već danima!!!!! (spot mi je malo debilan al nema veze) Malo sam ljuta na sebe jer nisam nosila fotić mada je stalno nekaj govorilo da ga uzmem. Gost je bio Toni Cetinski s kojem je Legenda prateći bend. Pojavio se tu i mali (Aki) Kiki iz Raspashowa, Goran Delač basist u raznim bendovima pa i ex. Parnom Valjku, grupa Flyer. Snimala sam malo s mobitelom ali je kvaliteta daleko od same kvalitete pa vam neću stavljati. I fan se mora obvezati da će dati baš apsolutno sve od sebe ta taj bend (koji inače nema takav običaj) svira na njegovoj/njezinoj svadbi. I to bi bilo to...opet sam se odlično zabavila. Doma sam krenula malo prije fajrunda jer smo morale uloviti tramvaj, mada je to meni bilo nebitno, bar sam odslušala kako Dubravko pjeva "Ako te odvedu"...i to mi je bilo dovoljno da zaokruži savršenu večer. Naravno da mi je tramvaj zbrisao, pa onda i bus sa Glavnog koji ide pravac Gorice, ništa mi drugo nije preostalo nego polako pješke doma, večer je bila predivna, topla, bistra, Hladno Pivo u ušima, savršeno za šetnjicu. U to vrijeme i pijanci su pitomi. A kad sam došla nadomak svog kraljevstva, skinula sam slušalice i uživala u ludostima koje izvode noćne ptice. Zbilja nije moglo bolje. Bila sam na Budneku danas, na famoznom sajmu cvijeća, i zaljučila...bezveze...samo gužva, tamo neko cvijeće koje me uopće nije impresioniralo, ništa posebno, naravno, ne omalažavam trud i inovativnost (?) naših cvijećara, ali ovo je...hm, kako da se taktički izrazim? Nadam se da ću za koji dan kada se ta cijela navala ljudi smiri moći uživati u lijepoti cvijeća. Vezano uz prošle postove..."Sve mogu u Onome koji me jača" postaje moj slogan. I pali zasada. Malo sam bila tužna zbog nekih ljubavnih nedoumice...ali polako se smirilo kad sam zatvorila oči i zamolila da tuga već jednom prstane. "Sve mogu u Onome koji me jača" prošlo mi je kroz glavu, pa je možda i zato jučerašnji dan bio manje napet, čak ni u stanju najveće euforije s jednim Tuborgom u guzici nisam imala potrebu slati poruke, misliti, željeti i bedirati se... Idem učiti sad, bilo bi zbilja uredu... Pusam |
