Po svojoj savjesti
|
Svrbe me neke teme ovih dana...nemrem se suzdržat...pa ajmo počet... Nekako sam u zadnjih nekoliko dana bombardirana temom "Čistoće prije braka", i do sad nisam posebnu pažnju tome obračala, divno je to sve, nek svako to po svojoj savjesti. Čula sam da ljudi prekidaju zbog toga što recimo dečko ne želi trpiti djevojkine želje za čuvanje prije braka, ali da prekida zato što misli da ga djevojka dovodi u napast a on bi baš čuvao čistoću do braka...e to još nikad nisma čula, i kopka me, ma ne da me kopka nego mi skače po mozgu... Vjernica sam, i uz ovu temu postoje još neke koje me možda udaljuju od te izjave, vjerujem u Isusa, idem u crkvu, družim se s religioznim ljudima i sve to, ali ipak neke stvari nemogu nositi, i stojim iza toga da snosim odgovornost svojih postupaka. Kako je na to gledam... Kada je dvoje ljudi u vezi, kada se trude bolje upoznati i stvoriti temelje za zajednički život (tome meni recimo služi neka veza, jer ako si u vezi samo radi toga da se imaš s kim ljubit onda bolje da nisi, ali to je za drugi post), onda će valjda upoznati i tu stranu svoje osobe. Jer tjelesno se nemože odvojiti od duhovnog ma koliko mi to željeli. Bitno je samo ne slomiti duhovno, jer što će ti onda tjelesno ako si slomljena osoba (još jedan post više). I nema to veze s vjerskim ne/opredjeljenjem osobe, mislim da je svima u interesu da se u nekom odnosu osjećaju što ugodnije, da se što bolje upoznaju sa svojim partnerom i da stvore međusobno poštovanje. Po meni je idealna situacija da dvoje ljudi stupi u seksualne odnose kada su za to spremni, to može biti za 2 dana, 2 mjeseca ili dvije godine, to ovisi samo o njima, i nikakvi vanjski utjecaji nebi to trebali porušiti. Smisao svega je ne gubiti dostojanstvo, ne trošiti dušu, biti siguran da na kraju nećeš žaliti što si se sexao s tom osobom, koji smisao ima pola sata sexsa, ako ćeš kasnije 2 dana plakati... Dakle, svatko bira kada će se na što opredjeliti, i ako te tvoj partner nemože čekati, ili ti njega, onda ne predviđam svjetlu budućnost vašoj vezi, al isto tako, zajedničkim pojerenjem i upoznavanjem se ta razina može postići prije ili kasnije na obostrano zadovoljstvo. Ja smatram da postoje neke određene stepenice u vezi, nisam ih još potpuno kategorizirala, ali kreću od upoznavanja ka braku, i tu nema preskakanja, doduše mnogi se prvo vjenčaju pa onda tek upoznaju (još jedna tema za novi post), ali ovdje pričam o idealnom tijeku veze. Ne vidim neki pretjeran smisao da planiram brak s muškarcem kojeg nisam dovoljno zavoljela, upoznala, u kojeg nemam povjerenja dovoljno da se sexsam s njim...nikada nebih planirala brak s osobom s kojom se ne poznajem u svaku crtu, ovo ne znači da moram poznavati sve poze i navike. Nisam jedna od onih koja se boji da mi muškarac neće pasati u sexu, pa šta ću onda kad sam već u braku...nitko se nije naučen rodio i rijetko kad se dvije osobe idealno pašu od prvoga puta, dakle sve se s vremenom usklađuje, tako da taj argument ne stoji. Dakako da sam osoba koja prvo voli o onda ljubi, i nisam osoba koja će na prvom izlasku spavati s nekim, ali velike su razlike između nekog prolaznog i osobe s kojom misliš provesti ostatak života. Naravno da se nikad nezna, mnogi su prekidali par dana prije vjenčanja, ali razlika je u tome da mi neće biti žao što sam zaljubljenost pokazala i tim aspektom svoje osobnosti. Bog nas nije stvorio aseksualnima, nije nas stvorio samo za reprodukciju, ali naravno, uz sve nam je dao nešto nazvano savjest i nešto nazvano intuicija, ako blinka crvena lampica na oba polja onda treba potegnuti kočnicu. Sex nije najvažniji za jednu vezu, i jadna je ta veza koja se temelji na sexu, ali isto tako mnogi se brakovi raspadaju zbog poremečajima u seksualnim odnosima. Mi smo ljudi od krvi i mesa, kad tad na tapetu dođu i nesigurnosti zbog toga što ne privlačimo svog partnera ili što on ne privlači nas, kako onda? Pa da mi se prosere da se neće sexsat samnom zbog očuvanja čistoće prije braka, mislim da bi mu povjerovala nikad. Definitivno sam za postepen razvoj odnosa, pa mogu i razumjeti da se ljudi suzdržavaju od sexsa na početku svoje veze, jer ponekad brzanje stvari može samo promjeniti odnose koje još nisu na dovoljnoj razini, ali da nekoliko godina održavaju apstinenciju to mi nije baš jasno. Ne vjerujem u to, pa rađe bih se seksala nego stupala u ostale seksualne igrice samo zato da se ne "okaljam" prije braka. Postoje neka mišljenja da je i poljubac "blaža grješna prigoda", pa se neki i od poljubca čuvaju, da ih nebi dovelo u napast. Pa koliko se to onda razlikuje od prijateljstva ili bratsko-sestrinjskog odnosa? Tako neke upute da se parovi odriču dodira i poljubca mi definitivno nisu prihvatljivi, oni dolaze iz naslijeđa koje nije tako davno postojalo, još u prvoj polovici 20.st. nije bilo primjerno za dvoje mladih ljudi da se poljube, ali tada su žene pokivale svoje gležnjeve, a brakovi su se dogovarali. I onda kad ti dečko nakon dva susreta veli da ga navodiš na grijeh, meni to nekako zvuči kao kompliment, a ne kao prekid veze jer bi se on baš malo čuvao a s tobom ne može, to je već pomalo bolesno...da je to meni provalio, poljubila bih ga i zahvalila na najboljem komplimentu dosad... Eto to me svrbilo malo...sutra već slijeći osip :-) |
