Trip
|
Kiša je ljevala u ovo subotnje jutro...ja kasnila, oboružala sam se putnom torbom, ruksakom punim sendvičima, kabanicom i dva kišobrana...veliki i mali... Došli pred župu...nema buseva...u 7h došla 2, a trećeg smo čekali do 8h...pukla šajba pa smo čekali drugi... Krenuli i već negdje putem počeli susretati buseve s ostalim mladima, pogled na autuput a ono sve puno autobusa...reko kakva će to biti gužva na naplatnim kućicama...ali nije bilo tako strašno...prvo stajalište Odmorište Ravna Gora...u normalnim okolnostima, izbila bi šora u redu na wc... Drugo stajalište - Trsat. Uvijek mu se razveselim... Došli mi, ekipa iz busa 1...a di su ostali? Bus br. 2 je na nekom semaforu u Rijeci udario u bus br. 3 i pogodite kaj...PUKLA MU JE ŠAJBA... Bus br. 3, bus br. 2...sad smo mi na redu...komično, nisam znala da li da plačem il da se smijem...crkavala sam od smijeha, a ljudi, nismo još ni na pola puta do Pule ![]() ![]() Na Trsatu je bilo lijepo, imali smo Put svjetla...nešto nalik postajama križnog puta, ali se radi o postajama uskrsnuća Kristova... Onda smo sjeli na kavu i chillali, u među vremenu je iz Pule došao posuđeni bus za ove naše nesretnike, i mi krenusmo... Bilo mi je drago što sam srela tamo gore puno dragih ljudi koje nisam očekivala ili dugo vidjela, baš mi je bilo divno...i uz sve ove događaje, dan nije mogao bolje početi ![]() Na Učki smo malo dulje čekali jer smo baš upali u čep, ali nakon tunela smo dobili materijale za Susret i lunch pakete, pa je sve ono prije zaboravljeno... Dolazak u Pulu nas je sve razveselio, sunce je granulo, more je prekrasno i sve je bilo super...odmah smo otišli do župe gdje smo bili smješteni, pa smo pješke otišli od Arene, i malo zvrnjali po gradu dok misa ne počne. Srela sam Dadu u tuđini i jako se razveselila našem susretu...Valjda ćeš opet početi malo pisati po blogu... Naša je grupa kao jedna od nesretnih ostala bez ulaza u samu Arenu, ali smo misu pratili izvana, našli smo si savršeno mjesto uz zidine i tamo se stacionirali. Sve u svemu, događajem sam i više nego zadovljna, pomoglo je i to što nisam ništa čula od propovjedi dragog nam Kardinala... smetalo je samo što je hrpa nekih dalmoša u obližjem bircu tako vikalo i pjevalo navijačke pjesme, psovalo i slično...ma nek se djeca zabavljaju, ali sve ima svoje mjesto i vrijeme...Klinci ko klinci, mnogi od nas su tamo išli samo da im guzica vidi puta...priznajem i ja sam išla da se malo maknem iz Zagreba, ali cilj mi definitivno nije bilo napit se ko guzica i barit tipove okolo, a o izlasku da ne pričam...bila sma toliko umorna da mi nije palo na pamet ništa drugo nego zaspati u ponoć, u jednu ruku i zbog ljubaznosti prema ljudima koji su nas ugostili. Ovo je za mene bio dan mnogih susreta, nakon Dade, srela sam se s svojim dragim forumašima. Nas tri gracije, umjesto da smo smještene u obitelj, na kraju smo zajedno s curama iz Dugava smještne u Betaniju, dom za umirovljene svećenike, u knjižnicu, ja na jogiju, a njih dvije na kauču.. Jedan od rezultata toga je da sam saznala da škripim zubima dok spavam...majko mila... Bili smo sješteni u Župi sv. Pavla, imaju jako lijepu crkvu, moderna, ali pak jednostavna i lijepa, misu su držala naša dva kapelana, a mješani zbor iz 3 busa je pjevao...Kape je imao super propovjed, zbilja si je dao truda. Ručak smo imali u nekoj menzi staračkog doma i sjemeništa (ja tink) a poslje toga smo uz vodiča obišli i neke znamenitosti Pule... Prošli Učku, sada u suprotnom smjeru...a kad tamo...kiša, pljusak, mečava, nevera...tmurno vrijeme i neki lijepi pogledi, učiniše me sjetnom...nemoram vam niti govoriti koga sam se sjetila, toliko me to mučilo da sam mu sinoć poslala sms, jutros mi je odgovorio, full of bullshit... Trebam uskoro jedno novo iskustvo putovanja s novom osobom, jer kad god putujem sjetim se njega i uništim sve što mali radnici popraviše na mom slomljenom srcu...sad sam im opet odvalila onaj komad koji su napokon uspjeli prišiti...a o tome da se moja teta ponos ljuti na mene...o tome ne želim ni pričati... Eto, sve je bilo lijepo, sve prekrano, sve sunčano i nasmješeno, malo živciranja od strane pubertetlija s kraja moga busa, ali i to se jednim mrkim pogledom riješilo...čak je i pogled na Karlovac bio prilično pozitivan jer sam znala da se bližim kući...pomalo s željom da bih još malo putovala jer kad putujem on mi je u mislima, ali kad stanem, i zakoračim u svoj dom...sve misli, svi nemiri ne postoje više... Nebih Zagreb ni za što mjenjala...možda samo malo sunca više...i svijet je savršen... Eh da, vezano uz naslov ovog posta...preporučam Andol za sprečavanje mučnine, moja mi ga je Lana podvalila umjesto Dramine, uspjeli placebo efekt...mada meni u večini slučajeva nije zlo kad putujem...tako mi je mogla bilo kaj podvaliti...ali eto uspjelo je :-) |





