UM je kao padobran, radi mnogo bolje kada je OTVOREN
|
Imam još bar sat vremena biti na poslu, iz jednostavnog razloga, ima se kaj za raditi i više od jednog sata, to kaj se ima za raditi, ostavljam za sutra hehe... Zato se nadam da ovo moje nebu trajalo duže od tog vremena... ali ostadoh dužna, i vama i sebi, neke doživljaje iskustva i slično... počevši od nove godine...ali neću duljuti, jer trajalo bi u vječnost, a svi oni iole zainteresirani prestali bi čitati ovdje, ali neeeeeeeeeeeee....molim vas nastavite i dalje :-) jer dalje, dalje, dalje ću vas samo ubiti u pojam od dosade hehe:-) Novu nam godinu, ovu koja upravo traje, dočekala sam na jedan drugačiji način od uobičajenog...u jednoj zajednici koja se zove Centar za bolji svijet...na Zavrtnici, a dočekala sam ju na misi...e jes, baš na jednoj pravoj misi... totalno drugačije od drugog, oko nas je tutnjalo od vatrometa i pucanja, a ja sam u svojoj glavi, zahvaljivala Bogu što mi je godina na prolasku bila takoooo dobra, da nemogu tražiti više....samo da slijedeća bude bar toliko dobra, ako nemože biti bolja :-) Propovjed je bila baš onako za mlade, zanimljiva i poticajna, mislim da sam u tom trenutku mogla spasiti jednu afričku državu od gladi :-) Poslije mise, uslijedio je tulum, i po mom mišljenju jako dobar tulum, što mnogi sigurno neće pojerovati, jer zašto bi nešto s prizvukom katoličkog iole bilo normalno i super...a bilo je... A onda su zaredali ostali dani, susreti s ljudima koje srećemo obično oko ovakvih datuma, jer inače za to nema vremena, ma ko bi o tome mislio onda, nekog recimo 24.3. kad nam je glava puna svakojakvih svakodnevnih brija. Ponekad mi bude žao, ne ponekad, nego mi često bude žao što se mirim s tim da za te određene ljude imam vremena samo sada i nikad više, ali shvaćam da je to uzajaman osjećaj, i da to tako obično bude...ali ajde, barem se ovako dobro raspoloženi svaki put jedni drugima razveselimo, i ne stignemo tu "vezu" upropastiti svakodnevnim glupostima...tko zna dali bih voljela te ljude u njihovom svjetlu svakodenvnih stresova i frustracija... Ovako je zbilja super, srce ti je puno jer njihovo je srce puno, a za sve ostalo, ma... E onda, ono što već dugo nisam doživjela, super tulum kod moje Lanice, rođendanski, dvodnevni, jer previše je ljudi bilo pozvano za taj njezin mali stan, ljudi koji možda i nebi zajedno tako dobro funkcionirali, jer su iz različitih društava, i bila bi gužva i bilo bi manje vremena posvetiti se svima, kao da je bio moj rođendan a ne njezin, volim te ljude, volim se družiti s njima, pjevati na karaoke, žderati finu hranu koju Lana spravi, a tek torta...i to dvije, za svaki dan po jednu :-) Ali ipak, naporno čovjeku bude kada dva dana za redom tulumari do 5 ujutro, a pogotovo meni koja ispadoh iz štosa...majko mila... Pa sam onda još neki dan bila u kinu, gledala sam Narniu...lav, vještica i ormar. Oduševila sam se, baš onako kako se sjećam da je bilo prije 10ak godina kada sam gledala seriju...mnog se stvari vraćaju, a onda sam u tom filmu, primjetila nešto što tamo nisam očekivala, nešto što se obično ne očekuje u suvremenim pričama i bajkama...iskrenu borbu doba i zla, onu neiskrivljenu, onu kršćansku, i onu žrtvu...i rečenicu...neću doslovno citirati jer neznam ali ide ovako nešto..."Žrtva iskenog nedužnog srca za izdajicu, poništava smrt" I gdje da onda dalje tražim smisao života, kada sam ga našla u tom jednostavnom filmu, kada sam shvatila da noge stvari mogu biti jedostavnije samo da krenem od toga...samo da krenem sa žrtvom... I mnogi ljudi to neće shvatiti, monogi će ljudi misliti, a tko se za mene žrtvuje, a ja neću dati onaj opće poznat odgovor da se netko već žrtvovao prije 2000 godina...nego ću reći... ja, ja ću se žrtvovati za tebe...pa makar to značilo da moram slušati Thompsona do kasno u noć, ili jesti patliđane, ja, ja ću se žrtvovati... Uh, sad sam možda zagazila u neke druge sfere, u neke druge perspektive, ali to je to... isto kao što je to da sam zadovoljna postala kada sam u glavi proradila ovu rečenicu iz naslova ovoga teksta... |
