Mjenjam se
|
Ne da se baš ono pravo mjenjam nego sam u zadnje vrijeme skužila da pomalo postajem sve svjesnija sebe, znate ono kad vam ljudi briju o tome kakvi su oni, i kako se poznaju dobro i kako znaju kontrolirati svoja ponašanja, pa eto to je meni bilo sve bullshit....a sada postajem jedna od njih...hehe Svakim danom svi otkivamo nešto novo o sebi, o svijetu, o životu, ljudima i međuljudskim odnosima, ali većinom nismo toga svjesni, idemo kroz život kao muhe bez glave razmišljajući o tome da kasnimo negdje, da nas boli nešto, da imamo rokove, da nismo učili, ili da jednostavno onaj majmun nije nazvao već 3 dana. I onda se te svakodnevne misli još i trodimenzioniraju u ovo Božićno vrijeme, prvo oko toga što sve moramo kupiti da bi napravili dobar objed, fine kolače, da bi usrećili svoje bližnje nekim poklonom, da bi, da bi...A onda, kad sve to polako prolazi susrećemo se s mislima da to sve nije Božić, da to sve nije Isus, ono malo čudu što bi se trebalo svake godine iznova roditi u našim srcima... Kako se nosimo s time? Onda pak, susrećemo se s većim brojem nasmiješenih ljudi, s ljudima za koje možda nismo imali vremena cijele godine, ali eto sada imamo 3 slobodna dana, dva od toga se ne posprema kuća i ne prave kolači....onda skužimo koliko nam fale neki ljudi, a koliko neke u daljnjem životu ne želimo zavaravati s svojih jedva 10% simpatije... I sad, opet nam misli ne staju oko toga kako se trebamo srediti za misu, kako bi željeli da se naši pokloni svide drugima, pa i do toga da nemamo blage veze di ćemo ispratiti staru i dočekati novu nam godinu. Previše zbrke u glavi uz već uobičajene one svakodnevne, ali eto meni su ipak na um počele dolaziti neke stvari.... Primjetila sam koliko sam radosnija, koliko sam slobodnija, koliko sam ljepša, i koliko sam zadovoljnija sa svojim životom, i primjetila sam da postoje trenutci kada me naprosto iznenadi neka moja odluka, neka riječ provaljena preko usta, koje nisam bila niti svjesna da je u meni, da je tu, da sam to ja i da se ne mislim više skrivati iza neke maske uplašenosti, neke maske neprihvaćenosti, neke maske 100kg, neke maske ja nemam pojma o ničem, pa i maske ja imam pojma o svemu... Evo, recimo kroz ovaj cijeli mjesec došašća sam bila rastegnuta na milijun strana, i radila milijun stvari u isto vrijeme, previše me to pritiskalo, previše me to mučilo, kao što ste i primjetili, ali danas, drago mi je da sam se u sve uključila, da sam sve probala, jer inače, nikada nebih svatila što želim raditi u životu...i tako sjedeći na 30minutnoj kavi kod frendice pričale smo o nekom njezinom projektu, i ona me molila za pomoć, a ja opet gledajući problem kroz one svoje naočale "ja nemam pojma o tome", sam kroz razgovor shvatila da imam pojma, bar više od nje ili nekog drugog, pojma o tom nekom problemu, i nisam mogla vjerovati da čujem svoje riječi kako elokventno govore o nečem što ja u suštini "nemam pojma"....umrla sam od smijeha sebi kasnije kako sam blesava...uzas :-) I onda na toj istoj kavi, razmišljajući kao već kasnim, ispadne mi iz usta da ne želim u životu raditi s djecom jer imam osjećaj da me ne prihvaćaju, volim djecu, ali nikako neznam kako da im se približim...barem na neki način opušteno, profesionalno, ili kako god...i eto ga, riješih milijun stvari koje su me do sada opterećivale i mučile....nemojte me tražiti da idem volontirati k djeci u dome, jer je se njih "bojim"... nije moja obaveza imati iste sposobosti igranja s djecom kao mnogih mojih frendica i kolegica, sigurno netko od njih nema sposobnost komunicirati s starijim osobama s toliko interesa koliko možda imam ja (mada ni ja nemam mnogo).... Što htjedoh reći, imala sam osjećaj da se gubim, da se rasipam na sto strana i da ću izgoriti u tome još prije nego uopće krenem, ali sada znam da imam pravo birati svoje akcije, birati svoje kontakte i da nemoram s svim ljudima biti ful i naj i best, jer to jednostavno nemože biti...jer što se više mučila, to je i više ljudi koji mi ne odgovaju, a onda nekoć, a ponovno i sada, ne vidim više toliko minusa u drugim ljudima...svima dajem 10 bodova.... Možda ćete reći al ga ova sere, ali znajte, ovo je moj kanal za superviziju sebe, moj kanal da svaki dan istresem svoje frustracije i svoje sreće, i tako namjeravam činiti i dalje, ovdje na ovom mjestu, gdje su tetke sa ladnim trajnama... I još nešto, opet sam se razbolila, boli me grlo i na radost sviju oko mene, danas malo manje pričam, ali eto pišem... I da, mislim da sam se zaljubila, a o tome ima li to korjene, znat ću za nekoliko dana nadam se :-) Pusam vas, svjesna sebe ja :-) |
