SAMA
|
"Još uvijek sam sama." - kaže spuštajući pogled...jedna po mom mišljenju zgodna djevojka nakon prvotnog oduševljenja što se nakon milijun godina srela s prijateljicom... Stajala sam blizu, koliko blizu u tramvaju možeš stajati, kao običan prozirni promatrač, i nisam mogla odoljeti da me ovakve stvari ne dirnu u nit...nisam... Sama... sama...sama...uuuu spooky... Zar je to tako strašno i sramotno, zar je to poražavajuće? Zar je to razlog da se praviš kako imaš na cipelama nekog blata? I zašto se u časopisima moraju nalaziti članci s naslovom..."Kako da i ovoga Božića, ne budete sami" ili upute "Okitite svoju jelku bez obzira jeste li sami, jer bi vam osim poklona, Djed Božićnjak mogao još nešto pod nju donesti..." I da znate neću vam reći gdje sam to pročitala, jer je časopis bullshit. A onda i vic koji sam jučer dobila...mora da si sama...ma ružna si.... Sama...sama...sama...uuuu spooky Jesmo li bezvrijedne što smo same? Dali to znači da smo manje pametne? Manje lijepe? Umišljene? Ne pristajemo na kompromise? Biramo previše? Ja sam se uvijek strašno uvrijedila kada bi mi ljudi reli da biram previše, jer to nikada nije bila istina, a isto tako i da se pravim superiorna, jer to nije bila istina, a tek o tome da sam fizički hendikepirana zato kaj imam viška kila, to bi me tek povrijedilo... I krivila bih sebe jer sam sama...sama...sama... Uvijek bi redovito bacala na šalu tu situaciju kada bi me netko putao "Jel ljubiš kaj?" I uvijek bi imala strašan osjećaj da ću uskoro morati sjediti u odvojenom dijelu kafića, tramvaja, jer je biti sam strašno kao imati kugu ili malariju...i nema ti pomoći i nemoj slučajno zaraziti druge... Sama... zvuči kao da si fakat sam na svijetu, kao da nemaš obitelj, kao da nemaš prijatelje, kao da nemaš s kim markirati s posla ili predavanja, kao da nemaš s kim u kazalište, kino, na koncert...sama..zvuči kao da si onaj mali Pale...a to redovito nije istina, to redovito nije slučaj... Pa zašto onda tako zvuči? Imati bolju polovicu, znači li išta? Dali biti sam onda znači da nisi cjelovit, da nisi čovjek? Da nisi žena? Molim vas samo daleko od onih feminističkih spika ja sam sama jer se muškarci boje jakih žena...jer i koliko to ponekad i je istina, je ne želi prebirati po općeprihvaćenim obrambenim mehanizmima, i uopće me sada ne interesira čega se muškarci boje...već čega se boje žene...jer su žene većinom te koje bacaju komentare tipa "Vidi ju, ona nije sposobna zadržati niti jednog muškarca!" Daleko o toga da se tu radi samo o pakosti, tu se radi i o tome da takve izjave frću kada se sjetimo da bi i mogle biti same, pa onda strah da će jednom netko i za nas to reći...nije sposobna biti u paru... Ponekad kad pogledam veze svojih prijateljica, zgrozim se i kažem: "Dajte mi da imam dečka pa da pokažem kako sam normalna, za razliku od njih!" Onda pak pomislim...zar bih trebala imati dečka kako bih bila normalna? Kada gledam njih, pomislim, pa zar kompromise mora činiti samo jedan strana? Kada gledam njih, pomislim, pa zar moram biti ono što nisam kako bi me neko volio? Pa zar moram biti, tiha, plaha, bezkičmenjača, po mogućnosti stalno nasmiješena i nikad mrka, zar moram glumiti da mi treba netko da promijeni žarulju ako je mogu sama, zar moram biti bespomoćna? Oprostite, ali nisam takva, nisu me tako učili. Nisu me učili da ovisim o nekome, nisu me učili da radim samo ženske poslove, nisu me učili da se osjećam bezvrijedno ako nemam muškarca...nisu me učili ali ponekad sam puno puta tako postupala, tako mislila i tako osjećaja. I opet ne vadim se na onaj mehanizam slatki limun...ali pitam zar je samoća gorka? Nisam nikad osjetila da samoća ima okus...jedino možda okus čokolade... Ali iz toga sam sada jedno shvatila, moram voljeti biti sama, moram voljeti, biti ja, moram voljeti biti ovakva, biti neovisna i spreman na sve, ako bih mogla biti sama u paru. I zato, ne želim na brzaka pronalaziti dečka kako bi mogla s njim šetati okičenim gradom, kada oduvijek šetam sama. I zato, ne trebam društvo za kavu, kad je pijem sama ili u društvu frendica. Ne trebam nekog da mi plaća cugu, kad ju plaćam sama. I netrebam vozača, jer ZET je koliko toliko puzdan... Zapamtite ovaj dan, ovo je dan kada sam ja rekla : "Volim biti sama!" "Ne bojim se biti sama!" "Neću praviti kompromise pristajajući na nešto što ne želim samo da nebih bila sama!" Da, da dobro ga zapamtite, jer kad opet budem pizdila da sam sama, slobodno me uputite na današnji dan... |
