MAĐARICA SA FELEROM
Upravo se vratih sa gableca....još mi vatra skače iz usta. Izgleda da je kuharici opala konzerva s ljutim čili paprikama u paprikaš. Ili je jutros bila toliko ljuta da je jelo jednostavno moralo ispast takvo. Ma ja jesam mađarica ali sa felerom....ne volim ljuto.....
Popila sam nekoliko čaša vode i soka ali vatru nikako ugasiti. Sad mi pogled pao na vatrogasni aparat pa ga mjerkam, mjerkam.....najradije bi ga aktivirala....
A jedno moje iskustvo sa ljutom hranom ide ovako:
Tek sam počela radit u jednoj firmi (honorarno)....taman je bilo vrijeme periodičkih obračuna i radili smo subotu i nedjelju. U subotu su za galbec pali fini čevapi u mljac lepinji i sa puno luka...(a kak je poslije bilo u kancelariji...).
U nedjelju smo se odlučili za pizzu. Ja kao nova, vrlo sramežljiva (hahaha) nisam htjela utjecan na odabir. Rekla sam da ću isto što i kolegica., a ona, naravno, naruči PAKAO.....i bio mi je....
Pizza došla.....mi gladne ko vukovi....izmučile nas brojke....
Sjednemo za stol i rasklopimo kutiju....onaj ljuti miris ošafario me preko nosa jače od kakve šake.....čak sam čula želudac kako moli: „nemoj to jest...“
Jedva sam natjerala ruku da uzme komad i teškom mukom sam ga prinjela pred usta. A ona se stisnula i ne otvaraju....već sam mislila otić po auto dizalicu da razdvojim zube koji su čvrsto bili priljubljeni jedni uz druge....
Velikom snagom volje usta se odklopila i jedan griz pizze završio u njima. Oči su se širom rastvorile, malo je falilo da ispadnu van....a onda....suze su nekontrolirano počele teči.....jedem ja pizzu, a suze teku i teku.....
Kolegica u šoku....pita zašto joj nisam rekla da ne volim ljuto....“Ma volim....ma baš je odlična.....“ lažem ja sve u 16
i mjerkam ledomat koji onako fini led radi....fiiiini led koji hladi....mmmmmmm....
Kad sam konačno ugurala u sebe taj komad, para mi je već išla i na uha van.....cijela vatrogasna cisterna nije bila dovoljna da ugasi plamen u meni....Danima sam izbjegavala prići blizu otvorenog plamena.....
ŠTO TO IMAŠ U TORBI?????
Torbu ne nosim radi šminke ili da mi paše uz cipele....nosim ju radi potrebe, a u njoj stvarno ima svašta.....možda i živih ljudi...morala bi provjerit....
Dakle ovako: u jednom pretincu novčanik sa neizostavnom kreditnom karticom na kojoj se više slova niti ne vide....sve se zglodalo od čestog korištenja...onda kartica tekućeg na kojem je neopisivi propuh, pa kratica punomoći na muževom tekućem na kojem već puše orkansko nevrijeme....i onda me od toliko vjetra, naravno, zaboli glava.....
Srećom tu je pretinac broj 2.....a u njemu tablete za glavu (nije dabistal niti topalgol mada bi radije njih trošila).....uz tablete za glavu tu su i tablete za želudac jer čim popijem glavoboljnu tabletu moram i želudcoboljnu.
Pretinac br.3 rezerviran za ključeve, mobitel. Nemreš bilivit kako ključevi uvijek ispare na sobnoj temperaturi moje torbe. Još ih ni jednom nisam našla od prve, a o mobitelu da i ne govorim.....znam u kojem pretincu torbe stoji, ali izgleda da taj dio torbe nema dna....
Pretinac br.4....e da....u njemu ženske stvari......ulošci, tamponi, rezervne čarape, vlažne i suhe maramice, labelo, mini dezić, žvake....uvijek treba bit spreman na sve.......
Iz gornjeg opisa jasno je zašto ja svoju torbu ne zovem torbica......i do nedavno sam bila sasvim zadovoljna sa njenim sadržajem, a onda su nas na tv počeli ponižavat 100 na sat.......prava žena mora u svojoj torbi imati i Perwoll detergent za obojeno rublje, jedan za crno i jedan za vunu....i sad ozbiljno razmišljam o nadogradnji nekoliko visečih pretinaca kako bi sve to smjestila u njih....e pa ne dam se ja.....hoću bit u trendu.....zato žene....detergent u torbu i budite in......
DOVRAGA SVE.....UDRI BRIGU NA VESELJE
Danas moj mlađi klinac slavi svoj 14.rođendan.....naravno da mi se diže kosa na glavi na samu pomisao - 20 pubertetski nastrojenih klinaca na hrpi.....
I uz svu hrpu sokova, kolača i grickalica, što im složiti za klopu...
E tu do izražaja dolazi linija manjeg otpora - DOSTAVA PIZZE....jupiiiii 
baš sam sretna da takvo što postoji....
A sutra.....eh....sutra će se skupit što uže, što još uže rodbine isto 20-ak....samo tu sa pizzom se nemrem izvuć....
I uz raznorazne recepte koje sam smišljala svake godine.....ovu godinu izvlačim jocker...roštilj u muškoj izvedbi......
Ja ću iz prikrajka kuhinje skuhat juhicu, složiti meksičku salatu, pa malkoc paradajzeka sa lukom i nezaobilazni rižoto sa prizvukom mora....
Pa ak preživim svu tu klopu, a uz put ne dobijem ni grama 
možda i napišem koji novi post. A ak kazaljka na vagi poludi....e.....onda slijede izvanredne mjere......vaga leti van iz kuće i dobiva zabranu pristupa 
KAD TE NETKO IZNEVJERI
Kad te iznevjeri netko tko je to činio već bezbroj puta do sada da li opet oprostiti?
Do koje granice pomakivati svoju toleranciju....da li je ljubav vrijedna toga?
Do sad mi je donesla samo ocean isplakanih suza i pokoji sretan trenutak u kojem se niti ne usudim opustit jer nakon toga opet bol....
Nisam klinka kojoj je neki klinac slomio srce pa će to brzo zarasti....zato i je toliko teško....
Jednostavno ne znam da li je uopće vrijedan mojih suza, nakon svih laži koje sam do sad "progutala".....a toliko ga volim....
