Upravo se vratih sa gableca....još mi vatra skače iz usta. Izgleda da je kuharici opala konzerva s ljutim čili paprikama u paprikaš. Ili je jutros bila toliko ljuta da je jelo jednostavno moralo ispast takvo. Ma ja jesam mađarica ali sa felerom....ne volim ljuto.....
Popila sam nekoliko čaša vode i soka ali vatru nikako ugasiti. Sad mi pogled pao na vatrogasni aparat pa ga mjerkam, mjerkam.....najradije bi ga aktivirala....
A jedno moje iskustvo sa ljutom hranom ide ovako:
Tek sam počela radit u jednoj firmi (honorarno)....taman je bilo vrijeme periodičkih obračuna i radili smo subotu i nedjelju. U subotu su za galbec pali fini čevapi u mljac lepinji i sa puno luka...(a kak je poslije bilo u kancelariji...).
U nedjelju smo se odlučili za pizzu. Ja kao nova, vrlo sramežljiva (hahaha) nisam htjela utjecan na odabir. Rekla sam da ću isto što i kolegica., a ona, naravno, naruči PAKAO.....i bio mi je....
Pizza došla.....mi gladne ko vukovi....izmučile nas brojke....
Sjednemo za stol i rasklopimo kutiju....onaj ljuti miris ošafario me preko nosa jače od kakve šake.....čak sam čula želudac kako moli: „nemoj to jest...“
Jedva sam natjerala ruku da uzme komad i teškom mukom sam ga prinjela pred usta. A ona se stisnula i ne otvaraju....već sam mislila otić po auto dizalicu da razdvojim zube koji su čvrsto bili priljubljeni jedni uz druge....
Velikom snagom volje usta se odklopila i jedan griz pizze završio u njima. Oči su se širom rastvorile, malo je falilo da ispadnu van....a onda....suze su nekontrolirano počele teči.....jedem ja pizzu, a suze teku i teku.....
Kolegica u šoku....pita zašto joj nisam rekla da ne volim ljuto....“Ma volim....ma baš je odlična.....“ lažem ja sve u 16
i mjerkam ledomat koji onako fini led radi....fiiiini led koji hladi....mmmmmmm....
Kad sam konačno ugurala u sebe taj komad, para mi je već išla i na uha van.....cijela vatrogasna cisterna nije bila dovoljna da ugasi plamen u meni....Danima sam izbjegavala prići blizu otvorenog plamena.....
Post je objavljen 16.04.2008. u 22:46 sati.