Ovih dana „viroza“ je pokucala i na naša vrata. Prvo je u virozi bila mama Jasmina da bi protekli vikend viroza zahvatila i našu malu princezu.
Mamu Jasminu zbog iscrpljenosti a princeza je ionako osjetljiva na ove nagle promjene vremena. No za sad nije ništa strašno niti alarmantno ali preventive radi, Anja ovaj tjedan ne ide u Mali dom.
Viroza je Anju najviše pogodila u predjelu dišnih putova, no to i nije ništa novo s obzirom na njezine respiratorne probleme. Očito je i odlazak u „Slanu sobu“ učinio svoje, jer se sekret u plućima čisti. Zato je ovih dana i drenažni prsluk više u pogonu a mama Jasmina češće aspirira te nakupine sekreta a i naša curka joj uvelike pomaže što se sve bolje i više nakašlje što prije nije bio slučaj pa se nažalost taj sekret samo taložio.
Vjerujemo kako će iz dana u dan bit sve bolje i da neće biti potrebe za hospitalizaciju u bolnici.
Epi napadi su i dalje prisutni ali ne više u tolikoj mjeri. Napadi su prisutni kod buđenja ali više nisu toliko izraženi, dok napade prilikom uzimanja tekućine ili obroka trenutno nema. Očito joj ova kombinacija terapije (primidon + phenobarbiton + zonegran) odgovara pa se nadamo i vjerujemo kako će tih epi napada biti svakim danom sve manje i manje. Trenutno se primidon i zonegran plaćaju (oko 100 eura mjesečno oba dva lijeka) jer nisu na popisu HZZO-a za razliku od phenobarbitona koji je na popisu HZZO-a i ide na recept. No kao što smo znali reći: nijedni novci se ne mogu mjeriti sa zdravljem naše male princeze. Samo neka je njoj zdravlja a novci će se uvijek naći. Kad smo već kod epilepsije spomenimo da 03.studenog odlazimo na razgovor kod doktora Tomislava Sajka o kojem smo Vam već pisali te ćemo od njega čuti još jedno stručno mišljenje a poglavito o operaciji odnosno što on misli o tome.
A prije svega, sutra konačno odlazimo u Lovran kod ortopeda doktora Mileusnića na pregled i na konačnu odluku već planirane operacije kuka, koju smo odgodili zbog pogoršanog anjinog zdravstvenog stanja početkom godine.
U subotu, 24.10. u goste nam dolazi ekipa iz Pule. Ista ona ekipa koja nas je mazila i pazila dva tjedna našeg boravka u kolovozu mjesecu. Iako oni ostaju tek dva dana, nadamo se da ćemo im bar malo uzvratiti za sve ono što su oni nama pružili kako bi nam ljetovanje u Puli ostalo u najljepšem sjećanju.
Do novog javljanja svima jedan veliki cmok od ekipe male Anje!
Prošlu subotu (10.10.) bili smo pozvani na jedno malo blogersko druženje uz roštilj i peku kod blogerice enike i njezine obitelji u malom i pitom mjestu Donjem Kraljevcu (Međimurje) 100-tinjak kilometra udaljenom od Zagreba.
Povod druženja je između ostalog bio i dolazak našeg velikog prijatelja i blogera niskozemca gospodina Hermana Marija iz Amsterdama koji je svratio par dana u Hrvatsku radi poslovnih obaveza.
Blogersko druženje upotpunili su između ostalog i bloger đus i blogerica desert rose te privatno – poslovni prijatelj gospodina Hermana gospodin Paul van die Wielen iz Amsterdama.
Kako bi vam dočarali kako smo se proveli, evo par fotki sa subotnjeg druženja….
Bloger niskozemac u društvu tate Tomislava te supruga blogerice enike Emila poznatom pod nadimkom „don Emilijo“
Niskozemac i Bobi šogor od blogerice enike vade sve što stignu sa roštilja
Klopa je stigla na stol a to je znak da nitko s nikim ne priča
A tko ne bi odolio takvoj deliciji majstora od „kužine“ don Emilija
Vesela i sita ekipa odmara se nakon fine klopice
Naravno da nijedno fotkanje ne može proći bez zajedničkog poziranja princeze Anje i čovjeka velikog i humanog srca blogera niskozemca
Mala Anja u društvu dviju malih blogerica a netko je ovaj trio nazvao tri slatke princeze
Kako nam je odlično bilo, nismo ni primijetili kad se spustila noć
No to nije smetalo da neki provjere čvrstoću svojih zubi
Riječ po riječ i svemu lijepom dođe kraj pa tako i našem lijepom druženju
Eto, nama je bilo odlično. Lijepo i ugodno smo se proveli u predivnom društvu a upravo tako nešto nam treba nakon napornog i radnog tjedna. To je „ono“ neprocjenjivo to je „ono“ što se ne može platiti ni jednim novcem.
U nazad dva tri posta rekli smo da ćemo obraditi jednu temu o (ne) nasilju nad djecom s poteškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Današnja tema posta je upravo ta i odmah da napomenemo da ovo što ćemo pisati isključivo naše razmišljanje te naš osobni stav popraćen iskustvom u proteklih 6 – 7 godina, dakle sve ono što smo prošli, što prolazimo i ono što smo čuli od drugih roditelja sličnih problema.
U zadnje vrijeme često govorimo o nasilju nad djecom, među djecom te nasilju nad njihovim roditeljima, što je za svaku pohvalu jer nažalost sve više i više smo svjedoci takvoj vrsti nasilja koja ne rijetko završava i sa smrtnim posljedicama.
Ovaj oblik nasilja je zastrašujući i naše društvo u zadnje vrijeme poduzima sve mjere ne bi li se takva vrst nasilja smanjila.
No ili zanemarujemo činjenicu ili jednostavno prešutno prođemo preko i nasilja među osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Osobni naš stav i razmišljanje je da se premalo govori o takvoj vrsti nasilja koja može biti direktna ili često puta indirektna.
Što zapravo mislimo pod tim?
INDIREKTNA ili samozatajna ponekad nevidljiva.
Pod tom vrstom smatramo sve ono što ponekad ne mislimo da nas se direktno tiče ali u stvarnosti je sasvim nešto suprotno.
Počnimo od samog početka kada se roditelj suoči s činjenicom da mu dijete ima poteškoća u razvoju. Nakon prvotnog šoka, roditelj se nalazi u niz problema.
Koja su njegova prava, gdje se obratiti za pomoć, od kud krenuti itd…itd…itd…
Prva osnovna stvar da bi roditelj ostvario neka prava je da oba roditelja moraju biti zaposlena.
Po našem mišljenju totalno KRIVO jer znači da oni roditelji koji nisu zaposleni nemaju nikakva prava. Ovdje se već suočavamo sa jednom vrsti nasilja jer mišljenja smo, da upravo tim roditeljima od kojih je jedan roditelj ili u nekim slučajevima oboje roditelja nezaposleno POMOĆ ITEKAKO POTREBNA.
Nakon toga odlazak i prijava nadležnom socijalnom radniku.
Socijalni radnik je prva osoba koja roditelje mora uputiti u sva njegova prava a i obaveze no nerijetko susrećemo socijalne radnike koji „šturo“ daju informacije pa se roditelj mora snalaziti na sve druge načine. U našem slučaju to nije bilo tako jer od prvog dana imamo jedan izvanredan odnos sa našim socijalnim radnikom, no dosta roditelja djece s poteškoćama u razvoju žale se na svoje socijalne radnike. Velika i bitna činjenica i jedna vrst samozatajnog „nasilja“ je ta da prve tri djetetove godine jako malo se ostvaruju neka prava poput invalidskih kolica, pelena i slično što je apsolutno opet totalno KRIVO. Za djetetov razvoj je bitno da od početka krene u postupak adekvatnog rehabilitacijskog razvoja.
Veliku borbu roditelji vode i s našom „vrlom birokracijom“. Za jednu doznaku trebate obići fizijatra, pedijatra, komisiju….. i za to izgubite par dana. Umjesto da se sve pojednostavni „oni“ sve zakompliciraju a postupak morate na žalost ponavljati za svaku doznaku.
Veliki apsurd i po našem mišljenju jedna velika i totalna GLUPOST da djetetovu invalidnost morate dokazivati svaka tri mjeseca kako bi dobili fizikalnu terapiju u kući kao da će se naša Anja oporaviti za tri mjeseca te će se takmičiti i trčati na 100 metra s preponama (svašta).
No ni tu nije nevoljama kraj. Velika većina invalidskih pomagala ili se djelomično pokriva ili uopće ne ide na doznaku HZZO-a pa je roditelj suočen s činjenicom da 80 posto stvari mora snositi sam iz svojeg vlastitog budžeta. S obzirom da je velika većina tih invalidskih neophodnih pomagala jako skupa (inv. kolica od 15 do 25 tisuća kuna, pomagalo za kupanje od 7 do 15 tisuća kuna, inv. sjedalica od 10 do 22 tisuće kuna, auto invalid. sjedalica oko 10 do 15 tisuća kuna) roditelj je prisiljen i primoran na razne oblike humanitarnih akcija ne bi li osigurao svom djetetu minimalne uvijete za daljnji razvoj.
S godinama kako dijete raste tako je potreba za pomagalima veća a i problemi su sve veći i veći. Kako od zdravstva dobite neke stvari jako jako šture i minimalne i ako želite da Vaše dijete napreduje bolje, prisiljeni ste plaćati dodatne privat sate fizikalne terapije, logopeda, radnog terapeuta.... a to košta jako puno. Nažalost velika većina (čast izuzecima kao na primjer našoj teti Koraljki i teti Sanji) te usluge naplaćuje jako „masno“.
Kad tu pridodate dodatne troškove za lijekove koji nisu na popisu HZZO-a, pa gorivo kojeg utrošite vozeći dijete svakodnevno na vježbe, pa troškovi za osobnu higijenu, odjeća i obuća… troškovi se penju jako visoko.
Trenutno samo za našu Anju mi mjesečno izdvajamo oko 4 do 5 tisuća kuna bez kupnje invalidskog pomagala, bez troškova naših režija, bez troškova naše prehrane.
Jedna vrst „nenametljivog“ nasilja je da se Zakoni i Parvilnici mijenjaju malo, malo, pa dolazi do zbunjenosti roditelja koji ne stignu pratiti tempo izmjena i dopuna Zakona i Parvilnika što nažalost često zbunjuje i same pedijatre i doktore.
Ovome treba dodati i nedavno izglasan Zakon roditelja u statusu njegovatelja koji je po našem mišljenju a i po mišljenju mnogih roditelja s kojima svakodnevno komuniciramo totalni promašaj.
Također veliki i gorući problem je onim roditeljima koji žive van našega glavnoga grada Hrvatske ili nekog većeg grada u Hrvatskoj.
Nedavno smo pisali o Malom domu, Centru za rehabilitaciju djece i mladeži Zagreb kojeg Anja pohađa te nas je blogerica kinky upitala kako ostali gradovi skrbe za djecu s poteškoćama u razvoju i ono što čujemo od tih roditelja nije nimalo dobro.
Roditeljima djece s poteškoćama u razvoju koji žive u glavnom gradu ili u jednim od većih gradova u Hrvatskoj neke stvari su ipak malo olakšane za razliku od roditelja i djece s poteškoćama u razvoju koji žive u manjim mjestima ili na selu.
U razgovoru s blogericom enikom koja također ima dijete s poteškoćama u razvoju često čujemo o samom problemu i nedostatku njezinog mjesta Donjeg Kraljevca jer sve što obavlja sa svojim djetetom mora obaviti u Zagrebu a s obzirom na kilometarsku udaljenost (oko 100 km od zg) to i nije mali problem.
Razgovarajući sa drugim roditeljima diljem Lijepe naše stekli smo dojam da u njihovim mjestima u javnim Ustanovama rade nedovoljno stručne osobe koje bi im pomogle u rješavanju njihovih problema pa su stoga i manje informirani o svojim pravima.
Veliki problem je i nedostatak Ustanova koji zbrinjavaju djecu s poteškoćama u razvoju pa su pojedinci prisiljeni putovati i preko 100 km do nekog mjesta u kojem bi adekvatno rehabilitacijski zbrinuli svoje dijete. Sve to dodatno opterećuje ionako već iscrpljene roditelje i njihovu djecu s poteškoćama u razvoju.
Samo za ilustraciju Mali dom u Zagrebu pohađa i par djece s poteškoćama u razvoju iz Krapinske županije te njihovi roditelji dnevno naprave i do 200 km (u oba pravca).
O ovome bi se dalo govoriti satima i danima i čovjek se ne može jednostavno svega sjetit no evo još jedan mali naš rezime ovog indirektno ili samozatajnog „nasilja“:
„Roditelj je suočen sa puno dodatnih problema i na žalost ne može se samo koncentrirati na svoje dijete već u istom momentu mora biti i pedijatar i pravnik, i doktor i fizijatar….. te mora raditi niz popratnih stvari a u isto vrijeme mora i biti prije svega roditelj. Kako dosta surađujemo sa roditeljima i udrugama van Hrvatske situacija nije ni tamo blistava da se razumijemo no velika većina tih dodatnih stvari roditeljima je jako puno olakšano na način da takve stvari ipak rješavaju institucije a i birokracija je puno jednostavnija i brža, samim time roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju nema dodatni pritisak kojim je ionako izložen samom činjenicom da skrbi za dijete s poteškoćama koje je prije svega dijete koje isto željno života.“
DIREKtNO nasilje.
Pod tom vrstom smatramo sve ono što je direktno upućeno ili se osobno tiče kako djeteta s poteškoćama u razvoju tako i njegovu obitelj.
Od samog rođenja dijete s poteškoćama u razvoju i njegova obitelj više je izložena opasnosti nasilja okoline od djece bez poteškoća u razvoju.
Često je od strane druge djece i okoline podvrgnuta raznim podrugljivim i ne primjerenim ponašanjem i poniženjem. U mlađoj dobi, vrlo često nije prihvaćena od okoline te se takvo dijete osjeća jednostavno odbačeno. U školskoj dobi često su izložena i fizičkom nasilju od okoline. Često ih društvo odbacuje samo zato što su posebni te im ne dozvoljavaju osnovno školsko obrazovanje (u što smo se nedavno mogli i svi uvjeriti kad nisu djetetu s epilepsijom dozvolili upis u osnovno obrazovanje no pod pritiskom medija dijete je vraćeno u školu).
U odrasloj dobi teško dolazi do zaposlenja i često se te osobe s invaliditetom smatraju kao građani drugog ili trećeg reda.
Sve što prolaze ta djeca prolaze i njihovi roditelji koji skrbe o njima.
No ono što je zastrašujuća istina da su ponekad i ta djeca izložena svakojakim nasiljima i od samih roditelja, od fizičkog nasilja pa sve do nasilja u toj mjeri da svoje dijete zaključavaju u kuću bojeći se reakcije okoline i time mu ograničavaju njegovu slobodu.
I o ovoj vrsti nasilja bi se moglo govoriti danima i satima, no evo našeg rezimea odnosno naše viđenje direktnog nasilja nad djecom s poteškoćama u razvoju i njihovoj obitelji:
„Prije svega, smatramo da su djeca s poteškoćama u razvoju jedan veliki DAR BOŽIJ. I ona su djeca koja isto imaju pravo na bolji i kvalitetniji život te im se treba dati prilika da pokažu sve svoje potencijale. Sami roditelji ne bi smjeli svoje dijete „izolirati“ već naprotiv, pružit priliku vanjskom svijetu da ga prihvate takvog kakvo je. U svemu biti dostojanstven no u isto vrijeme ne dozvoliti „diskriminaciju“ svoga djeteta, boriti se za njega i pokazati svima da je to dijete prije svega dijete koje je željno „maženja i paženja“ i koje isto tako želi biti voljeno.
Naš osobni sud je da javnost pre malo govori o gorućem problemu ove vrste nasilja te se po tom pitanju jako slabo poduzima da bi se riješio taj problem nasilja kako nad djecom s poteškoćama u razvoju, kako nad osobama s invaliditetom tako i svih onih koji skrbe o njima. Tek kad pojedini slučajevi izađu na površinu i u javnost onda se zgražamo svi nad činjenicom da se sa tim ljudima, s tom djecom i snjihovim osječajima igraju kao sa „ping – pong“ lopticama“.
Za kraj današnjeg posta, još jednom naglašavamo da je ovo što smo napisali naše osobno stajalište i razmišljanje utemeljeno na iskustvu u proteklih šest sedam godina, sve ono što smo prošli, što prolazimo te ono što smo čuli od drugih roditelja i osoba s invaliditetom.
Zanima nas i Vaše objektivno razmišljanje ili možebitno iskustvo sa ovim problemom o kojem smo danas pisali te Vaše stajalište odnosno kako Vi gledate na sve ovo.
Do novog javljanja svima jedan veliki pozdrav od neumorne ekipe male Anje koja Vam od srca čestita 8 listopad DAN NEOVISNOSTI HRVATSKE!.
Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);
Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!
Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.
Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.
Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u
Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju
Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.
Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :
Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.
Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.
Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.
Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":
Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.
Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.
Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:
Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete
Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula
Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.
Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)
Frizerski salon Har sax
HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice
Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg
"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.
"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.
Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.
Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"
Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji
Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv
sevac_jaku
choco
slatka žvakica
RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907
Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji
Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji
24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli
Jutarnji list:
24 sata
Vjesnik
Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h
NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h
RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h
RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine
HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"
RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji
Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a
Xportal
Jutarnji List
HVALA JUTARNJEM LISTU
Javno.hr
24sata
Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...
1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju
Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA
2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.
3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.
O MALOJ ANJI
Dragi dobri ljudi!
Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.
Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.
Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!
< | listopad, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |