Mala Anja

petak, 31.08.2007.

Malo novih informacija

Još jedan tjedan je iza nas. Nažalost još jedan smrtni slučaj u obitelji.
Nakon bake od tate Tomislava, zauvijek nas je napustio djed od mame Jasmine.
Očito je da jedna tragedija ne dolazi sama, već u paru. No život ide dalje, jednostavno se moramo pomiriti s time i nastaviti živjeti i raditi tamo gdje su stali naši najmiliji.
Anja i dalje prima svakodnevno inhalacije, no stanje je i dalje ne promijenjeno no čini nam se da se hroptaj ipak malo smanjio.
Danas smo sa Anjom naručeni kod homeopatkinje, no više o tome u našem sljedećem postu kad ćemo znati što nam homeopatkinja preporuča odnosno kad pogleda sve papire i Anju i kad nam odredi adekvatnu terapiju.
O novom Zakonu samo to da je izašao u Narodnim novinama to jest da je stupio na snagu.
I na kraju, kroz par dana ćemo Vam otkriti o novoj humanitarnoj akciji. Zapravo radi se o jednom velikom humanitarnom dugoročnom projektu na kojemu radimo već par mjeseci sa našim ljudima u Hrvatskoj i inozemstvu. Nadamo se kad čujete o čemu je riječ da će te se i Vi uključiti u rad tog humanitarnog projekta.
A do tad i novog posta želimo Vam miran i ugodan vikend a Anjica Vam šalje jedan veliki cmok

srijeda, 29.08.2007.

ŠTO SE TO STVARNO DOGAĐA?

Da, što se to stvarno događa? U zadnje vrijeme prelistavajući dnevni tisak, čitajući Internet stranice te gledajući televiziju nailazimo na poražavajuću činjenicu kako u zadnje vrijeme jako puno stradaju dijeca.
U samo par dana nastradalo je desetak djece i to sa smrtnim posljedicama ili kritičnim stanjem.
25.08. desetmetarski gliser Coco pod talijanskom zastavom kod Rovinja naletio je na motorni gumenjak na četvero djece u dobi od 11 do 15 godina koji su teško ozlijeđeni a među kojima su brat i sestra kritično te su smješteni u Jedinicu intezivne skrbi Opće bolnice u Puli.
27.08. u bazenu vile Ceres u Kleku utopila se djevojčica stara 12 godina koja je bila inače vrsna plivačica. Nema tragova nasilja, nezna se da li je od čega bolovala.
27.08. Ruski teretni zrakoplov zapalio se na pisti, poginulo je 13 ljudi a dječaka i mladića dvadesetih godina uspjeli su spasiti.
27.08. sedam maloljetnika silovalo maloljetnicu u Vlasenici.
28.08. četernaestogodišnjakinja Petra penjala se po krovu zgrade u Šizgorićevoj ulici u Splitu i sa četiri metra pala kroz stakleni otvor. Ima tešku ozljedu glave i još uvijek je kritično.
28.08. djevojčica Paulina stara devet godina smrtno je stradala kada je na nju naletila vozačica Fiat Punta. Djevojčica je sa svojim djedom prelazila «zebru» kada je na nju naletilo vozilo marke Fiat Punto kojim je upravljala Suzana Čukušić inače poznata policiji sa otprilike 60 prekršajnih prijava. Od siline udarca djevojčica je na mjestu bila mrtva. Više o ovome možete pročitati u današnjim dnevnim novinama 24 sata
Nakon svega se čovjek pita pa što se to događa? Zašto stradaju ta nevina djeca koja praktički nisu ni krenula u ozbiljan život. Nisu praktički ni zakoračila u život a život im je naglo prekinut, nekima trajno a nekima da će biti stopostotni invalidi do kraja svog života.
O Bože zašto?

ponedjeljak, 27.08.2007.

100-ti POST

Eto u ovih 8 mjeseci postojanja našeg bloga, mi stigli do stotog posta, te se eto poklopio da smo prešli i brojku od 20.000 posjeta, odnosno u prosjeku 2.500 posjeta po mjesecu.
Možda se nekom čini malo no mi smo i više nego zadovoljni.
Vjerujte da nije lako pisati postove, odgovarati na komentare, pratiti i povremeno komentirati druge nama drage blogove a uz to biti sa Anjom 24 sata u pogonu, ići na posao a tamo nema kompjutora i k tome voditi obiteljski život, obavljati svakodnevne zadaće oko kuće i sve ostalo što čini jedan familijarni život.
No nadamo se da smo Vam u tih proteklih 8 mjeseci odnosno u naših 100 postova barem malo predočili život jedne obitelji koja ima dijete sa posebnim potrebama.
Ako što nije uvijek onak kak treba biti ili nije sve po PS-u nemojte nam zamjeriti a mi ćemo se potruditi da budemo što bolji.
U sljedećim nadolazećim postovima moći ćete i dalje pratiti kako se kreće naša borba za zdravlje naše male princeze Anje, moći će te čitati o novoj humanitarnoj akciji koju pripremamo uskoro, zatim o jednom humanitarnom projektu, biti će tu i edukativnih postova jer u pripremi je vodič kroz Cerebralnu paralizu, biti će ponovo raznih igri, naravno na vrijeme ćemo Vas obavještavati i o svakoj novoj promjeni vezano za novi Zakon za djecu sa posebnim potrebama, odnosno pisati ćemo o onim temama za koje mislimo da bi Vama mogle biti interesantne.
A sad evo malo i statistike vezano za proteklih 100 postova.
UKUPNO POSTOVA OD OSNUTKA BLOGA(8MJESECI) 100
PROSIJEK POSTOVA PO TJEDNU 3,1
PROSIJEK POSTOVA PO MJESECU 12,4
MJESEC S NAJVIŠE OBJAVLJENIH POSTOVA ožujak 18
MJESEC S NAJMANJE OBJAVLJENIH POSTOVA siječanj 6
PROSIJEK RIJEĆI PO POSTU 93
UKUPNO KOMENTARA NA POSTOVIMA 1054
PROSIJEK KOMENTARA PO POSTU 10,6
NAJVIŠE KOMENTARA NA JEDNOM POSTU 111
BROJ POSTOVA BEZ KOMENTARA 0
I na kraju veliko hvala svima Vama, onima koji su od prvog dana sa nama, onima koji su naknadno počeli pratiti naš blog te onima koji će tek doći na ovaj blog.
Hvala Vam na svim oblicima pomoći a najviše na toplim riječima podrške koje nam vjerujte puno znače i tjeraju nas da i dalje ustrajemo u našoj borbi za zdravlje naše male princeze.
Od srca se nadamo da će te nas i dalje pratiti, s jednakim žarom kao i do sad.
Što još reći nego da Vas sve smatramo kao svoju drugu obitelj i zato Vas sve skupa toliko volimo i grlimo.
Vaš neumorni trio Anja, Jas i Tomi!


BDW: Anja je jučer imala kontrolu kod dr. Kovač na Srebrnjaku te hvala Bogu nije ostala u bolnici nego je zaprimljena u dnevnu bolnicu što znači da mora ujutro i navečer dolaziti na inhalacije. Nadamo se da će se i taj kašalj i hroptaj kojeg Anja sad već jako dugo vuče polako smiriti!

petak, 24.08.2007.

Kratki osvrt

Kao što ste primijetili ovih dana blog.hr ima novi redizajn. Da sve sjedne na svoje mjesto trebat će nekoliko dana, tako da ni mi nećemo dodatno opterećivati blog pa smo s Vama ponovo od ponedjeljka kad ide novi post.
Do tada čitajte naš prethodni post gdje možete saznati sve nove informacije vezano za našu malu princezu Anju, s malom naznakom da Anja u četvrtak nije ostala u bolnici a nova kontrola slijedi u nedjelju.
Do ponedjeljka i novog posta pozdravljaju i šalju Vam veliku pusu Vaš trio.
Ugodan vikend

srijeda, 22.08.2007.

Anja (ne)ide u bolnicu

Danas malo o našoj maloj princezi Anji. Nakon godišnjeg odmora kako mi tako i Anja polako se vrača u svakodnevnu kolotečinu. Vježbe, kontrole kod doktora ponovo su Anjina svakodnevnica. Nažalost posjete bolnici Srebrnjak su sve učestale. Doktorica nije baš zadovoljna razvojem situacije, predugo se to sve vuče unatoč tri antibiotika jer mišljenja je da se taj kašalj i šlajm koji Anja teško izbaci ne pretvori u upalu pluća, pa će vidjeti u četvrtak na kontroli da Anja ostane nekoliko dana u bolnici. Naravno da ni mi nismo oduševljeni tom konstatacijom ali što je tu je, no pričekajmo do sutra pa ćemo znati ipak nešto više.
Što se tiče epilepsije i dalje je na kombinaciji trileptala, lamictala i primidona a napadi se fala Bogu nisu pojačali što više malo su se u zadnje vrijeme smanjili no i dalje su prisutni prilikom svakog buđenja, prilikom uzimanja obroka i tekućine ali kao što smo rekli ipak u manjem obimu.
Novost je i ta da su operacione sale u Lovranu gotove i da su operacije krenule, tako da i mi očekujemo točan termin za našu Anju, no kako su zaostaci jako veliki ne očekujemo da će baš biti ubrzo no nikad se ne zna.
Također poznato vam je da Anja na jesen kreće u vrtić i slijedom toga neki dan su nas zvali iz vrtića da 04.09. dođemo na razgovor. Stvarno se veselimo tome, jer znamo koliko će Anji tih 4 sata u vrtiću biti od velike koristi. U 9 mjesecu kreće ponovo rad u CRZ Sloboština i rad sa defektolog tetom Đurđicom.
Za mjesec rujan planirana je i nova humanitarna akcija te pokretanje jednog humanitarnog projekta, no o tome nešto više kad za to dođe vrijeme a nama je sad naj bitnije da Anja potpuno prizdravi i da ne mora ostati u bolnici, pogotovo sad kad je operacija tako blizu a koja se odgađala mjesecima, a i polazak u vrtić je pred vratima.
Eto do novog posta kad ćemo Vam se javiti nadamo se sa dobrim vijestima da Anja ne mora ostati u bolnici, grle Vas i pozdravlja Vaš trio.

ponedjeljak, 20.08.2007.

Nejasnoće i paradoksi oko novog Zakona

Opet paradoksi o novom Zakonu za roditelje za djecu s poteškoćama u razvoju.
Prije par dana, pomoćnik ministra za socijalnu skrb gosp. Dragutin Keserica izjavio je da nitko u centrima za socijalnu skrb roditeljima ne smije uskratiti mogućnost podnošenja zahtjeva. Da bi samo nakon par trenutaka izjavio da je podnošenje zahtjeva limitirano u smislu da ga mogu podnijeti samo roditelji djece najtežih invalida jer jedino oni udovoljavaju kriterijima za dobivanje statusa njegovatelja.
U razgovoru sa drugim roditeljima došli smo do zaključka da nikome nije jasan ovaj zakon.
Jer kako mi možemo znati da udovoljavamo kriteriju ili ne. Nigdje u Zakonu se ne spominju koji su to kriteriji a i paradoks je u tome da prvo izjavi da svi roditelji koji imaju djecu s poteškoćama u razvoju mogu predati zahtjev a odmah nakon toga da je podnošenje limitirano.
Naše je mišljenje da svi roditelji koji imaju djecu sa poteškoćama u razvoju imaju pravo na podnošenje zahtjeva za status njegovatelja, naravno uz svu dokumentaciju o djetetu a novo formirana komisija će na temelju prikupljene dokumentacije te pregledom djeteta utvrditi da li su osnove da njihovi roditelji dobiju status njegovatelja. U protivnom čini nam se da će i tu raditi «veze i vezice» pa po onoj staroj izreci «tko jači taj tlači».
Drugi paradoks je da taj isti pomoćnik ministra izjavljuje da Centri za socijalnu skrb u cijeloj Hrvatskoj moraju zaprimati zahtjeve jer je Zakon na snazi i nikakvih odgoda nema no taj isti zakon još nije izašao u Narodnim novinama a koliko je nama poznato nijedan Zakon se ne može primjenjivati dg god ne izađe u Narodnim novinama.
I da stvar bude gora, neki dan tata Tomislav je otišao u Centar za socijalnu skrb u Dubravi kod nadležne Anjine socijalne radnice da se raspita o zahtjevu, a ona gleda tatu Tomislava kao da je pao s «marsa» i sliježe ramenima i govori da još ništa nije dobila niti ne zna kako će se sve to primjenjivati i da bi bilo najbolje da dođemo u rujnu mjesecu kad će nešto više znati.
A sam pomoćnik ministra je izjavio da će Centri roditeljima dati uputstva što sve moraju priložiti uz zahtjev za status njegovatelja i koji su kriteriji za dobivanje statusa njegovatelja.
Pa stvarno iz krajnosti u krajnost. Ne znamo mi roditelji, ne znaju socijalni radnici pa onda tko zna kako će se primjenjivati taj Zakon.
I sad pitamo Vas dragi naši dobri ljudi, koje je vaše mišljenje i viđenje svega ovoga što se događa oko novog Zakona za djecu sa poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima?

subota, 18.08.2007.

O S V R T

Zadnjih dana nismo bili aktivni na blogu zbog iznenadne situacije koja nas je zadesila.
Nismo odgovarali na vaše komentare, niti smo Vas pratili na Vašim blogovima.
Nadamo se da nas razumijete. Također se svima Vama koji ste nam izrazili najiskreniju sućut od srca zahvaljujemo.
Grle Vas i puno Vas pozdravlja Vaš trio.

petak, 17.08.2007.

Z B O G O M

Prekjučer je iznenada preminula baka od tate Tomislava. Otišla je onako kako je i živjela, u miru i tišini. Za baku Slavicu se može reći da je bila jedna posebna osoba, uvijek vedra i nasmijana. Nikada nije odavala da ju što muči, a ako ju je što mučilo vješto je to skrivala.
Posebno je voljela našu malu princezu Anju. Pri svakom našem posjetu prvo je pitala kako je mala princeza, da li je bolje i da li ima kakvog napretka. A kada bi znali u posjetu doći sa Anjom, obavezno bi ju primila u krilo te joj tepala i pričala.
Danas ćemo se zauvijek oprostiti od nje. Oprostiti se od nje u miru i tišini baš onako kako je i živjela.
Draga baka, uvijek ćeš ostati u našim srcima tvoji Jasmina, Tomislav i tvoja mala Anja.

Za svaku tvoju riječ,
Za svaki pogled tvoj,
Za svaki osmijeh tvoj,
Draga baka od sveg Ti srca hvala……….

srijeda, 15.08.2007.

Bečka škola,zapadni maniri,ljudska kultura ili saavim nešto drugo

Stvarno smo mi Hrvati ponekad jako čudna biljka. Stalno govorimo da smo «zapadno» orijentirani i da nismo «balkanci», odnosno da imamo «bečku» školu. Stalno se busamo nekim «zapadnim» manirima a u biti još uvijek smo miljama daleko od toga.
Naime o čemu se zapravo radi. Jučer je mama Jasmina išla sa malom princezom Anjom na redovitu kontrolu u bolnicu na Šalati. Opće je poznato da ulaz na nefrološki odjel i dječju pedijatriju i dalje nema rampu već samo stepenice, unatoč brojnim apelima da se napravi rampa za dječja kolica ili invalidska kolica do dan danas na te apele nitko ne reagira, pa su tako roditelji primorani nositi kolica preko tih stepenica kojih nema malo, a kako je tek invalidima da i ne pričamo. No dobro, netko će reći uzmete kolica pa ih odnesete. I to stoji no a što ako ste sami sa djetetom a i invalidi često nisu u pratnji nego su sami ili eventualno jedan u pratnji. Sad će netko reći ali uvijek nekog ima tko će Vam pomoći.
E sad se tu vračamo na početak naše priče o «bečkoj» školi. Dakle mama Jasmina ovaj put je išla sama sa Anjom na pregled. Dobrih 10 minuta je stajala pred ulazom da joj netko pomogne dignuti kolica sa Anjom. Prolaze ljudi kraj nje i vide invalidno dijete u kolicima ali nitko da bi se ponudio da pomogne prenijeti ta kolica preko stepenica dok god nije zaustavila jednog gospodina i uljudno zamolila koji joj je onda pomogao.
Ista stvar je bila i kad je pregled završio i trebala se je stim stepenicama ponovo spustiti.
Uzme mama Jasmina kolica, pa stepenicu po stepenicu a ljudi oko nje ne da su joj pomogli nego su ju skoro par puta srušili. I tako do polovice dok se ponovo jedan gospodin nije smilovao i pomogao joj prenijeti kolica do izlaza.
Sad se mi tu pitamo, gdje je tu «bečka» škola? Gdje su tu «zapadni» maniri? Gdje je tu uopće ljudska kultura? Ili zapravo mi griješimo pa smo sve krivo shvatili!
Zato pitamo i Vas dragi naši dobri ljudi, što mislite Vi o ovoj temi i da li ste ikad bili u sličnoj situaciji kao jučer mama Jasmina?

ponedjeljak, 13.08.2007.

Od Pirovca preko Metkovića,Međugorja i Dubrovnika pa sve do Krapine

Z A G R E B - K R A P I N A - Z A G R E B

Došao je i dan(29.07.) našeg rastanka sa obitelji Šilić a i ujedno i zadnji dan našeg boravka na moru. U ovih proteklih 16 dana stvarno smo imali zanimljiv godišnji odmor.
Rastanci su uvijek tužni a pogotovo kad si u društvu tako divnih ljudi.
No evo još malo slikica sa obitelji Šilić slikanih na dan našeg odlaska put Zagreba.

I tako nakon dirljivog rastanka, pokoje suzice krenusmo put Zagreba.
Na putu za Zagreb mama Jasmina uhvatila se foto aparata i slikala lijepe krajolike naše Dalmacije. Iako su sve slike slikane iz vozila moramo čestitati mami na uspješno odrađenom poslu, no da ne duljimo evo i jedan mali dio slikica slikanih iz ruku mame Jasmine iz vozila.

U Zagreb smo stigli u večernjim satima, a već sljedeći dan put Krapine, jer ostalo je još 7 dana godišnjeg i to smo htjeli malo iskoristiti u krugu svojih najbližih.
U zagorju smo također uživali. Anja je bila pažena i mažena od bake i dede a i od bratića Tina i sestrične Petre. Kao i odmor u Dalmaciji tako i ovdje u zagorju vrijeme nam je jednostavno proletjelo i u nedjelju(05.08.) vratili se mi u Zagreb.
A evo i par slikica iz prelijepog Hrvatskog zagorja :

Sve što je lijepo kratko traje pa tako i ovaj naš i više nego zanimljiv godišnji odmor.
Naravno da najveće zasluge pripadaju onima koji su nam to sve i omogućili.
Prije svega divnoj obitelji Meić u Pirovcu, zatim divnoj obitelji Šilić u Metkoviću, zatim našoj dragoj blogerici kvadar i njezinom suprugu u Dubrovniku i na kraju našim najmilijima u zagorju. Nikog ne bismo htjeli posebno isticati jer su nam svi podjednako divni i dragi i u njihovom nam je društvu jednostavno bilo više nego ugodno.
Ovim putem htjeli bi im reći još jednom HVALA, te veliko HVALA za sve divne trenutke provedene sa njima.

Nadamo se da ste i Vi naši dobri ljudi uživali čitajući ovu našu malu putopisnu reportažu te si predočili malo našeg ugođaja provedenog na godišnjem gledajući naše slikice.
A mi eto napunismo malo baterije i krećemo dalje još jači i odlučniji, jer početak jeseni što se tiče Anje biti će više nego uzbudljiv.
Naravno da ćemo Vas o daljnjem tijeku o Anjinom zdrastvenom stanju i dalje obavještavati putem našeg bloga.

Svima veliki zagrljaj i velika pusa od Vašeg udarnog tria.

subota, 11.08.2007.

Od Pirovca preko Metkovića,Međugorja i Dubrovnika pa sve do Krapine

D U B R O V N I K


Dan prije našeg povratka za Zagreb iskoristili smo za posjet Dubrovniku i susretu sa našom dragom blogericom kvadar
Sam dolazak tog poslijepodneva u Dubrovnik u nama je preplavio veliko uzbuđenje i emocije. Tata Tomislav prisjetio se na ratne godine pošto je veći dio ratišta proveo baš na Dubrovačkom području, mami Jasmini je ovo prvi put da dolazi u Dubrovnik, te na sami susret sa blogericom kvadar
Sve treme ako je i bilo nestale su istog trena kada smo upoznali dragu nam blogericu kvadar i njezinog predivnog supruga. Razgovarati sa tim divnim ljudima bila nam je izuzetna čast.
Kad ste u društvu takvih divnih osoba vrijeme jednostavno leti, pa smo nakon malog čavrljanja odlučili prošetati starim gradom i naravno Stradunom.
Moramo Vam reći da je blogerica kvadar bila više nego pravi turistički vodič.
Pa pogledajte slikice ovog predivnog grada :

Naravno da su ove slike samo jedan mali dio što smo slikali ovaj predivan grad a i na ovim slikama što smo stavili na blog nema slika sa našom dragom blogericom kvadar jer poštujemo njezinu privatnost.
I tako uz razgovor, šetnju, obilazak starog grada i popijenu kavicu došlo je vrijeme da se vratimo u Metković.
Stvarno nam je to poslijepodne proletjelo ali sve što je lijepo kratko traje.
Htjeli bi se ovim putem još jednom zahvaliti blogerici kvadar i njenom divnom suprugu na srdačnom gostoprimstvu i ostaje jedna mala tuga što sa tako divnim ljudima nismo proveli i više od jednog poslijepodneva.
I tako nakon rastanka i pozdrava uz obavezno da ostajemo u kontaktu i naravno i daljnjeg praćenja naših blogova krenuli mi natrag za Metković.
Anja je toliko bila umorna da je zaspala već u autu pa kad smo stigli u Metković samo smo je prenijeli u krevet a da se ni malo nije trznula.
A mi smo još do duboko u noć sa obitelji Šilić prepričavali krasne dojmove iz Dubrovnika.
Slijedeći dan je zadnji dan našeg boravka u Metkoviću a i naše male turneje po srednjoj i južnoj Dalmaciji. No svemu tome čitajte u našem sljedećem postu a do tada Anja Vam šalje jednu veliku slatku pusu

četvrtak, 09.08.2007.

Od Pirovca preko Metkovića,Međugorja i Dubrovnika pa sve do Krapine

Međugorje - Vid


Trećeg dana našeg boravka u Metkoviću, prijepodne je bilo rezervirano za odlazak sa obitelji Šilić u poznato marijansko svetište Međugorje.
Od kad nam je naše Anjice, ovo nam je treći put da sa njom dolazimo u Međugorje.
Međugorje je smješteno u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Svoju popularnost Međugorje je steklo ukazanjem Djevice Marije 24.06.1981. godine skupini djece. Djeca su se prvog dana uplašila i pobjegla, no dječja radoznalost bila je jača od straha pa su drugi dan u isto vrijeme otišli na mjesto ukazanja gdje im se je Djevica Marija ponovo ukazala i pozvala da mole sa njom i upravo se taj drugi dan 25.06.1981. slavi kao obljetnica ukazanja Kraljice mira kako se tom prilikom Djevica Marija predstavila.
Po svjedočanstvu «vidioca» Djevica Marija je nosila poruke mira, ljubavi i vjere.
S vremenom su se ukazanja prorijedila, djeca su postala odrasla no nekima se i dan danas Djevica Marija ukazuje.
Međugorje godišnje posjeti milijun katolika koji hodočaste u Međugorje iz cijelog svijeta kako bi na ovom svetom mjestu pronašli vlastiti mir, utjehu i snagu za prevladavanje svakodnevnih problema kroz molitvu i post.
Najznačajnija mjesta molitve su Podbrdo (brdo ukazanja), brdo Križevac te župna crkva Sv. Jakova Apostola-zaštitnika hodočasnika.
Od mjesta poželjno bi bilo posjetiti vrt sv. Franje i Majčino selo. Iako službeni Vatikan još nije priznao ovo mjesto kao zvanićno svetište zbog kontroverznih vjerodostojnosti ukazanja, neobični se događaji još uvijek događaju a neki ljudi i dalje imaju ukazanja blažene Djevice Marije.
Međugorje je uz Lourdes i Fatimu najpoznatije svetište u kojem je mnogo hodočasnika pronašlo izgubljenu vjeru, mir, poniznost i povezanost s Bogom.
A i naš cilj pri svakom dolasku u Međugorje je upravo taj.
Sad neka slike dalje govore:

Svo vrijeme u Međugorju Anjica je bila više nego izvrsna a posbno treba pohvaliti i mamu Jasminu koja je cjelo vrijeme hodočašćenja na brdo ukazanja Djevice Marije i natrag išla bosa.
Međugorje smo napustili sa puno emocijalnog a i duševnog mira.

Poslijepodne istog dana obitelj Šilić nas je odvela u muzej iskopina starog Antičkog grada Nerone koji se nalazi u predgrađu Metkovića točnije u mjestu Vid.
Naime tijekom iskapanja 1995-1996 godine u Vidu kod Metkovića naišlo se na senzacionalna otkrića koja su odjeknula svijetom a to da ih je uzbudilo pojavljivanje 16 kipova među kojima je dominirala statua cara Augusta prikazana kao imperatora.
Smatra se da je u vremenu 4-2 st. pr. Krista na području Narone bilo naselje sa grčkim i greciziranim stanovništvom a koje je bilo lojalno Rimu pa nije ni čudo da je Narona bila u više navrata polazište vojnih pohoda Rimljana protiv pobunjenih Delmata o čemu govore povijesni zapisi. U 1. st. pr. Krista Narona postaje vojno, upravno, sudsko i kulturno središte Naronitanskog okruga. Uz trgovinu cvjeta graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo. Zbog stalne rimske vojske koja je odlazila i dolazila s njima su i stizali i trgovci što je dodatno učvršćivalo položaj Narone kao važna trgovišta. U takvom okruženju raslo je i bogastvo pa je logično da su se u Naroni mogli graditi skupocjeni kipovi, luksuzne građevine pa odatle i enigma otkuda i ti 16 kipova.
Kako je propala Nerona ima puno verzija no prof. Emilio Marin smatra da se je Nerona jednostavno ugasila jer raspadom Zapadnog Rimskog Carstva Nerona više nije bila tako značajna a pretpostavka je da su to vrijeme ratna zbivanja uzrokovala preseljenjem milijuna ljudi.
Sama unutrašnjost muzeja Nerona ne smije se slikat pa smo se mi zadovoljili sa nekoliko slikica izvan muzeja.

I tako je prošao još jedan više nego zanimljiv dan. Predzadnji dan našeg boravka u Metkoviću iskoristili smo za posjet Dubrovniku gdje smo se trebali naći sa našom dragom blogericom Kvadar no više o tome u našem sljedećem postu.

utorak, 07.08.2007.

Od Pirovca preko Metkovića,Međugorja i Dubrovnika pa sve do Krapine

M E T K O V I Ć


I tako mi napustimo prelijepi Pirovac i u srijedu(25.7) zaputimo se malo južnije u Metković.
Grad Metković prvi puta se spominje 1422 godine i to se do sad smatra prvom pisanom potvrdom o postojanju naselja. Današnji grad broji oko 15.000 stanovnika i predstavlja središnje naselje uz dolinu prelijepe Neretve.
Osim što je zemljopisno u srcu doline Neretve pa je tradicionalno okrenut poljoprivredi, u zadnje vrijeme sve se više otkriva veliki turistički potencijal Metkovića.
U prigradskom naselju Vid otkrivene su iskopine antičkog grada Nerone, a također 35 kilometra od Metkovića je poznato svetište Međugorje a 20 kilometra od Metkovića je poznato turističko naselje Klek. U gradu je nadaleko poznata Ornitološka zbirka koja je jedna od najvećih u Europi. Samo 5 kilometra od Metkovića je granica sa BiH pa je centar Metkovića također prometno vrlo gust.
Grad Metković poznat je po svojem jakom kulturnom i sportskom životu a poznat je nadaleko i po svojom tradicionalnom utrkom (maratonom) lađa po Neretvi.
Slobodno se može reći što je za Sinj Sinjska alka to je za Metkovčane maraton lađa koji se održava u kolovozu mjesecu.
Nažalost ono što je još uvijek nije dovoljno iskorišteno jest upravo prirodni fenomen doline Neretve, no to već nije naša domena.
Što se tiče klime ljeta su duga, topla i suha a zime blage i kišne.
Eto tako stigli mi u Metković gdje nas dočekala obitelj Šilić.
Neopisiv je bio doživljaj sa tom obitelji koju nismo vidjeli 10 godina. Emocije su se ispreplitale od uzbuđenja do radosti pa sve do suza u očima. Toliko smo toga jedni drugima htjeli reći ali riječi jednostavno nisu izlazile. Naravno da je Anja bila u centru pažnje. Toliko je ta obitelj pomogla Anjici a sad je konačno vide u živo. Anjin osmijeh sve je osvojio iz prve.
Tu večer duboko u noć razgovarali smo sa Željkom i Mariom i njihovom djecom Teom i Toniem jer vjerujte trebalo je nadoknaditi proteklih 10 godina od kako se nismo vidjeli.
Nas je zanimalo kako su se snašli u Švedskoj, kako im je tamo raditi, kako je klincima u školi a najviše kako su uspjeli animirati naše ljude koji rade i žive u Švedskoj da pomognu našoj maloj princezi. Njih je naravno najviše zanimalo sve vezano uz Anju.
Tokom cijelog našeg boravka u Metkoviću od strane obitelji Šilić bili smo maženi i paženi, odnosno kako kaže stara izreka «nije nam nedostajalo ni ptičjeg mlijeka».
Svaki novi dan nosio je nešto novo. Drugi dan našeg boravka Željka i Mario upoznali su nas sa gradom Metkovićem. Najljepše je bila večernja šetnja uz rijeku Neretvu i stvarno dragi naši ljudi ako će te ikada biti po ljetu u Metkoviću, ne propustite večernju šetnju uz rijeku Neretvu a uz to vidjeti i zalazak sunca, je stvarno jedan neopisiv događaj koji morate doživjeti.
A evo i par slikica iz Metkovića.

Zbog kratkog vremenskog perioda kojeg boravimo u Metkoviću svaki dan nam je bio ispunjen od jutra do navečer. Tako smo idućeg dana, petak(27.07.) u ranu zoru sa našom obitelji Šilić krenuli put Međugorja a predvečer smo već obilazili iskopine antičkog grada Nerone u predgrađu Metkovića no više o tome u našem sljedećem postu.


JEDNA VAŽNA OBAVIJEST !

Nakon gotovo 485 dana od obećanja naše Vlade da će izmijeniti sramotni zakon koji onemogućava da roditelji djece s invalidnošću dobiju primjerenu naknadu i status njegovatelja od danas je na snagu stupio Zakon koji će omogućiti da djeca sa najtežom invalidnošću dobiju prava koja im pripadaju a roditelji status njegovatelja te djece.
Roditelji će zahtjev podnositi nadležnom centru za socijalnu skrb kod socijalnog radnika a moraju donijeti svu djetetovu dokumentaciju te da su sposobni odnosno da su educirani biti njegovatelji. Zahtjev tada ide na prvostupanjsku komisiju koji mora donijeti rješenje u roku mjesec dana, a nakon toga rješenje mora proći i reviziju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koja smije trajati najviše tri mjeseca.
Doima smo da je to ipak sve malo prekomplicirano i da se je proces trebao pojednostavniti a i čekanje se može otegnuti i do pola godine od predaje svih dokumenata pa do konačnice rješenja.
Također bi Zakon trebalo dorađivati, jer nažalost Država i dalje ne plaća troškove svih medicinskih pomagala, terapija, rehabilitacija i potrebitih lijekova a invalidnina bi se trebala povećati jer za sad invalidnina iznosi sramotnih 1.000 kuna a mjesečno za djecu s najtežom invalidnošću rashodi dosižu i preko 5.000 kuna.
No kao što smo i prije pisali o ovom Zakonu, podižemo palac gore jer je i ovo neki mali pomak i ovime je vraćano barem malo dostojanstva djeci sa posebnim potrebama i njihovim roditeljima.
O svemu ovome čitajte više u današnjim dnevnim novinama 24 sata koji su i pokrenuli ovu akciju prije točno 485 dana.

ponedjeljak, 06.08.2007.

Od Pirovca preko Metkovića,Međugorja i Dubrovnika pa sve do Krapine

P I R O V A C


Prije nego počnemo pričat o Pirovcu , htjeli bi se zahvaliti blogerici kisici koja je odlučila svu zaradu sa bloga putem Affiliatea uplatiti na račun male Anje.
Draga naša kisica još jednom Veliko Ti hvala.

A sad priča o Pirovcu.
Zahvaljujući obitelji Meić (gđa. Ankici i gosp. Karlu) koji su nam osigurali besplatan desetodnevni smještaj u njihovoj kući, u nedjelju 15.07. krenuli smo putem Pirovca.
Pirovac je smješten u najzapadnijem dijelu Šibensko-kninske županije.
Prvi put se ime Pirovac spominje 1298 godine. Njegov zaljev je prirodni fenomen usječen u kamen i mediteransko raslinje što svoje mirise miješa sa iskonskim morskim mirisima. Zbog takve je klime ljeti toplina mora 3 do 4 stupnja iznad prosječne topline Jadranskog mora.
Blaga klima, čudesni zalasci sunca, predivne plaže, ljepota prirode sve je to krasan doživljaj za sve posjetitelje Pirovca.
U blizini Pirovca nalazi se i poznato nalazište peloidnog blata koje je vrlo ljekovito.
Također kao i cjela Šibensko-kninska županija, Pirovac se nalazi u neposrednoj blizini dvaju nacionalnih parkova otočkog raja Kornati te jedinstvenih slapova Krke a samo pet kilometara od Pirovca nalazi se i poznato Vransko jezero.
Uz Vodice i Primošten, Pirovac je jedan od vodećih turističkih mjesta u Šibenskoj-kninskoj županiji.
Pirovac je poznat i po svom «Pirovačko ljeto» koji nudi raznolik program a jedna od atrakcija su i utrke magarca koje se organiziraju početkom kolovoza mjeseca.
Smještaj je organiziran u komfornim auto-kampovima, luksuznim apartmanima te hotelu «Miran». U Pirovcu se nalaze i bogati ugostiteljski objekti koji svojim izgledom plijene veliku pažnju. Ono što bi vodeći ljudi u mjestu Pirovcu trebali promijeniti je svakako zabrana vožnje vozilima i motociklima iza 17h po centru jer nije vam nimalo ugodno kada ste navečer u šetnji sa djetetom u kolicima a oko vas zuje auti i motori i strahujete kada će vas jedan od njih trknuti. Također bi ugostitelji trebali više polagati pozornost na veću ljubaznost i fleksibilnost no to je očito svakodnevnica naših turističkih mjesta, no sve u svemu ove male sitnice nam ne mogu upropastiti ukupan dojam o Pirovcu koji je više nego odličan.
Prezime Meić od naše obitelji s početka ove priče je jedno od najstarijih u Pirovcu.
Inače obitelj Meić živi i radi u Zagrebu a u Pirovcu im je rodna kuća gosp. Karla.
Ove godine se je poklopilo da su u isto vrijeme kad i mi na odmoru bili sin i snaha od gđe. Ankice i gosp. Karla Meića.
Prosto je za ne povjerovati sa koliko srdačnosti i ljubaznosti su nas primili Mario i Renata Meić a da Vam ne pričamo koliko su njihova djeca Nina i Matija bila stalno uz našu Anjicu.
Kao što smo rekli naš desetodnevni boravak sa tom obitelji je bio više nego savršen kao da smo im mi dio obitelji. U takvom lijepom okruženju jednostavno i mi smo se opustili i uživali. Zajednički odlazak na plažu, zajedničke šetnje uz more jednostavno uživali smo u okruženju sa obitelji Meić. Anjica je bila super. Šetnje uz more te popodnevno ( ne prije 18h radi situacije sa epilepsijom) kupanje u moru koje je bilo više nego toplo, te neprestanog druženja sa Ninon i Matijom pa bi umorna navečer vrlo brzo zaspala. No nakon samo tri dana boravka u Pirovcu skoro smo naglo prekinuli godišnji odmor i vratili se u Zagreb. Naime u utorak 17.07. dakle samo tri dana od našeg dolaska u Pirovac, Anja je naglo dobila povišenu temperaturu (39,9) i nikako nismo uspjeli snizniti temperaturu pa smo tokom noći završili u Šibenskoj bolnici na hitnoj. A tamo šok za šokom.
Prvo nisu nas htjeli primiti na dječjoj pedijatriji bez uputnice, pa smo morali prvo po uputnicu na općoj hitnoj. Tamo nam je doktorica rekla da zašto nas nisu primili na dežurnoj pedijatriji pa nas je sa uputnicom poslala natrag na pedijatriju. Tamo nas je primio doktor pedijatar te nakon njegovog početnog arogantnog stava (promijenio je stav kad je skužio da smo sa Anjom prošli do sad sve i svašta) pregledao Anju, izvadio joj krv te nas ponovo poslao na opću hitnu da damo u labaratorij krv i da snimimo pluća.
Tamo smo jedva našli rengen, jer gle apsurda na jednim vratima morate zvonit a na drugom djelu odjela na kraju hodnika Vam otvaraju vrata. Naravno da bi se mi na čekali kraj ovih vrata gdje smo zvonili, da nam jedan ljubazni gospodin nije otkrio njihov sistem.
Nalaz od pluća je bio uredan i sad smo još samo čekali nalaz od krvi koji je bio gotov za otprilike 45 minuta. Naravno pogađate, ponovo sa svim tim nalazima na dežurnu pedijatriju.
Hvala bogu i nalaz krvi je bio zadovoljavajući. Radilo se o nezaliječenom respiratornom infektu, viroza. Uveden joj je antibiotik i naravno skidanje temperature tuširanjem i čepićima za skidanje temperature. Uvođenjem antibiotika za Anju je bilo gotovo kupanje u moru za ovu godinu. Taman pomislimo da smo gotovi kad doktor kaže da sad sa svim tim što je on napisao odemo ponovo na hitnu da nam oni napišu recept. Prvo smo ga zbunjeno gledali a onda pitali što on ne piše recept pa ipak je on glavni dežurni doktor na dječjoj pedijatriji, a on se samo nasmijao i rekao da recept piše doktorica na hitnoj koja ju je i zaprimila. Ma stvarno iz krajnosti u krajnost. Ajd i to nekako pregrmimo samo da konačno više odemo od tamo kad na hitnoj ponovo šok. Naime jedna doktorica je dežurna u bolnici a i dežurna je terenu na cjelom području Šibensko-kninske županije a pošto je ona u međuvremenu otišla na teren nama nije imao tko napisati recept. E sad je tati Tomislavu stvarno pao mrak na oči. Uz galamu i viku ipak se je nekakav doktor spustio sa odjela i napisao recept uz njegov komentar da mi «zagrepčanci» malo smirimo hormone. Nije bilo vrijedno opće reagirati na taj njegov komentar već jednostavno smo uzeli recepte i otišli u dežurnu ljekarnu i vratili se negdje oko 2 sata ujutro u Pirovac. Sad nam molim vas recite kako da se strani turista snađe u ovom «đumbusu» kad smo se jedva mi snašli. Stvarno smo prošli sve i svašta ali ovo što smo doživjeli u Šibenskoj bolnici nismo nikad.
Anji se je temperatura vratila u normalu idućeg poslijepodneva.
Iako se do kraja našeg boravka u Pirovcu, Anja nije više smjela kupati, Anja je uživala u dugotrajnim šetnjama uz more i morskom zraku tako da je preko dana znala spavati i do tri sata što se u Zagrebu nije dogodilo ne pamtimo kad.
A i mi smo se jednostavno priviknuli da se previše ne smijemo opustiti ni na dopustu, no svejedno ostalih sedam dana u Pirovcu jednostavno brzo preletjelo, pogotovo kad si sa takvim divnim ljudima kao što su Renata i Mario Meić i njihovi divni klinci.
Kako nam je bilo najbolje da govore slikice.

Naravno, ovo su samo jedan mali dio što smo slikali iz ovog predivnog mjesta Pirovac.
I tako uz zabavu, lijepo druženje došlo je vrijeme odlaska iz Pirovca.
Sa tugom i suzama u očima oprostili smo se sa našom obitelji Meić, no s druge strane u nama se i stog trenutka miješalo veselje jer krećemo put Metkovića gdje ćemo se susresti sa našom obitelji Šilić koja živi i radi u Švedskoj a trenutno su na odmoru u Metkoviću.
O obitelji Šilić već smo puno pisali no za one koji ne znaju, to je obitelj koja se nevjerojatno angažirala oko pomoći našoj maloj Anji, te preko naših ljudi koji žive i rade u Švedskoj novčano jako puno pomogli.
O tome kako su nas dočekali i primili, te kako smo se proveli u Metkoviću čitajte u sljedećem postu.

petak, 03.08.2007.

POVRATAK

Prije svega lijepi pozdrav dragi naši dobri ljudi. Vratili se mi sa godišnjeg odmora koji je bio više nego uzbudljiv. Proletješe ova tri tjedna odmora a od ponedjeljka opet punom parom.
Sigurno Vas najviše zanima kako je mala princeza Anja. E pa stanje sa epilepsijom je i dalje isto (dakle nema poboljšanja ali nema ni pogoršanja), respiratorni status je malo bolji iako je i dalje prisutan lagani hroptaj no ide na bolje, na moru je puno spavala i šetala što je dobro za njezin daljni razvoj, što se tiče operacije u Lovranu idući tjedan ćemo zvati da vidimo kada bi otprilike bila operacija. Eto to je ukratko što se tiče Anjinog zdrastvenog stanja.
Kao što smo rekli godišnji je bio više nego uzbudljiv. Od srdačnog gostoprimstva obitelji Meić čiji smo gosti bili u Pirovcu, do nezaboravnog susreta sa našom obitelji Šilić u Metkoviću koja inače živi i radi u Švedskoj a koja je novčano jako puno pomogla našoj Anjici, pa odlaska u Gospino ukazanje u Međugorje, lijepog poslijepodneva u Dubrovniku sa našom dragom blogericom kvadar i njezinim predivnim suprugom, posjeta našoj obitelji u Hrvatskom zagorju te zamalo naglom prekinutim godišnjem.
O svemu ovome čitajte u našim sljedećim postovima koji su naravno popraćeni i obiljem slikica.
Eto to bi ukratko bilo sve a mi odosmo malo škicnuti Vaše blogove da vidimo što ste Vi radili svo ovo vrijeme dok nas nije bilo.
Veliku pusu šalje Vam princeza Anja!

Foto-galerija

Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);

Godišnji u Puli 06. - 17.08.09.

Anja u lječilištu Veli Lošinj 05. - 26.05.09.

Proslava Anjinog šestog rođendana 05.02.2009.









Blogeri predali Anji drenažni prsluk Smart Vest 03.02.2009.




Luka Vidović u posjeti maloj Anji





Humanitarna akcija "Pancake & Cookie day za Anju" 16.10.2008.




Godišnji odmor (Zagreb, Stinica, Graz) 2008








Anja vježba sa tetom Sanjom








Anja u Krapinskim Toplicama




Anja u Velom Lošinju






Anja u svom kutku za vježbanje




Slike sa proslave Anjinog 5 rođendana




Anja sretan Ti 5 rođendan 05.02.2008.g.




Anja kod mame frizera




Anja uživa u snježnim radostima 12 mjesec 2007g.




Anja na operaciji u Lovranu





Slike sa osnivačke skupštine humanitarne udruge "Mala Anja" 2007




Slike sa godišnjeg odmora 2007god















Slike sa humanitarnog izleta u Puli od 08.-10.6. 2007god

















Anjina auto invalidska sjedalica i ortozice za ručice i lakat





Fotografije sa aukcije održane 18.04.2007g u restoranu Lenuci





















25.02. Blogeri u posjeti Anji










Anjin 4. rođendan






U Ljubljani








ANJA

Zahvaljujemo:

Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!

Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.

Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.

Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.

Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u


Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju

Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.


Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna

Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :


Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.


Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.





Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.


Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":

Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.

Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.



Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:





Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete


Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula

Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.

Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)

Frizerski salon Har sax

HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice

Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg

"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.

"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.

Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.

Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"

Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji


Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv


sevac_jaku
choco
slatka žvakica

Mediji o Anji

RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907

Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra



Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra



Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji



Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji



24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"



Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"



24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli



Jutarnji list:



24 sata



Vjesnik




Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h

NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h

RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h

RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"

Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine

HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"

RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji

Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a


Xportal


Jutarnji List


HVALA JUTARNJEM LISTU


Javno.hr


24sata





Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...

Kako i ti možeš pomoći?

1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540

čime ćeš pomoći Anjinom liječenju

Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA

2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.

3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.



<a href="http://malaanja.blog.hr" target="_blank" title="Pomozimo maloj Anji"><img src="http://img525.imageshack.us/img525/4052/bannercw8mk9.png" border="0" alt="Pomozimo maloj Anji"/></a>

O MALOJ ANJI

Dragi dobri ljudi!

Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.

Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.

Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!