Ja sam bila u situaciji pomagačice. U mom ulazu ima par obitelji s malim bebama i kadgod sam vidjela neku mamu da ide do lifta s kolicima ili izlazi van, uvijek sam pitala treba li joj pomoć. Ne znam što bi se moralo dogoditi da vidim susjedu kako pokušava podignuti kolica, a ja krja nje prođem kao mumija. Imate pravo, to je totalni primitivizam i zaostalost, ali me ni ne čudi jer sva ta hrvatska proeuropska orijentiranost i kvaziuglađenost su samo maska iskonske zatucanosti koja se ipak malo duže liječi :o)
15.08.2007. (13:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam bio u takvoj situaciji, da je meni trebalo pomoći... Ali sam bio u situaciji pomagača... Dok sam bio u osnovnoj, bila je jedna djevojčica sa dječjom paralizom, i njena kolica sam često nosio preko stepenica, dok nije bio izgrađen lift... Sada joj je lagano ići liftom... Ali sad mene zanima zašto su stavili lift (napravljen je samo zbog invalida) u škole prije, umjesto u bolnice jer tamo dolazi puno više invalida... Ali opet, ne bih okrivio Hrvate, ja vjerujem da je tako svagdje... Ne vjerujem da su zapadne zemlje u nekim stvarima bolji od nas, ali opet, nemogu ni ja znati...
15.08.2007. (13:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često sam u situaciji pomagačice. I ne samo to! Dignem se u crkvi kad vidim nekog starijeg da stoji, pomognem u ovakvim situacijama...
No, evo što i se jednom dogodilo: Vozila sam se u tramvaju. Vidim jedna starija žena s vrećicama stoji. Pitam je želi li sjesti, meni nije problem stajati. No, ona se otarasila na mene kao da sam je uvrijedila ili nešto slično.
No, ja ipak pristojno i dalje pitam.
Ova pričica ne opravdava one ljude koji su prošli pokraj Vas ili Vaše supruge. Daleko od toga. Samo, gdje nam je osnovni kućni odgoj?
Čini se da ga mnogi nemaju. I vjerojatno još dugo neće. Dok se ne osvjestimo i upristojimo.
Osmjeh :) ostavljam. Pusa Anji.
Kneginjica
15.08.2007. (16:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo me napokon! samo na brzinu da pozdravim, glava boli, ne mogu čitat al budem sve to pročitala,a glavno da sam vdjela slike, ajoooj Dubrovnik moj (nije moj,al je prelijep) i lijepo Vam je bilo na odmoru pa eto pozdrav! pusa Anjici
15.08.2007. (17:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljupko stvorenje
Surfala sam po internetu i slučajno naišla na vaš blog, i ja također boujem od cerebralne paralize i zajedno s mojim roditeljima tisuću sam se puta našla u istoj situaciji. Nadam se da će se ljudi konačno osvjesititi. No ipak nije sve tako crno, jedna svijetla točka u svemu tome sigurno su učenici i djelatnici OŠ. J.A Ćolinća iz Đakova u koju sam do nedavno išla. Imam 15 godina i sada krećem u srednju školu Dubrava u Zg-u, to je zapravo internat za invalide, možda ste čul za njega. Nadam se da će mi i tamo biti lijepo kao u normalnoj školi. Eto nadam se da će vam ova spoznaja da na svijetu još uvijek ima dobrih ljudi biti bar mala utjeha i da će vam bar malo ublažiti vaše patnje. Sve vas srdačno pozdravljam i šaljem veliku pusu maloj Anji. PS.Ako vam ikada zatreba utjeha ili netko za razgovor samo mi se javite na adresu: mirna.brodjanac@gmail.com
15.08.2007. (18:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grozno i jadno zaista, no ljudi su takvi.. Samnom je u razred isla djevojka starija od nas 2 godine, bila je u kolicima. Njena je majka znala cvekat pred skolom nebi joj tko pomogao uzgurat ju jer je prilaz za invalide bila daska,a zena je imala 50 godina. Onda smo napravili raspored kako ce je tko vozit po ucinionama kako joj mama nebi dolazila svaki odmor. A inace kad smo imali na katu nastavu popela bi je ja do gore, iako je teza od mene cak 20 kg, bilo je tesko no islo je.
A sada kad je ona zavrsila skolu, sad su napravili lijep prilaz u skolu za invalide. A sta su cekali protekle 4 godine?
16.08.2007. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
walpurga
Ljetos sam se vozila u polupraznoj sedmici. Odmah iza vozača je sjedio invalid sa sklopljenim invalidskim kolicima. Kad je došla njegova stanica pokušao se je hodajući na jednoj i polovici druge noge, vukući sklopljena kolica, odvući dovratiju. Svi su ga gledali kako se muči. Čak i kad sam mu priskočila u pomoć, nitko se od prisutnih punika nije ni pomakao da mu pomogne. ista situacija je bila i vani. Priskočila je samo jedna starija gospođa.
16.08.2007. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neznam što da kažem....Nisam bila još u situaciji da mi treba pomoć...Ali,...i ja se često nađem u situaciji da trebam pomoć...I UVIJEK POMOGNEM! Ljudi su u tome dijelu jako čudni...Ponašaju se kao djeca...Neznam zašto...Možda misle da im se neko rugati? Ali...nitko nema razlog rugati mu se zbog toga...Neznam...zbilja neznam...Ljudi su jako čudni...ja nastojim biti..."ne čudna"...eto...
Šaljem vam veliku pusu...u nadi da če se ljudi "probuditi"...
16.08.2007. (18:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila sam više puta u situaciji kad bi neka žena sa djetetom u kolicima izlazila iz autobusa, ali nisam čekala i gledala tko će se dići i pomoći već sam odmah skakala i pitala jel treba pomoći... par puta sam pomogla, par puta je žena zahvalila i rekla da ne treba... s druge strane bila sam u situaciji kad sam imala slomljen zglob, nisam mogla ni sa štakama hodati... išla sam samo u bolnicu i srećom da me imao tko voziti do samog ulaza u Traumu... Ali kad sam trebala u banku dići neke novce jer nitko drugi nije mogao umjesto mene, tek onda sam shvatila koliko je malo službenih ustanova sa pristojnim pristupom za invalide... :(
16.08.2007. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Konačno sam se i ja vratila u Zagreb, ali već u nedjelju odlazim opet na more pa vas za početak pozdravljam u prolazu. :) Upustila sam se u iscrpno čitanje postova kojih se toliko nakupilo, no lijepe vijesti i događaje uvijek rado čujem. A sad da se osvrnem na pročitano...
Nažalost, moram reći da nisam iznenađena situacijom u šibenskoj bolnici. Barem bi se tamo čovjek trebao osjećati sigurno i zaštićeno okružen stručnjacima, a ispada da se moraš boriti do zadnjih atoma snage kako bi (u najgorem slučaju) djetetu spasio život. Šteta što se Anja nije mogla kupati, ali sigurno je uživala u predivnoj klimi i večernjim šetnjicama. Međugorje bih voljela posjetiti, a nakon vašeg izvještaja i slika imam još veću želju. Moram priznati da nije bilo slike na kojoj je Anja, a da nedostaje njen osmijeh. Pa zar to dijete ne skida osmijeh s lica ni kad spava?! Anđeo mali...
Šteta što ste se nakon ovako divnog odmora morali tako brzo spustiti (tj. tresnuti) na zemlju, zbog ljudi koji okreću glavu kada netko treba pomoć. Nemam se uvijek volje dići sa stolice u tramvaju, kada me dotična starica koja traži mjesto izudara torbama pri ulasku i skoro sruši u naletu. Često nisu tako nemoćne... No, osobama s djecom je grijeh ne pomoći. Pogotovo pred ulazom u bolnicu. Ne preostaje nam drugo nego uzeti stvari u svoje ruke, jer od čekanja nitko neće imati koristi.
Primite PUNO pozdrava do sljedećeg čitanja (kada se ponovno vratim u Zg)!
16.08.2007. (23:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, vrlo rado bi rekao gdje je ta kultura.... cijela kultura je u NOVCU....znam da je otrcana fraza, ali u današnje doba samo novac stvara kulturu....eto samo dva eksponirana primjera u Zg...Bandić i Mamić....osobe koje nebi trebale predstavljati nikakav ideal, kod nas su primjeri koje mediji guraju....pa kako onda očekivati nešto...a da ne spominjem naš razgovor...kada humanitarni rad bez naknade ljudi smatraju kao "nulu".....
i moje saučešće na kraju
17.08.2007. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ja sam bila u situaciji pomagačice. U mom ulazu ima par obitelji s malim bebama i kadgod sam vidjela neku mamu da ide do lifta s kolicima ili izlazi van, uvijek sam pitala treba li joj pomoć. Ne znam što bi se moralo dogoditi da vidim susjedu kako pokušava podignuti kolica, a ja krja nje prođem kao mumija. Imate pravo, to je totalni primitivizam i zaostalost, ali me ni ne čudi jer sva ta hrvatska proeuropska orijentiranost i kvaziuglađenost su samo maska iskonske zatucanosti koja se ipak malo duže liječi :o)
15.08.2007. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Invisible kid
Nisam bio u takvoj situaciji, da je meni trebalo pomoći... Ali sam bio u situaciji pomagača... Dok sam bio u osnovnoj, bila je jedna djevojčica sa dječjom paralizom, i njena kolica sam često nosio preko stepenica, dok nije bio izgrađen lift... Sada joj je lagano ići liftom... Ali sad mene zanima zašto su stavili lift (napravljen je samo zbog invalida) u škole prije, umjesto u bolnice jer tamo dolazi puno više invalida...
Ali opet, ne bih okrivio Hrvate, ja vjerujem da je tako svagdje... Ne vjerujem da su zapadne zemlje u nekim stvarima bolji od nas, ali opet, nemogu ni ja znati...
15.08.2007. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kneginjica
Često sam u situaciji pomagačice. I ne samo to! Dignem se u crkvi kad vidim nekog starijeg da stoji, pomognem u ovakvim situacijama...
No, evo što i se jednom dogodilo:
Vozila sam se u tramvaju. Vidim jedna starija žena s vrećicama stoji. Pitam je želi li sjesti, meni nije problem stajati. No, ona se otarasila na mene kao da sam je uvrijedila ili nešto slično.
No, ja ipak pristojno i dalje pitam.
Ova pričica ne opravdava one ljude koji su prošli pokraj Vas ili Vaše supruge. Daleko od toga.
Samo, gdje nam je osnovni kućni odgoj?
Čini se da ga mnogi nemaju. I vjerojatno još dugo neće. Dok se ne osvjestimo i upristojimo.
Osmjeh :) ostavljam.
Pusa Anji.
Kneginjica
15.08.2007. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
liverpool_girl_
evo me napokon!
samo na brzinu da pozdravim, glava boli, ne mogu čitat
al budem sve to pročitala,a glavno da sam vdjela slike, ajoooj Dubrovnik moj (nije moj,al je prelijep)
i lijepo Vam je bilo na odmoru pa eto
pozdrav!
pusa Anjici
15.08.2007. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljupko stvorenje
Surfala sam po internetu i slučajno naišla na vaš blog, i ja također boujem od cerebralne paralize i zajedno s mojim roditeljima tisuću sam se puta našla u istoj situaciji. Nadam se da će se ljudi konačno osvjesititi.
No ipak nije sve tako crno, jedna svijetla točka u svemu tome sigurno su učenici i
djelatnici OŠ. J.A Ćolinća iz Đakova u koju sam do nedavno išla. Imam 15 godina i sada krećem u srednju školu Dubrava u Zg-u, to je zapravo internat za invalide, možda ste čul za njega. Nadam se da će mi i tamo biti lijepo kao u normalnoj školi.
Eto nadam se da će vam ova spoznaja da na svijetu još uvijek ima dobrih ljudi biti bar mala utjeha i da će vam bar malo ublažiti vaše patnje.
Sve vas srdačno pozdravljam i šaljem veliku pusu maloj Anji.
PS.Ako vam ikada zatreba utjeha ili netko za razgovor samo mi se javite na adresu: mirna.brodjanac@gmail.com
15.08.2007. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kisica
Grozno i jadno zaista, no ljudi su takvi.. Samnom je u razred isla djevojka starija od nas 2 godine, bila je u kolicima. Njena je majka znala cvekat pred skolom nebi joj tko pomogao uzgurat ju jer je prilaz za invalide bila daska,a zena je imala 50 godina. Onda smo napravili raspored kako ce je tko vozit po ucinionama kako joj mama nebi dolazila svaki odmor. A inace kad smo imali na katu nastavu popela bi je ja do gore, iako je teza od mene cak 20 kg, bilo je tesko no islo je.
A sada kad je ona zavrsila skolu, sad su napravili lijep prilaz u skolu za invalide. A sta su cekali protekle 4 godine?
16.08.2007. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
walpurga
Ljetos sam se vozila u polupraznoj sedmici. Odmah iza vozača je sjedio invalid sa sklopljenim invalidskim kolicima. Kad je došla njegova stanica pokušao se je hodajući na jednoj i polovici druge noge, vukući sklopljena kolica, odvući dovratiju. Svi su ga gledali kako se muči. Čak i kad sam mu priskočila u pomoć, nitko se od prisutnih punika nije ni pomakao da mu pomogne. ista situacija je bila i vani. Priskočila je samo jedna starija gospođa.
16.08.2007. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...love is in the air...
Neznam što da kažem....Nisam bila još u situaciji da mi treba pomoć...Ali,...i ja se često nađem u situaciji da trebam pomoć...I UVIJEK POMOGNEM! Ljudi su u tome dijelu jako čudni...Ponašaju se kao djeca...Neznam zašto...Možda misle da im se neko rugati? Ali...nitko nema razlog rugati mu se zbog toga...Neznam...zbilja neznam...Ljudi su jako čudni...ja nastojim biti..."ne čudna"...eto...
Šaljem vam veliku pusu...u nadi da če se ljudi "probuditi"...
16.08.2007. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CHOCO
Bila sam više puta u situaciji kad bi neka žena sa djetetom u kolicima izlazila iz autobusa, ali nisam čekala i gledala tko će se dići i pomoći već sam odmah skakala i pitala jel treba pomoći... par puta sam pomogla, par puta je žena zahvalila i rekla da ne treba...
s druge strane bila sam u situaciji kad sam imala slomljen zglob, nisam mogla ni sa štakama hodati... išla sam samo u bolnicu i srećom da me imao tko voziti do samog ulaza u Traumu... Ali kad sam trebala u banku dići neke novce jer nitko drugi nije mogao umjesto mene, tek onda sam shvatila koliko je malo službenih ustanova sa pristojnim pristupom za invalide... :(
16.08.2007. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*****
Konačno sam se i ja vratila u Zagreb, ali već u nedjelju odlazim opet na more pa vas za početak pozdravljam u prolazu. :)
Upustila sam se u iscrpno čitanje postova kojih se toliko nakupilo, no lijepe vijesti i događaje uvijek rado čujem. A sad da se osvrnem na pročitano...
Nažalost, moram reći da nisam iznenađena situacijom u šibenskoj bolnici. Barem bi se tamo čovjek trebao osjećati sigurno i zaštićeno okružen stručnjacima, a ispada da se moraš boriti do zadnjih atoma snage kako bi (u najgorem slučaju) djetetu spasio život. Šteta što se Anja nije mogla kupati, ali sigurno je uživala u predivnoj klimi i večernjim šetnjicama.
Međugorje bih voljela posjetiti, a nakon vašeg izvještaja i slika imam još veću želju. Moram priznati da nije bilo slike na kojoj je Anja, a da nedostaje njen osmijeh. Pa zar to dijete ne skida osmijeh s lica ni kad spava?! Anđeo mali...
Šteta što ste se nakon ovako divnog odmora morali tako brzo spustiti (tj. tresnuti) na zemlju, zbog ljudi koji okreću glavu kada netko treba pomoć. Nemam se uvijek volje dići sa stolice u tramvaju, kada me dotična starica koja traži mjesto izudara torbama pri ulasku i skoro sruši u naletu. Često nisu tako nemoćne... No, osobama s djecom je grijeh ne pomoći. Pogotovo pred ulazom u bolnicu. Ne preostaje nam drugo nego uzeti stvari u svoje ruke, jer od čekanja nitko neće imati koristi.
Primite PUNO pozdrava do sljedećeg čitanja (kada se ponovno vratim u Zg)!
16.08.2007. (23:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blaster2007
:)
17.08.2007. (04:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zapisi o čudnovatom u crnom i plavom
Eh, vrlo rado bi rekao gdje je ta kultura.... cijela kultura je u NOVCU....znam da je otrcana fraza, ali u današnje doba samo novac stvara kulturu....eto samo dva eksponirana primjera u Zg...Bandić i Mamić....osobe koje nebi trebale predstavljati nikakav ideal, kod nas su primjeri koje mediji guraju....pa kako onda očekivati nešto...a da ne spominjem naš razgovor...kada humanitarni rad bez naknade ljudi smatraju kao "nulu".....
i moje saučešće na kraju
17.08.2007. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...