Marketing
Od Pirovca preko Metkovića,Međugorja i Dubrovnika pa sve do Krapine
M E T K O V I Ć
I tako mi napustimo prelijepi Pirovac i u srijedu(25.7) zaputimo se malo južnije u Metković.
Grad Metković prvi puta se spominje 1422 godine i to se do sad smatra prvom pisanom potvrdom o postojanju naselja. Današnji grad broji oko 15.000 stanovnika i predstavlja središnje naselje uz dolinu prelijepe Neretve.
Osim što je zemljopisno u srcu doline Neretve pa je tradicionalno okrenut poljoprivredi, u zadnje vrijeme sve se više otkriva veliki turistički potencijal Metkovića.
U prigradskom naselju Vid otkrivene su iskopine antičkog grada Nerone, a također 35 kilometra od Metkovića je poznato svetište Međugorje a 20 kilometra od Metkovića je poznato turističko naselje Klek. U gradu je nadaleko poznata Ornitološka zbirka koja je jedna od najvećih u Europi. Samo 5 kilometra od Metkovića je granica sa BiH pa je centar Metkovića također prometno vrlo gust.
Grad Metković poznat je po svojem jakom kulturnom i sportskom životu a poznat je nadaleko i po svojom tradicionalnom utrkom (maratonom) lađa po Neretvi.
Slobodno se može reći što je za Sinj Sinjska alka to je za Metkovčane maraton lađa koji se održava u kolovozu mjesecu.
Nažalost ono što je još uvijek nije dovoljno iskorišteno jest upravo prirodni fenomen doline Neretve, no to već nije naša domena.
Što se tiče klime ljeta su duga, topla i suha a zime blage i kišne.
Eto tako stigli mi u Metković gdje nas dočekala obitelj Šilić.
Neopisiv je bio doživljaj sa tom obitelji koju nismo vidjeli 10 godina. Emocije su se ispreplitale od uzbuđenja do radosti pa sve do suza u očima. Toliko smo toga jedni drugima htjeli reći ali riječi jednostavno nisu izlazile. Naravno da je Anja bila u centru pažnje. Toliko je ta obitelj pomogla Anjici a sad je konačno vide u živo. Anjin osmijeh sve je osvojio iz prve.
Tu večer duboko u noć razgovarali smo sa Željkom i Mariom i njihovom djecom Teom i Toniem jer vjerujte trebalo je nadoknaditi proteklih 10 godina od kako se nismo vidjeli.
Nas je zanimalo kako su se snašli u Švedskoj, kako im je tamo raditi, kako je klincima u školi a najviše kako su uspjeli animirati naše ljude koji rade i žive u Švedskoj da pomognu našoj maloj princezi. Njih je naravno najviše zanimalo sve vezano uz Anju.
Tokom cijelog našeg boravka u Metkoviću od strane obitelji Šilić bili smo maženi i paženi, odnosno kako kaže stara izreka «nije nam nedostajalo ni ptičjeg mlijeka».
Svaki novi dan nosio je nešto novo. Drugi dan našeg boravka Željka i Mario upoznali su nas sa gradom Metkovićem. Najljepše je bila večernja šetnja uz rijeku Neretvu i stvarno dragi naši ljudi ako će te ikada biti po ljetu u Metkoviću, ne propustite večernju šetnju uz rijeku Neretvu a uz to vidjeti i zalazak sunca, je stvarno jedan neopisiv događaj koji morate doživjeti.
A evo i par slikica iz Metkovića.
Zbog kratkog vremenskog perioda kojeg boravimo u Metkoviću svaki dan nam je bio ispunjen od jutra do navečer. Tako smo idućeg dana, petak(27.07.) u ranu zoru sa našom obitelji Šilić krenuli put Međugorja a predvečer smo već obilazili iskopine antičkog grada Nerone u predgrađu Metkovića no više o tome u našem sljedećem postu.
JEDNA VAŽNA OBAVIJEST !
Nakon gotovo 485 dana od obećanja naše Vlade da će izmijeniti sramotni zakon koji onemogućava da roditelji djece s invalidnošću dobiju primjerenu naknadu i status njegovatelja od danas je na snagu stupio Zakon koji će omogućiti da djeca sa najtežom invalidnošću dobiju prava koja im pripadaju a roditelji status njegovatelja te djece.
Roditelji će zahtjev podnositi nadležnom centru za socijalnu skrb kod socijalnog radnika a moraju donijeti svu djetetovu dokumentaciju te da su sposobni odnosno da su educirani biti njegovatelji. Zahtjev tada ide na prvostupanjsku komisiju koji mora donijeti rješenje u roku mjesec dana, a nakon toga rješenje mora proći i reviziju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koja smije trajati najviše tri mjeseca.
Doima smo da je to ipak sve malo prekomplicirano i da se je proces trebao pojednostavniti a i čekanje se može otegnuti i do pola godine od predaje svih dokumenata pa do konačnice rješenja.
Također bi Zakon trebalo dorađivati, jer nažalost Država i dalje ne plaća troškove svih medicinskih pomagala, terapija, rehabilitacija i potrebitih lijekova a invalidnina bi se trebala povećati jer za sad invalidnina iznosi sramotnih 1.000 kuna a mjesečno za djecu s najtežom invalidnošću rashodi dosižu i preko 5.000 kuna.
No kao što smo i prije pisali o ovom Zakonu, podižemo palac gore jer je i ovo neki mali pomak i ovime je vraćano barem malo dostojanstva djeci sa posebnim potrebama i njihovim roditeljima.
O svemu ovome čitajte više u današnjim dnevnim novinama 24 sata koji su i pokrenuli ovu akciju prije točno 485 dana.
Post je objavljen 07.08.2007. u 13:00 sati.