Pregled posta

Od Pirovca preko Metkovića,Međugorja i Dubrovnika pa sve do Krapine

P I R O V A C


Prije nego počnemo pričat o Pirovcu , htjeli bi se zahvaliti blogerici kisici koja je odlučila svu zaradu sa bloga putem Affiliatea uplatiti na račun male Anje.
Draga naša kisica još jednom Veliko Ti hvala.

A sad priča o Pirovcu.
Zahvaljujući obitelji Meić (gđa. Ankici i gosp. Karlu) koji su nam osigurali besplatan desetodnevni smještaj u njihovoj kući, u nedjelju 15.07. krenuli smo putem Pirovca.
Pirovac je smješten u najzapadnijem dijelu Šibensko-kninske županije.
Prvi put se ime Pirovac spominje 1298 godine. Njegov zaljev je prirodni fenomen usječen u kamen i mediteransko raslinje što svoje mirise miješa sa iskonskim morskim mirisima. Zbog takve je klime ljeti toplina mora 3 do 4 stupnja iznad prosječne topline Jadranskog mora.
Blaga klima, čudesni zalasci sunca, predivne plaže, ljepota prirode sve je to krasan doživljaj za sve posjetitelje Pirovca.
U blizini Pirovca nalazi se i poznato nalazište peloidnog blata koje je vrlo ljekovito.
Također kao i cjela Šibensko-kninska županija, Pirovac se nalazi u neposrednoj blizini dvaju nacionalnih parkova otočkog raja Kornati te jedinstvenih slapova Krke a samo pet kilometara od Pirovca nalazi se i poznato Vransko jezero.
Uz Vodice i Primošten, Pirovac je jedan od vodećih turističkih mjesta u Šibenskoj-kninskoj županiji.
Pirovac je poznat i po svom «Pirovačko ljeto» koji nudi raznolik program a jedna od atrakcija su i utrke magarca koje se organiziraju početkom kolovoza mjeseca.
Smještaj je organiziran u komfornim auto-kampovima, luksuznim apartmanima te hotelu «Miran». U Pirovcu se nalaze i bogati ugostiteljski objekti koji svojim izgledom plijene veliku pažnju. Ono što bi vodeći ljudi u mjestu Pirovcu trebali promijeniti je svakako zabrana vožnje vozilima i motociklima iza 17h po centru jer nije vam nimalo ugodno kada ste navečer u šetnji sa djetetom u kolicima a oko vas zuje auti i motori i strahujete kada će vas jedan od njih trknuti. Također bi ugostitelji trebali više polagati pozornost na veću ljubaznost i fleksibilnost no to je očito svakodnevnica naših turističkih mjesta, no sve u svemu ove male sitnice nam ne mogu upropastiti ukupan dojam o Pirovcu koji je više nego odličan.
Prezime Meić od naše obitelji s početka ove priče je jedno od najstarijih u Pirovcu.
Inače obitelj Meić živi i radi u Zagrebu a u Pirovcu im je rodna kuća gosp. Karla.
Ove godine se je poklopilo da su u isto vrijeme kad i mi na odmoru bili sin i snaha od gđe. Ankice i gosp. Karla Meića.
Prosto je za ne povjerovati sa koliko srdačnosti i ljubaznosti su nas primili Mario i Renata Meić a da Vam ne pričamo koliko su njihova djeca Nina i Matija bila stalno uz našu Anjicu.
Kao što smo rekli naš desetodnevni boravak sa tom obitelji je bio više nego savršen kao da smo im mi dio obitelji. U takvom lijepom okruženju jednostavno i mi smo se opustili i uživali. Zajednički odlazak na plažu, zajedničke šetnje uz more jednostavno uživali smo u okruženju sa obitelji Meić. Anjica je bila super. Šetnje uz more te popodnevno ( ne prije 18h radi situacije sa epilepsijom) kupanje u moru koje je bilo više nego toplo, te neprestanog druženja sa Ninon i Matijom pa bi umorna navečer vrlo brzo zaspala. No nakon samo tri dana boravka u Pirovcu skoro smo naglo prekinuli godišnji odmor i vratili se u Zagreb. Naime u utorak 17.07. dakle samo tri dana od našeg dolaska u Pirovac, Anja je naglo dobila povišenu temperaturu (39,9) i nikako nismo uspjeli snizniti temperaturu pa smo tokom noći završili u Šibenskoj bolnici na hitnoj. A tamo šok za šokom.
Prvo nisu nas htjeli primiti na dječjoj pedijatriji bez uputnice, pa smo morali prvo po uputnicu na općoj hitnoj. Tamo nam je doktorica rekla da zašto nas nisu primili na dežurnoj pedijatriji pa nas je sa uputnicom poslala natrag na pedijatriju. Tamo nas je primio doktor pedijatar te nakon njegovog početnog arogantnog stava (promijenio je stav kad je skužio da smo sa Anjom prošli do sad sve i svašta) pregledao Anju, izvadio joj krv te nas ponovo poslao na opću hitnu da damo u labaratorij krv i da snimimo pluća.
Tamo smo jedva našli rengen, jer gle apsurda na jednim vratima morate zvonit a na drugom djelu odjela na kraju hodnika Vam otvaraju vrata. Naravno da bi se mi na čekali kraj ovih vrata gdje smo zvonili, da nam jedan ljubazni gospodin nije otkrio njihov sistem.
Nalaz od pluća je bio uredan i sad smo još samo čekali nalaz od krvi koji je bio gotov za otprilike 45 minuta. Naravno pogađate, ponovo sa svim tim nalazima na dežurnu pedijatriju.
Hvala bogu i nalaz krvi je bio zadovoljavajući. Radilo se o nezaliječenom respiratornom infektu, viroza. Uveden joj je antibiotik i naravno skidanje temperature tuširanjem i čepićima za skidanje temperature. Uvođenjem antibiotika za Anju je bilo gotovo kupanje u moru za ovu godinu. Taman pomislimo da smo gotovi kad doktor kaže da sad sa svim tim što je on napisao odemo ponovo na hitnu da nam oni napišu recept. Prvo smo ga zbunjeno gledali a onda pitali što on ne piše recept pa ipak je on glavni dežurni doktor na dječjoj pedijatriji, a on se samo nasmijao i rekao da recept piše doktorica na hitnoj koja ju je i zaprimila. Ma stvarno iz krajnosti u krajnost. Ajd i to nekako pregrmimo samo da konačno više odemo od tamo kad na hitnoj ponovo šok. Naime jedna doktorica je dežurna u bolnici a i dežurna je terenu na cjelom području Šibensko-kninske županije a pošto je ona u međuvremenu otišla na teren nama nije imao tko napisati recept. E sad je tati Tomislavu stvarno pao mrak na oči. Uz galamu i viku ipak se je nekakav doktor spustio sa odjela i napisao recept uz njegov komentar da mi «zagrepčanci» malo smirimo hormone. Nije bilo vrijedno opće reagirati na taj njegov komentar već jednostavno smo uzeli recepte i otišli u dežurnu ljekarnu i vratili se negdje oko 2 sata ujutro u Pirovac. Sad nam molim vas recite kako da se strani turista snađe u ovom «đumbusu» kad smo se jedva mi snašli. Stvarno smo prošli sve i svašta ali ovo što smo doživjeli u Šibenskoj bolnici nismo nikad.
Anji se je temperatura vratila u normalu idućeg poslijepodneva.
Iako se do kraja našeg boravka u Pirovcu, Anja nije više smjela kupati, Anja je uživala u dugotrajnim šetnjama uz more i morskom zraku tako da je preko dana znala spavati i do tri sata što se u Zagrebu nije dogodilo ne pamtimo kad.
A i mi smo se jednostavno priviknuli da se previše ne smijemo opustiti ni na dopustu, no svejedno ostalih sedam dana u Pirovcu jednostavno brzo preletjelo, pogotovo kad si sa takvim divnim ljudima kao što su Renata i Mario Meić i njihovi divni klinci.
Kako nam je bilo najbolje da govore slikice.

Naravno, ovo su samo jedan mali dio što smo slikali iz ovog predivnog mjesta Pirovac.
I tako uz zabavu, lijepo druženje došlo je vrijeme odlaska iz Pirovca.
Sa tugom i suzama u očima oprostili smo se sa našom obitelji Meić, no s druge strane u nama se i stog trenutka miješalo veselje jer krećemo put Metkovića gdje ćemo se susresti sa našom obitelji Šilić koja živi i radi u Švedskoj a trenutno su na odmoru u Metkoviću.
O obitelji Šilić već smo puno pisali no za one koji ne znaju, to je obitelj koja se nevjerojatno angažirala oko pomoći našoj maloj Anji, te preko naših ljudi koji žive i rade u Švedskoj novčano jako puno pomogli.
O tome kako su nas dočekali i primili, te kako smo se proveli u Metkoviću čitajte u sljedećem postu.






Post je objavljen 06.08.2007. u 08:12 sati.