<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Image Hosted by ImageShack.us


MOJ MSN: mala.julie@hotmail.com

...in this world there's real and makebelieve, this seems real to me... */3 doors down/*

ja imam planove.

promjena života:
Glas ruže Serdara Ozkana, Elizabethtown, gitara Mikea Oldfielda.

šetnja u nogama, ne u glavi. šetnja koju započnem na pragu svoje zgrade i potpuno se prepuštam svojim koracima, da ne moram, čak ne bih otvarala oči. na putu si kupujem cvijet, po mogućnosti daliju (zamislite, nije ruža wink).

odlazak u Englesku na godinu i po. posjet Globeu, obavezno... po mogućnosti mačevanje s crvenokosim Englezom yes.

roadtrip. i to u kamp prikolici. oko svijeta, ali možda samo do Francuske. kupujem apsolutno nemoguće suvenire na svakom stajalištu.

Grčka, Egipat. udišem davno zastarjele građevine i čitam između redova...

ležanje na livadi, usred apsolutno ničega.

odlazak nasamo brodom do otvorenog mora. ležim na palubi i gledam zvijezde... pročišćavajuće iskustvo.

dijeljenje najintimnijih misli pretvorenih u puke riječi s potpunim strancem kojeg zasigurno nikada više neću vidjeti.

jednodnevni izleti na Zlarin. sunčam se i plivam cijeli dan...

izgubiti se. jednostavno krenem negdje i izgubim se sa smiješkom.

pisanje priče o slikaru Cordonu koji je jedini uspio podariti dječaku s paralizom donjih usnih mišića osmijeh.

čitati Juliu Cameron i napokon se prestati sputavati...

words to the heart...

*/izvučeno s poezije online sretan/*

Crna vila

Dok hodam ulicom sto mami uzdah
Crna Vila gleda me svojim crvenim ocima...
Pas lutalica pred mojom slikom bjezi u jos veci mrak...
Tuzna noc reklo bi se...
A ja ostajem ista, nepopravljiva skitnica...
U zraku mirise bol..
Na klupi pored mene jedno srce krvari..
Srce sto jos nije shvatilo da drugog izbora nema...
Tuga je obojila park...
Njeno lice, mlado a izborano onim borama vidljivim samo onome ko je isto prezivio, topi se suzama sto su potekle zahvaljujuci onome okrutnom stvoru...
Totalni krah.. jecaj.. ili nesto gore...
Ona je sama, ona ne vidi mene..
Ona jos nije upoznala Crnu Vilu...
Ona je na putu da je spozna...
Crna Vila se smije njenim suzama...
Crna Vila nece da razumije moju tugu.. niti njenu...

....

Vjetar.. novo je jutro u parku.. ptice su odavno pocele svoj pjev...
Na klupi dva tijela nasa...
Nase jutro tek je svanulo...
Pogledi su cijelu noc ispovijedali pricu o nasim zivotima...
Moje misli su rukama istrazile tvoje tijelo...
Usne nase su postale most za dvije duse...
Dvije skitnice... izgubljene, od Boga odbacene..
Sanjali smo jedan san... sada... ides ti... ostajem ja...

A Crna Vila kezi svoje zute zube...
Prokleta utvara...
*by _anestezija_

Sanjam

Zaspalo je dijete u naručju anđela
Spokojno su titrale trepavice
Kao da sanja
Kao da sanja ljepotu
Zaspalo je dijete
Anđeo je zauvijek pritisnuo off na djetetovoj budilici
A spokojno su titrale trepavice
Ne okrećem se i ne odlazim
Zaspalo je dijete u naručju jednog anđela
Anđeo je gledao u titranje
Razrogačene oči
Ne želim vjerovati
Kada dijete u naručju anđela zaspe zauvijek
(Iako već zauvijek spava)
Tada ću se okrenuti i otići

Jer
Kao da sanjam
Kao da ponekad sanjam nešto lijepo
*by Hela

Koncentracija moći


Situacija kao da i nije

Idu i vraćaju se malodušni kao prije

Srce na ulici moli ljubav da se vrati

Podsvijest nameće pitanje koje će sutra da shvati

Krenuli su sami protiv sebe

Odbacili ideale

Otpisali pjesme

Ubili su boga u bogu

Nad ponorom izgradili školu

Nije im dovoljno

Ići će još dalje - budale
*by Poison Ivy

za mog pingvina...

Miscellaneous Decoration Images

Miscellaneous Decoration Images


Credits

design by shiza

Arhiva.

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


i ništa da ne uništi plavetnilo tame. jer je noć zeleno obojana lakoćom mira.
10.07.2008. - 23:42

suptilno i neprimjetno tonem u vrućinu omamljujućih nota zvjezdane prašine što me obavija prekrivena zelenim svjetlom.
još jedan stih uludo utrošen.
prisutstvo u sobi. netko teško diše posrćući. šok me prikuje za stolac.
sporadično se pomiču glasovi iz druge sobe. sporadično se pomiču moje misli, tražeći krivca za zagrljaj noći.
ne. ne treba mi krivac. već netko kome ću zahvaliti.
šutim i čekam.
zvuk gitare iz kuhinje. miris propuštenih nota. nije ljeto za njih, za njih je tek običan dan.

a za mene?

za mene je vilinska noć. možda i čujem vanjske zvukove. no moj razgovor s noći je potpuno izvan njihova dometa.
oko mene lebde crvene krijesnice, ne pržeći, već hladeći moju kožu.
osvjetljavaju mi glasove iz televizijske kutije.

moja osobna alfa i omega. moja simfonija plave, zelene i ljubičaste.

da mi je barem danas probdijeti noć...

"noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote, i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote..."



| 9 | Komentiraj | On/Off |


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.