suptilno i neprimjetno tonem u vrućinu omamljujućih nota zvjezdane prašine što me obavija prekrivena zelenim svjetlom.
još jedan stih uludo utrošen.
prisutstvo u sobi. netko teško diše posrćući. šok me prikuje za stolac.
sporadično se pomiču glasovi iz druge sobe. sporadično se pomiču moje misli, tražeći krivca za zagrljaj noći.
ne. ne treba mi krivac. već netko kome ću zahvaliti.
šutim i čekam.
zvuk gitare iz kuhinje. miris propuštenih nota. nije ljeto za njih, za njih je tek običan dan.
a za mene?
za mene je vilinska noć. možda i čujem vanjske zvukove. no moj razgovor s noći je potpuno izvan njihova dometa.
oko mene lebde crvene krijesnice, ne pržeći, već hladeći moju kožu.
osvjetljavaju mi glasove iz televizijske kutije.
moja osobna alfa i omega. moja simfonija plave, zelene i ljubičaste.
da mi je barem danas probdijeti noć...
"noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote, i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote..."
Post je objavljen 10.07.2008. u 23:42 sati.