u Bozicno razdoblje, kada se svi spremaju na festu i donekle odmor, ja imam najvise posla. sutra, u subotu i u ponedjeljak imam koncerte. sutra sa raspjevanim doktorima, u subotu sa klincima, a u ponedjeljak sa svojim zborom... sto ce reci da radim stvarno po cijele dane. i nikako da se odmorim. ali doci ce i moje vrijeme! vrijeme spavanja!

puno toga se u zadnje vrijeme zbiva. ali ono sto definitivno treba izdvojiti je da sam prosli tjedan dobila poziv da dodjemo sa zborom pjevati mali Bozicni koncert u Suvag. da li je to slucajno, ili se radilo o djeci s umjetnim puznicama zato sto nam je cistoca pjevanja u zadnje vrijeme poprilicno opala, vise nije ni vazno.
uglavnom, otpjevali smo im par pjesmica u blagdanskom raspolozenju. i bilo je prekrasno. cak su nam izradili cestitke od kolaza na kojima je je snjegovic. i to svakom posebno. moj ima metlu i crveni lonac. a kako smo pjevali Zvoncice dvaput, drugi put je bio popracen plesom i skakanjem. od strane djece i teta. i naravno roditelja.
morala sam se suzdrzati od suza kada mi je prisla djevojcica od kojih 4-5 godina i pomalo nerazgovijetno izgovorila hvala i sretan Bozic. jer znam da je to naucila izgovoriti puno kasnije nego npr. ja, i to samo zbog aparata koji joj omogucava cuti zvukove oko sebe. i svijesna sam koliko mogu biti zahvalna sto cujem, i sto se bavim glazbom. jer jedno bez drugog tesko ide. postoje naravno i slijepi i gluhi muzicari. znam za jednu violinisticu, koja je gluha svirala, a nevjerojatno cisto i lijepim tonom. kada su je pitali kako zna da li je cisto ili fals, rekla je da osjeti vibracije instrumenta kada svira cisto, a da tijelo violine miruje kao mrtvo kada je fals.
ali jedno je osjetiti vibracije instrumenta, a drugo cuti melodije.
naposlijetku, sve se svede na unutarnji osjecaj glazbe. sto je i biti i najvaznije.

sve to iz jednog dana natjeralo me da razmislim. koliko je sve u biti krhko. i koliko je vazno drzati se pravih stvari u zivotu.
vorJa, mislim da sam spremna poceti zaboravljati i graditi nesto novo, iskrenije, cvrsce. jer temelji su prekvalitetni.

mislim da cu poceti raditi zapise o svom djetinjstvu. ima toliko toga sto zaboravim i sto ne znam. a bilo je tako zabavno!

a u slucaju da ne stignem prije Badnjaka nista napisati...

SRETAN BOZIC, LJUD!!! BUDITE DOBRI JEDNI PREMA DRUGIMA, JER ALL YOU NEED IS LOVE!