u Bozicno razdoblje, kada se svi spremaju na festu i donekle odmor, ja imam najvise posla. sutra, u subotu i u ponedjeljak imam koncerte. sutra sa raspjevanim doktorima, u subotu sa klincima, a u ponedjeljak sa svojim zborom... sto ce reci da radim stvarno po cijele dane. i nikako da se odmorim. ali doci ce i moje vrijeme! vrijeme spavanja!

puno toga se u zadnje vrijeme zbiva. ali ono sto definitivno treba izdvojiti je da sam prosli tjedan dobila poziv da dodjemo sa zborom pjevati mali Bozicni koncert u Suvag. da li je to slucajno, ili se radilo o djeci s umjetnim puznicama zato sto nam je cistoca pjevanja u zadnje vrijeme poprilicno opala, vise nije ni vazno.
uglavnom, otpjevali smo im par pjesmica u blagdanskom raspolozenju. i bilo je prekrasno. cak su nam izradili cestitke od kolaza na kojima je je snjegovic. i to svakom posebno. moj ima metlu i crveni lonac. a kako smo pjevali Zvoncice dvaput, drugi put je bio popracen plesom i skakanjem. od strane djece i teta. i naravno roditelja.
morala sam se suzdrzati od suza kada mi je prisla djevojcica od kojih 4-5 godina i pomalo nerazgovijetno izgovorila hvala i sretan Bozic. jer znam da je to naucila izgovoriti puno kasnije nego npr. ja, i to samo zbog aparata koji joj omogucava cuti zvukove oko sebe. i svijesna sam koliko mogu biti zahvalna sto cujem, i sto se bavim glazbom. jer jedno bez drugog tesko ide. postoje naravno i slijepi i gluhi muzicari. znam za jednu violinisticu, koja je gluha svirala, a nevjerojatno cisto i lijepim tonom. kada su je pitali kako zna da li je cisto ili fals, rekla je da osjeti vibracije instrumenta kada svira cisto, a da tijelo violine miruje kao mrtvo kada je fals.
ali jedno je osjetiti vibracije instrumenta, a drugo cuti melodije.
naposlijetku, sve se svede na unutarnji osjecaj glazbe. sto je i biti i najvaznije.

sve to iz jednog dana natjeralo me da razmislim. koliko je sve u biti krhko. i koliko je vazno drzati se pravih stvari u zivotu.
vorJa, mislim da sam spremna poceti zaboravljati i graditi nesto novo, iskrenije, cvrsce. jer temelji su prekvalitetni.

mislim da cu poceti raditi zapise o svom djetinjstvu. ima toliko toga sto zaboravim i sto ne znam. a bilo je tako zabavno!

a u slucaju da ne stignem prije Badnjaka nista napisati...

SRETAN BOZIC, LJUD!!! BUDITE DOBRI JEDNI PREMA DRUGIMA, JER ALL YOU NEED IS LOVE!

cijeli prosli tjedan sam bila bolesna. samo sam jedne veceri osjetila da mi je malo zacepljena lijeva nosnica, a ujutro nisam mogla ni disati ni gutati. uzas. ali, po dobrom starom obicaju nisam stigla odlezati, nego sam vec isti dan morala svirati na koncertu, pa jos vucem ostatke...

to mi je kazna sto sam u utorak napravila nesto na zboru, sto mozda nisam mogla. naime, ne priznajem poraz. nema sanse. nema veze sto dolazi Taize (dapace, mislim da ce ima biti drago da ih docekamo nasim bozicnim pjesmama), nema veze sto svi kazu, ja cu napraviti Bozicni koncert zbora mladih Bijeli San!
ali nije moglo ici onako kako sam si zamislila, nego sam morala napraviti selekciju pjevaca. sto je naravno rezultiralo scenom i placem, a potpuno nepotrebno jer se radi samo o polsatnom koncertu nakon mise na Bozic. i pored toga, mislim da su i one koje pjevaju pozalile jer sam ih jucer mucila do pol 12 navecer dok nismo zgotovile pjesmu. ali ipak sam bila uzasno potresena i tuzna. jos kad me velecasni ne bi namjerno sikanirao (ocito mu ne pasem jer radim po svom, a on npr. nije za taj koncert, iako me prvo forsirao), bilo bi mi lakse. ali i ovako imam potporu nekih ljudi, pa je izdrzljivo.

sto mislite, jesam pretjerala? jesam pogrijesila?

ostalo je vise-manje po starom. jedino sam jako umorna. valjda ce jednom doci vrijeme kada cu se i ja moci odmoriti i naspavati. jer, iako se dizem kasno, ne mogu zaspati do 4-5 najmanje.

budite dobro, zdravo i odmorno!


p.s. inace, onaj tekst koji sam prije mjesec i pol stavila na blog:
"bacio si pogled na sat
i radosno pomislio:
"ispunilo se vrijeme,
svojima idem ove noci..." "

je pjesma koju su zajedno napisali moj bracek i moj bratic... zamislite koji sok kad sam to jucer shvatila! a pjevam tu pjesmu i sanjam da cu ju raditi sa zborom otkad sam dosla tamo!

krenulo je ponovno izlazenje do sitnih sati... vec par tjedana izlazim s meni u biti nepoznatim ljudima, ali dobrim prijateljima od Mary, i curkama s faxa, stoga ne mogu biti bas toliko losi...

bas u cetvrtak (a u petak sam radila, mos si mislit kak sam izgledala na poslu) frendica je imala rodjendan, pa smo malo zaruzili. do 5 ujutro. fala Bogu, bilo je i nesto uleta. nista specijalno, nije nista bilo, ali mi je ego malo veci od zadnji put kad sam pisala... jea!!! a u 4 sam papala kebab. i to onaj zesci, s tabascom, lukom i ostalim ljutkastim cudima prirode. bio je tak fini, a tak mi se gastritis osvetio... ali ne zalim! bas mi je legao nakon par pivi. a zasto par pivi kad inace ne pijem? prvo, nisam isla autom. drugo, nakon ugodne veceri u Zapcu (gdje su se svi smijali duhovitom plesu i pjevanju by ja, joj tak sam falsala) osli mi u Peticu (slavljenica je htjela). a tamo tamburasi! nista protiv, dapace, ali nisam bila bas u moodu za rezi zile tip pjesama. jer sam tamburase dosad slusala samo jednom (da je onak zapravo), pa sam popila 2 pive i isla jesti! i onda trpila bolove do 6 ujutro, ali ipak, mislim da se isplatilo!

a i nocas me glad ulovila u ponoc, pa sam si kuhala vecericu do 3... pocinjem stvarno uzivati u kuhanju! a mozda jednom podijelim recept (koji je totalna jednostavna glupost) za sve vas studose koji zele nesto sto se brzo spremi, a jeftino je, a i fino... ali o tom potom!

konacni datum diplome je 16. ili 17. veljace iduce godine. naravo da ste svi pozvani, pogotovo oni koji me osobno znaju. nije me briga kaj tad radite, ima da se nacrtate u Zagrebu, ili cu se ozbiljno naljutiti! profesor je vrlo zadovoljan mojim napretkom (ah kako sam ponosna), cak sam na rubu da i sama pomislim da mi je krenulo! ali kada smo ustalili datum, moram priznati da me steglo u zelucu i pocela me loviti trema. a imam jos dva i pol mjeseca... umrijet cu do tad...

a sad idem vjezbat, opet trema...

malo nabacani post, ali da znate da sam ziva i dobro!

ljubim vas!