dok neki ljubuju (bravo Cicka!!!!!), ja radim. i to sve zesce i zesce.

na zadnjem satu mi je profesor priopcio da me zeli slat na neko natjecanje. kao nije tesko. aha. program je jos jedna moja diploma, a da mi se ni jedna kompozicija nije poklopila da je ista, pa da ju vec imam spremnu. nego sve ispocetka. kao, diplomirat cu do Bozica, pa onda imam 5 mjeseci do svibnja za navjezbat 2 sata programa. aha. ziher. ali mi je bilo drago sto mi vjeruje toliko da bi me stvarno slao na internacionalno natjecanje. stvarno sam se trudila za zadnjih par sati, ocito ima nade za mene.

zbor - opet ista prica. nedjelja grozno, utorak super. nemam vise pojma sto da napravim.

skola - evo sto sam crtala za svoju baby grupu zadnja 3 sata:

tko bi rekao da imam smisla za crtanje instrumenata? eh, bas sam ponosna sama na sebe...

neki dan sam pogledala Crash. nisam ga mislila gledati, jer me iskreno nije zanimao, ali vorJa me zaintrigirao svojim vidjenjem filma, pa rekoh hajde...
nije los, dapace, ali i dalje moj favorit od ove godine ostaje Brokeback Mountain. nekako sam nasla sebe u tom filmu (kao Jacka, ne Ennisa, muski gad jedan!).
sjecam se veceri kada sam ga gledala. trebala sam ga u biti pogledati sa frendicom, ali ona je, klasicno, otkazala kada smo sjedile na kavi ispred kina, s kartama u mom dzepu, zbog dragog i jos jedne svadje izmedju njih. vani je pao strasan snijeg i skoro sam triput poginula te veceri jer sam se malo lose vozila. pa sam pozvala prijatelja da ga gleda sa mnom. nazalost, krivi odabir, jer je moj dragi prijatelj ispao teski homofob koji je stalno prigovarao na svega dvije scene koje ukljucuju neki fizicki dodir u filmu. nakon filma mirno smo se razisli. ali moj crv u guzici nije mi dao mira, jer JA HOCU KAVU, i HOCU S NEKIM PODIJELITI MISLJENJE I ODUSEVLJENJE!!! i tako sam nazvala tipa kojeg sam znala 48h u 1 u noci i rekla da se spremi, dolazim po njega i idemo na kavu. o tome kako u nedjelju u to doba noci vjerojatno nista ne radi nisam ni pokusala razmisljati. pa to je manje vazno! prosli smo cijeli grad (tocnije, sklizali se po cijelom gradu) da bi nasli jedan jedini birc koji radi 24/7. koji? .... ipak vam necu reci. ipak je to bilo kasnije posebno mjesto. kavu smo poceli piti tek oko pol 3, ali nema veze. meni je tamo i danas najbolja kava u gradu!
kasnije sam jos jednom isla u kino gledati ga s buducom sogoricom. i bio mi je jos bolji. ona ga je divno opisala:
"svidja mi se, a ne znam zasto. tako je obican, tako realan, tako prizeman, tako neromantican i nepatetican. i bas zato je genijalan."

eto vam preporuka! gledati taj film!

nakon ovih prisjecanja... na probu. jes!

budite dobro!