eto, od jucer sam sluzbeno teta uciteljica.

da, da, jucer sam drzala svoj prvi sat! i individualni, i grupni.
kazu da je individualna nastava laksa. meni je bilo obrnuto, jer malog Marka od tri godine nisam uspjela ni izvuci ispod stola, a kamoli da uzme violinicu... i to je bilo cisto dosta da pomislim da nisam za to. totalno sam se ukakala, da prostite, od straha.
tako je uskoro bilo 6 sati, kada je bilo vrijeme za solfeggio, a ja sam palila cigaretu za cigaretom medju ruzama u dvoristu i tresla se. nisam znala s cim da pocnem, sto ako pocnem mucati, sto ako me klinci nece slusati, sto cu onda? moj boss je rekao da ce mi biti prvih par sati zandar, da one koji ce praviti nered posalje van na hladjenje, cisto zato da ja ne bih odmah ostavila krivi dojam. ali sto ako necu sama moci odrzati disciplinu, sto ako klinci nece nista skuziti, sto ako se nisam dobro pripremila...??????

i sat je poceo. malo mi je drhtao glas, ali klinci su za cas odreagirali i poceli ispitivati sto je to na ploci (nacrtala sam ljestve sa 8 preckica:do, re, mi, fa, so, la, ti, do, a svaku notu je pjevala pticica), cemu to sluzi. pa smo ucili pjesmicu iz The sound of music (Moje pjesme, moji snovi) o ljestvici. pa smo ucili notne vrijednosti. svi su stalno bili na ploci i crtali note koje su negdje vidjeli. i za kraj, Mozart Mala nocna i crtanje asocijacija.

uglavnom, da skratim, mislim da se malcima svidjelo. zasto? jer su mi dosli nakon sata i pitali kada je novi sat, i bili potpuno razocarani kada su otkrili da je to samo jednom tjedno.

mala Megi, koja me neki dan oslovila s "dovidjenja, tetice!" cijeli sat mi je govorila "teta uciteljice". tako cudno zvuci kad ti to netko govori... ali je toliko i lijepo! vidjeti da su oni zadovoljni i da hoce jos, meni je veca nagrada od svih novaca ovog svijeta. jos ako svi uspiju zavoljeti solfeggio kao sto ga ja volim, to ce biti puni pogodak!

zato je vecer i danasnji dan bio ispunjen tugom u ljubavi mojeg predragog prijatelja... dajte mu malo potpore!!!

i obavezno budite dobro!!!