znam, grozna sam, danima ne pisem novi post a vi u iscekivanju...
ali znate kako to ide, diploma, vjezbanje, vec novi projekt na vidiku, a pomalo i posao...
mojim Europskim Unijcima obavijest: Kokica je polozila prijemni za violu!!! svirala je Hoffmeistera u tempu 200 valjda, malo ju mrzim na zavidnoj tehnici, ali sto sad... Bravo!!!!

zadnjih nekoliko dana hospitiram u jednoj privatnoj skoli za violinu. doduse, to nije moja domena, ali ikakav posao je bolji od nikakvog. radi se o Suzuki tehnici, koja je vrlo razlicita od klasicnog muzickog obrazovanja. ali da ga idem objasnjavati, potrajalo bi. uglavnom, sto je vazno za spomenuti, ucenje se bazira na ljubavi, njeznosti, susretljivosti... i jedino sto mu zamjeram je to sto ne obrazuje profesionalne muzicare. meni nedostaje nekom zadati npr. cijeli koncert ili Bachovu partitu. a sto se ostalog tice... divno je sto sam nasla nesto sto je slicno mom misljenju (sto se tice ljubavi i pristupa). osobno, mislim da bi njegovu knjigu svaki roditelj trebao procitati, a pogotovo svaki profesor. svijet bi bio ljepse mjesto.

cuvala sam klinca, sjecate se, u kolovozu. i kad sam isla kolegi u Tisno otac me opomenuo „pazi da se tebi tako nesto ne desi kao toj djevojci“. malo smijesno iz drugih razloga, ali znamo i kolega i ja da se to ne bi dogodilo i da bi bilo nepotrebno unisteno prijateljstvo, jer povratka nema. prema mom misljenju nema fuck buddiesa, no dobro, prema meni nema niti seksa bez ljubavi, bar nekakve. a o kategorizaciji (od nizeg prema visem) jebacina-seva-seks-vodjenje ljubavi da ne pricam (zenski dio me sigurno razumije).
zasto toliko pobacaja? divim se kolegici koja sama odgaja dijete, a ima samo 21 godinu. zivi sama, nije joj lako, ali to dijete prima toliko ljubavi i paznje da ih je divno za gledati. zamislite za sto bi bila zakinuta da je otisla na pobacaj.
nacelno sam protiv pobacaja, iz razloga koji nisu tu vazni. ali to je izbor svake osobe. moj stav je da, ako si dovoljno zreo da radis dijete, onda budi dovoljno zreo za snosenje posljedica. pogotovo ako si toliko zreo da mislis da se mozes kontrolirati i da nema sanse da se ostane trudan. vraga nema. uvijek postoje iznimke, i prihvacam da ljudi ne moraju dijeliti moje misljenje. ali za mene je to ubojstvo. i ja to nikad ne bih napravila, pa da i znam da je dijete u mojoj utrobi bolesno, da ima genetski poremecaj ili bilo sto. dio je mene i voljela bih ga, bez obzira na cijeli svijet.

ili bih navrijeme upotrijebila iducu navodno srpsku reklamu...



zasto ovako ozbiljna tema? gledam svu tu djecu u skoli. nisu jednostavne licnosti, znaju biti i bezobrazni, nepazljivi, zaigrani... ali svaki je poseban, svaki se smijesi na svoj vlastiti prekrasan nacin, svakom oci sjaje. da netko od njih ne postoji, moj posao bi bio osiromasen za jednu divnu osobu i mnogo smijeha. mozda i za mnogo suza i mnogo muke, ali sve to prihvacam kao novo iskustvo.
ovo je sve napisano uz Waltona i pod velikim dojmom knjige koju sam procitala, ali mislim da su djeca divna, i da je svatko talentiran postati dobra osoba, kvalitetna licnost, prizeman intelektualac i sve ostalo cega tako cesto nedostaje.

bilo kako bilo...
budite dobro!