nije li ovo za poluditi? taman se pokaze malo sunceka, a meni dosla u pohode temperatura, bol u plucima, nos oblika i boje kao kad prezreli paradajz bacis na pod... bas si idem na zivce...
nego, jucer sam, misleci da ce mi to dobro doci, osla u teretanu. i moram priznati da sam prvi put u zivotu nasla frajera koji se brine za sebe kao zena. na pokretnoj traci setao se na brzini 6mph, slusao audioslave, a nakon teretane sjeo na sokic i namazao si lice kremom govoreci „suha mi je koza“. naravno da su i ostali onda okrenuli na zejebanciju pa su se odjednom cetiri likica trackali njegovom kremom za suhu kozu i pitali moju koleginicu Koku za labelo od aloe vere i jojobom, te svi mazali usne... netko je u tom trenutku izvadio nivea mlijeko za suncanje (inace, bilo je 22h), pa su krenuli komentari o UV-zracenju i utjecaju istog na kozu... u potpunosti su me zbunili. ali bar je smijeh presao iz prostora sa spravama i kafic, jer se inace gore smijemo samo Koka i ja, jer vjecno izvodimo neke gluposti, a dvorana jeci...

opet cajevi, vitamini, propolis (kako ga mrzim!), med... ali najvise se drzim starog recepta da su luk i cesnjak najbolji za prehladu, gripu ili sto vec. a izgleda da mi ne gine prestanak pusenja.

a ceka me i borba za skrbnistvo nad Bubijem. kako se braco preselio, vodio Bubija na more (ja nisam mogla), odlucio je da je Bubiju mjesto s njim. sada me ceka puno rasprava i zahtjeva... samo da se Bubi vrati!


budite dobro!

i opet sam zbrckana.

kako je lijepo osjetiti poznati dodir, poznate ruke, poznate poljupce... iako je sve ukaljano. sve je pretvoreno u rusevine. a prokleti osjecaj je i dalje tu... ah, sto nisam musko!

ono sto me zanimalo je kako se ljudi moje visine (178cm) mogu seviti u autu. jos uvijek mi nije jasno kako, kamo s nogama, koliko puta lupas glavom o krov auta, sto kazes ekipi koja te dodje zicat za upaljac ili cigaretu onako goluzdrav, ma joj. kolike komplikacije! zivjeli otvoreni prostori i toplo vrijeme!

jeste primjetili da smo zamijenili proljece i ljeto? mislim, kraj kolovoza je, i ja umjesto da gubim kile znojeci se nad Schostakivichem i Bachom, stvaram zalihe za zimu. takoreci, oblazem si unutarnje organe. skembicom, naravno. al to je slatko. nije to poanta, uzasno me zivcira to sto je tako hladno i sto se ne mogu zbog glupe polu-kise prosetati po sumi, sjediti na svojim vidikovcima i filozofirati... a to tako volim...


eto jos malo smijeha, kad sam vec ljuta i ne da mi se pisat, ali da me opet ne kudite...


Čulo za okus kod leptira je smješteno na nogama. (zamisli da nekog njusis smrdljivim stopalom ili kruznim kung-fu udarcem...)
Pačje kvakanje ne stvara jeku, nitko ne zna zašto. (e to moram isprobati...)
Za samo 10 minuta uragan oslobodi više energije nego sve postojeće
nuklearno oružje na svijetu. (pa si misli sto je bolje, Katrina ili Černobil)
U prosjeku, 100 ljudi umre od davljenja kemijskom olovkom svake godine. (e to je fakat cudno. nemojte zvakat kemijske niti disat vodu, nije zdravo)
U prosjeku, ljudi se više boje pauka nego smrti. (nije li to u njihovim glavama nekako povezano?)
Slonovi su jedine životinje koje ne mogu skočiti. (i bolje. dovoljno je potresa)
Samo jedna osoba od dvije milijarde doživjet ce 166 ili više godina. (tko bi htio toliko zivjeti? zaboga...)
Kravu je moguće natjerati da se popne uz stepenice... ali natjerati je
da siđe - nema šanse. (znaci, nista od mog planiranog kravljeg bala na 15 katu Opere, Kristalna dvorana... jebiga)
Žene trepću gotovo dvaput više od muškaraca. (nigdje ne kaze da li je to zbog kvazi zavodjenja...)
Čovjeku je fizički nemoguće liznuti vlastiti lakat. (fora!!!!)
Puž može spavati tri godine. (mora da je pospan)
Naše oči su uvijek iste veličine kao i na rođenju, ali nos i uši nikad
ne prestaju rasti. (zaboga, a sto je s onima koji se rode s velikim nosom i usima?)
Električnu stolicu izumio je zubar. (sigurno je imao zavidne pacijente...)
Svi polarni medvjedi su ljevaci. (kaj ubijaju iskljucivo lijevom prednjom sapom???)
Noj ima veće oko od mozga. (jadan...)
Krokodil ne može isplaziti jezik. (idemo se svi beljiti krokodilima...)
Upaljač za cigarete izmišljen je prije šibice . (e to fakat nisam ocekivala!)
Amerikanci pojedu u prosjeku 18 jutara (oko 13, 5 hektara) pizze dnevno. (konacno objasnjenje za pretilost...)


koliko vas je probalo liznuti lakat? ha???

budite dobro!

odlucila sam se uhvatiti u kostac s temom zbog koje me se inostrani kolega boji i misli da sam luda... vjerujem da je to stav vecine, ali samo pretrazivanje interneta pokazalo mi je da nisam jedina.
dakle, lezimo mi na kaucu i odjednom zasvijetli on meni malo. pa sam se sjetila da sam imala fazu kada sam redovito na ljudima oko sebe vidjala tzv. auru. i to na cudnim ljudima, npr. nekim profesorima, prijateljima, prolaznicima. i nikad me to nije zbunjivalo, dapace. bilo mi je prirodno. vidjanje aure nije automatski znacilo da je ta osoba dobra, ovisilo je stvarno o bojama i zvukom koji ju je povremeno pratio. a nisam ni znala da je to sve vec opisano. dakle, kada malo pogledam, od vas koji citate moje pizdarije, isto se dogodilo da sam to primjetila. i to ne sistemom koji oni predlazu (koncentracija, zatvaranje ociju, fokus, blabla...), nego bi samo iskocila u jednom trenutku u moje svijesno stanje, i to potpuno prirodno. inostrani kolega je naprimjer zracio malo, ali vidjelo se. uglavnom, ako vas zanima, evo skracenog izdanja:





AURA je pulsirajuća energija koja okružuje ljudsko tijelo. Ona oslikava osjećaje, čovjekove vrijednosti i karakterne osobine, kao što je i pokazatelj čovjekovog duhovnog i fizičkog zdravlja. Aura je višedimenzionalna. Osim, obojene svjetlosti, posjeduje veličinu, oblik, gustoću i zvuk.
Boja aure, koja je najvažniji aspekt aure, je raspoređena u tri nivoa. Ima 14 boja spektra ličnosti (crvena, narančasta, grimizna, žuta, zelena, plava, ljubičasta, boja lavande, indigo, kristalna, metalni oker, fizički oker, požrtvovni oker i ljupki oker). ((pritom su boje rasporedjene tradicionalno: crveni vole uzbudjenje, plavi i nijanse plavog su sanjari, kristalna boja oznacuje iscjelitelje...))
Svjetlost, ima jasnu blistavu boju ili zamućenu.
Veličina, ima širinu oko 2 metra u svim smjerovima.
Oblik, ima jajolik oblik.
Gustoća, ima punoću ili je prozirna.
Zvuk, ima visok piskutav ton ili emituje zujanje.


Kakva će nam biti AURA utječe naš okoliš, stvarni svijet, način razmišljanja, osjećaji, društveni život itd.
Aura se sastoji od mnogo ovoja boje raspoređenih u tri sloja:
ETERIČKA AURA odražava čuvstveno i tjelesno zdravlje čovjeka i proteže se na udaljenosti 5-10 cm od fizičkog tijela.
MENTALNA AURA odražava mentalno stanje čovjeka i proteže se na udaljenosti 2,5 m od čovjeka.
SPIRITUALNA AURA odražava duhovno stanje čovjeka i proteže se na udaljenosti od oko 7,5 m od čovjeka.


ja ju vidim ovako:




mozete reci da je to sve sajens fikšn, ali ja sam ozbiljna...

pa svi vi s aurama i bez, budite mi dobro, bez obzira na hrpu besmislica koje ja tu pisem!

eto mene opet!

imadoh malo problemcica oko kompa, ali evo, mogu se pohvaliti s strasnom makinom! pentium 4, lcd monitor, logitechovi zvucnici i sub, dvd przilica, 80 giga harda, 512MB RAM... istina Bog, ne bih imala pojma kaj imam da mi metalcina nije rekao, te spojio monitor, zvucnike i pokazao kako se przi cd... jadna ja... i sada sam na komp stavila vecinu mjuze koju imadoh na cd-ima. izmedju ostalog i jednu pjesmu s novog Gibonnijevog cd-a:

ovako pocinje... ja cu te pokusat zamrzit
i neko vrijeme cu se budit kraj tvoje kopije
(...)
oslobodi me, ako znas o cemu govorim
tvoja me snaga vrijedja
taj pogled s visoka ja ne zavrijedjujem
skini mi to sa ledja
taj kamen da si bolja bez mene...


dojmio me se tekst... cinjenica je da vecinu ljudi zivcira kada se izvuces iz govana sto su ti oni priredili. ali to bi bio povratak na nesto prijasnje.

tako odoh ja na more jos par dana. malo u Tisno, pa na Vir. stvarno sam ove godine bila ful na moru. inostrani kolega me jako lijepo udomacio, makar sam nekon 2 dana letila van iz kuce jer mu se majka vratila, pa sam bila sama u stanu za sedmoro ljudi. da li je tome pridonijela svadjica oko zvijezde Sjevernjace (da li je to Danica, Venera ili sto li je) i ostalih zvijezdja... salim se, sama sam tako odlucila. a na Viru mi je bila majka sa sekom i njenim muzem... nisu mi dali da si niti tanjur sama donesem! totalno mazena i pazena. a imali smo i kucnog ljubimca...



kaj nije sladak!!!?

natrag sam isla po magistrali (jako pametno), pa mi je trebalo 4 sata do Rijeke... naravno da me klima u autu prehladila, i sad sam bubina... smrc... al zato imam super komp! jedino me zivcira sto nece otvoriti blog stranice na internetu... pa idem na ocev komp ovo apdejtati...

ima jos puno filozofija koje bih podijelila sa svima vama, sad ne stignem...


budite dobro!

i velika pusa Europskim Unijcima!!!!!

ono sto sam pozabila napisati sto se ozlijedjivanja tice jest to da se kolega L.I. uspio gadno porezati na rub kuhinjskog elementa, pa je bilo krvi posvuda u kuhinji... samo je kapala, prvo sam mislila da sam dobila, a onda sam skuzila da on krvari...

sto je jos vazno spomenuti za ovaj seminar? osim sto je bilo genijalno (kako mrzim taj izraz), svirali smo i super stvari, npr. Bachovu Ciaconnu u obradi nekog ludog Japanca za 4 viole... to je izgledalo ovako:


dakle: N.S., A.K., K.R., M.B.

a takodjer, Sinatra i My Way, cija postava je izgledala ovako:


dakle A.K., L.I., L.D., M.Č.

a koncerti nisu bili u potpunosti klasicni, vec smo imali i par sunset koncerata na plazi (e to je bilo nespretno, svirati na sljunku, a pultevi i note lete, nis ne cujes od valova i tako...), te nekoliko u slasticarni kod Ljatifi ili za rundu Kod Joze. evo romantike...





i na kraju, nezaboravan seminar iz Yoge, koji je vodio jedan super frajer iz Miamija. naravno da sam se ja izdeprimirala jer sam zakrzljala, ali definitivno je najbolja bila A.K., koja je nakon svake vjezbe morala sama sebi izvaditi nogu izturskog sjedeceg polozaja, jer se bila potpuno zakocila. ali moram priznati da me bogovski istegnula...





povezano s kolegicom iz Beograda, imali smo zanimljivu raspravu kako neki muskarci ne skidaju carape u krevetu (misli se za vrijeme seksa), pa je ona razvila teoriju kako su stopala zapravo muskarcima erogena zona, jako ih cuvaju i paze, pa ne zele skidati carape da ne bi svima pokazivali kurje oci, jer im je to osjetljiva tocka... i za to naravno postoji filmic, ali ne u mojem posjedu. ovako napisano nije fora, mozda se A.K. javi pa podrobnije sama objasni sto to bje...


naravno da smo isli i na jos jedan izlet (i to pametno u 6 ujutro na dan koncerta), dio ekipe sa vec vam znanom kadicom, a mi ostali sa prekooceanskim brodom by g.tata E.B.



istina je da su ovi u kadici dosli na mjesto dogovora otprilike sat i pol prije nas, ali ja sam si bar malo odspavala na suncu... uglavnom, kada smo se trebali vratiti, g.tata E.B. je zamolio da se slikamo da ima dokaz da je prevozio 6 zena na brodu. ta slika je izazvala cudne posljedice. naime, krenuli smo i odjednom nas je nesto cuknulo. osobno, mislila sam da smo se nasukali, ali g.tata je od srece zbog dokaza zaboravio dignuti sidro... no harm done! evo sporne slike:



koncerat je bio zadovoljavajuci (osim sto N.S. naravno nije bila sretna, eh ti Rusi), a te veceri sam prvi put jela ribu, iako ju ne volim. ispalo je da ne volim kosti, a da je riba prolazna. a vino sve popravlja...

drugi dan je bio povratak, doduse nekima nastavak ljetovanja. meni i K. je trebalo biti vracanje u civilizaciju, ali smo odlucile otici jos nekam na 2 dana. pa smo zavrsile prvo u Limskom Zaljevu na skoljkama:




(da, sve smo pojele!),
vidjele izlozbu boskarina u Kanfanaru, a onda u Rovinju spavale, provele dan, vecerale u Rijeci, otisle na kremsnite u Samobor i u Zgb.

zasad sam u Zagrebu, idem u teretanu, izigravam babysittera, i vjezbam. ali kak je krenulo, otici cu inostranom kolegi na par dana jos na more! sad sam sama doma, svi osli na more (cak i Bubi, :((((), pa cu se malo posvetiti sebi! doduse, zadnji put sam mislila da je solarij za odrzavanje boje dobra ideja, pa sam zgorila ko kreten po guzici i nisam mogla sjediti 2 dana, al ok.

budite mi dobro!!!

pocelo je sve u Rijeci, kod cijenjene gospodicne koleginice, buduce gospodje profesor... tu sam konacno shvatila sto znaci kada te obuzme fjaka, jer ovako sam izgledala u jedan popodne:



slikam vlastitu pidjamu u krevetu, jos se nisam digla...

cak ni izlazak van na nekakav brod nije urodio plodom, jer smo mi bile jedine cudakinje koje su se setale po Rijeci u ponoc... nije bilo zive duse. tuzno.

uglavnom, nakon par dana nistarenja, sjele mi na katamaran, i prema Unijama, nasem seminarskom odredistu. naravno da me u toku plovidbe nazvao prof i rekao da nadjem ostatak vesele druzine koja je trebala putovati kad i mi. zgodna ideja, al ja vecinu tih ljudi nisam nikad vidjela, ili sam ih vidjela jednom. i tako ja secem po katamaranu i trazim ljude s flekama ili cudnim kutijama. dvoje sam odmah nasla, ali treba naci jos jednu zenu koju nisam nikad vidjela. i pokaze mi na nju mlada buduca koleginica (komaaaad!!!), i ja pridjem, govoreci joj Vi. ispalo je da cura ima 27 godina, i da je jednako luda kao i ja, jer smo na kraju seminara otisle jos na 2 dana u Istru jer nam se nije dalo ic doma...

uglavnom, da ne prepricavam svaki dan, imali smo rostilj dobrodoslice, ja sam bila glavna kuharica (svi su se slozili da sam spremna na zenidbu: samci, navalite!!!), ne samo tad, vec svaki dan jer je ostatak ekipe bojkotirao kuhanje, pa da ne pomremo od gladi... bilo je jasno sto se sprema kada je zaliha yogsija i kave porasla... naravno da smo se udebljali svi!!!

osim toga vazno je spomenuti da smo na seminaru skinuli sve rekorde u povredjivanju. pocelo je vec drugi dan kada smo isli u tour de Unije sa profesorovim camcicem, popularno nazvanim kadicom.



vidjeli smo ovakve prizore...




a more je bilo tako cisto da se vidjelo 30 metara u dubinu bez problema! uglavnom, par piva ucinilo je svoje i meni i koleginici27 postalo je zurno... prvom prilikom nagovorile smo o captain, my captain da se usidri, svaka na svoju stranu skocila u more i bilo je bas super! ali treba se popeti natrag u kadicu... tu sam se ja zakacila s nogom za rub i rekla
"ne mogu! ne mogu! vucite me do grada!"

sto je naravno odbijeno kao mogucnost... ali sam si uspjela porezat nogu na rub glupog aluminijskog camca!!!! na kraju sam uspjela prebaciti gornji dio tijela u camac, a oni, umjesto da mi pomognu, smijali se prizoru mene jer su mi se vidjele samo noge koje su virile iz camca, od kojih je po jednoj kapala krv... kako romanticno!

naravno da nije stalo na tome. mladi kolega iz Bljelovara je stao na jeza u toku nocnog kupanja, pa je bilo problema oko ceprkanja iglica van, a najbliza hitna bijase na Losinju... dada. jako blizu. bilo je i pecenja meduzom (prilicno blago i bezopasno), a jos sam jednom uspjela pasti na kvaku u kupaoni, jer netko nije osusio pod za sobom!!! naravno, postoji snimka kako ja izlazim iz kuce i psujem sve, govoreci "ljudi, molim vas, molim vas, u p.m. molim vas brisite pod u kupaoni" i pokazujem veeeliku modricu na lijevom bicepsu...

ovaj post se oduzio, pa cu jos samo nabrojati tko sve bijase, ali samo inicijalima...

L.I.(m), 17, Bljelovar (super mali ridji)
L.XY.(f), 17, Zagreb (komaaaaaad, al joj se ne sjecam prezimena)
M.Č.(f), 19, Zgb (no da...)
M.B.(eunuh), 20, Zgb
E.B.(f), 23, Rijeka (koleginice... vjezbati!)
N.Š.(f), 24, Zgb (draga cura...)
N.S.(f), 24, Moskva (uzaaaaaaas!->to nam je vjecno vikala)
K.R.(f), 27, Zgb (zar moram ista komentirati ako sam s njom provela jos 2 dana sama?)
A.K.(f), 34, Beograd (legenda najveca, nas yogi i pokazatelj muskih erogenih zona)
K.XY.(m), 33, Beograd (ozenjen muskarac s malom bebom, stalno vjezba, izrazito dobar i drag)


te nas dragi profesor...

eto, tolike razlike izmedju nas, a slozili smo se kao mala obitelj... malo veca, 10 clanova!

toliko zasad!
budite mi dobro!

kao sto napisah, vec sam se dosta naputovala za ovu godinu. ali krenimo ispocetka, dakle prvi put u daleke egzoticne krajeve...

i tako jedan dan moja koleginica i ja sjedimo na vidikovcu i jedemo big mac nakon sto je ona fulala bus za doma, i cekamo nocni bus koji krece u pol 10. a meni dosadno. pa rekoh, zasto ne boh odvezla koleginicu dio puta, kad ionako nisam bila u Bosni, pa bi moglo biti zgodno iskustvo popit bosansku kafu i izjist koji chevap. tek tolko.

i u pol 10 sjele mi u moju prdilicu i krenule put Okucana, pa prema Banja Luci. do nje doduse nismo stigle, jer ju do Viteza nisam bas mogla voziti po noci, a jedina busna stanica je bila malo nakon granice, tzv. atos.

naravno da sam izvela sranje odmah na granici, kada me gospon carinik pitao za zelenu kartu (za nevozace- potrebna da bi se moglo voziti u susjednim drzavama). kako me to u Sloveniji nisu pitali, ja za to naravno nisam imala pojma. skoro mi je naplatio 50-tak eura za putno osiguranje, ali se u zadnji tren predomislio i upozorio me da sporije vozim, ako necu da mi majka donosi zelenu kartu iz Zagreba.
a ja sam nakon granice otvorila pretinac i nasla tu jebenu kartu medju papirima... plavusa, violistica... sto's jos?



ovako izgleda ulaz u bih...


ako se ne vidi jer je mala slikica, pise Welcome to the republic of Srpska... zanimljivo, ne?


a ovaj bus smo cekale pola sata na kavi i chevapima...


uglavnom, malo sam bila razocarana s chevapima ovog izgleda:



jer su naime bili masni toliko da se somun raspadao svaki put kad sam ga pokusala uzeti u ruku... no da.

a o kavi koja je bila jaka kao vrazji znoj da ne pricam... skoro sam se zadavila. mislim, ok, jaca turska kava, ali halooooo? ja bih svoj zeludac natrag!!!

i tako, bus je dosao, odveo koleginicu put doma, a ja sam krenula put Zagreba. naravno da me granicna policija zaustavila, a ja sam istom onom covjeku kojem sam 45 min prije rekla da nemam zelenu kartu ponosno pokazala istu, na sto je ovaj umro od smijeha... no da.

drugi dan sam otisla u Rijeku, pa na Unije, ali to je vec tema za novi post... kad skupim dosta para da opet odem u kic, jer mi je komp i dalje u banani...


budite mi dobro, i pazite na zeluce!!!!

eto, vratih se ja s mora! bijase kratko i slatko. medjutim, sudbina je htjela da se vratim doma, a da nemam komp vise!!! tocnije, imam, ali nemam niti tastaturu (???????), niti internet. stoga ce opis mog legendarnog ljetovanja, zajedno sa slikicama, pricekat tjedan dva dok ne sredim sve, jer ton bez slike nije bogzna sto, iako je bolje nego obrnuto. pa cete moj put u Bosnu, Rijeku, Unije i Istru citati mylo kasnije, jer bez slika nije toliko zabavno.

ipak, nestrpljiva sam i moram napomenuti da smo na seminaru svirali My Way od Sinatre i Ciaconnu od Bacha u obradi za kvartet viola... ako tada nije dosla apokalipsa, nikad nece!

a o raspravi od 5 dana o seksu u carapama da ne pricam...


ekipa, citamo se kasnije, odo ja u teretanu (da, i to je novo! postajem sportski tip!!!)!



budite dobro