|
U «moje vrijeme» je uobičajeno bilo davati nadimke svojoj djeci ili prijateljima tako da se ni ne sjećam da li smo nekog zvali imenom, čak i ako jesmo to je bila nekakva skraćenica pa je Vesna bila Veki, Gordana Goca, a Milan Mile…
U djetinjstvu sam znala mami govoriti kako mi je Prase uzeo bicikl, a Njonja se potukao u školi s Rodom…Najneobičnije nadimke ipak čujemo prilikom hvatanja pripadnika kriminalnog miljea, pa smo prije neki dan svjedočili kako je uhvaćen Sretko Kalinić Zver a u bijegu su Vlada Budala, Đuro Mutavi i Boki Kiseli…(čak se i sudac u Beogradu znao obraćati osuđeniku Ulemeku s «gospodine Legija»)…
Što se mene tiče, ime mi je bilo prilično staromodno za djevojčicu. Dobila sam ga tako što je mama, da bi izbjegla veće zlo kad je djed došao sa svojim popisom imena, koja su sva redom bila arhaična i naprosto užasna, odabrala ime moje bake (a njene svekrve) s kojom baš nije bila u ljubavi, a za uzvrat je malo poboljšala odnose i dobila bundu na poklon.
Svoje ime nisam ni znala izgovoriti kao dijete, pa sam si nadjenula nadimak.
Tako da do škole takoreći nisam ni znala vlastito pravo ime, a tek na fakultetu sam ga nekako ponosnije nosila jer sam se smatrala zrelijom.
Ipak, obitelj i prijatelji me i danas zovu Mikica.
Posljednjih sam godina dobila zahvaljujući blogu još jedan nadimak, Majstorica, koji je sve češće u uporabi i koji mi postaje sve draži.
Interesira me kako vi stojite s nadimcima?
Kakav je vaš, zovete li nadimkom djecu ili prijatelje ili možete li se sjetiti nekih smiješnih nadimaka?
Da li u kontaktu s blogerskim prijateljima koristite blogerski nadimak i koliko ste se saživjeli s njim?
|
