|
«Priznala sam svojim studentima da pišem knjigu o regionalizmima i dijalektizmima, uključujući i neobičnosti u izgovoru. Želim da shvate da nemam ništa protiv dijalekta, čak ni protiv pogrešne upotrebe riječi. To mi se sviđa. Sviđa mi se što klinci misle da je Nike jednosložna riječ. Zašto i ne bi? Nike nije božica. To je tenisica. Krilata tenisica pobjede. Međutim, usprkos svojoj ljubavi prema narječjima ne dopuštam im pisati fonetski. Ne želim vidjeti mother-fucker napisano kao mothafucka. Ne još. Prvo po pravilima, rekla sam, a zatim možete činiti što god vas volja. Jednako je s džezom. Najprije nauči svirati instrument.»
(Citat je iz romana Suzanne Moore 'Rezovi', vješto ispričana priča o opsesiji, seksu i nasilju po kojoj je snimljen film s Meg Ryan u glavnoj ulozi, pa ko voli nek' izvoli, ja sam noćas sanjala pojedine scene i pitala se što mi je to trebalo, ako izuzmemo majstorski stil autoričinog pisanja).
Dakle, tema uz današnju kavicu je jezik kojim se služimo. Da ne steknete pogrešno mišljenje, niti sam ja vrstan poznavalac jezika, niti neki čistunac sa svilenim ušima, a ponajmanje konzervativka. Međutim, pojedine me stvari doista smetaju.
Prva je da neki nastavnici, posebice u školama lociranim u prigradu, govore u dijalektu. Mislim da nije u redu da se ne služe književnim jezikom, jer onda djeca kad dođu u srednju školu imaju problema. Nažalost to čine čak i sveučilišni profesori, sjećam se svoje šefice koja je znala pitati: «Od česa se sastoji stanica?», pri čemu bi je strani studenti, čuvši samo jedno nepregledno s, gledali kao da je pala s Marsa.
S druge pak strane nas se prisiljava da neke uvriježene riječi kao što je «mikroskop» zamijenimo sa «sitnozor», te da pazimo da internacionalizme kao što su «interakcija» i «analiza» zamijenimo s «međudjelovanje» i «raščlamba». Takvih primjera ima napretek, a ove koje sam navela spadaju u lakšu kategoriju, dok bi vas prijevodi raznih stručnih termina bacili u očaj …
Također, slušam kako su se u zadnje vrijeme uvriježili novi izrazi kao što su «sačekuša», «navlakuša», «forvarduša», «sponzoruša», i neki dan kaže jezikoslovac da je to u redu ukoliko se neka nova riječ pokaže općeprihvatljivom i zaživi u govoru, čak iako nije gramatički najispravnija. S tim bih se i složila, kad nas ne bi masirali s gore navedenim primjerima.
I za kraj vam ostavljam inofrmaciju o natječaju koji je objavila firma TriGranit iz Zagreba, pa ako smislite hrvatsku inačicu engleske riječi «Developer» možete osvojiti 20 tisuća kuna.
Svašta sam nadrobila u ovom postu na brzinu, ali Rusalka je zamolila da smućkam neki kapućino (capucino? capuchino? cappucchino?…)
|
