|
Iako mi je znanosti preko glave današnji post je inspiriran tom temom, ali na hrvatski način. Čitam na Connect portalu (poveznica hrvatskih znanstvenika u inozemstvu i Hrvatskoj) sljedeće:
U 2006. godini Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti primila je ukupno 75 milijuna kuna od poreznih obveznika, a u 2007. godini čak 80 milijuna kuna. Porezni obveznici s pravom se mogu zapitati na što se taj novac troši, s obzirom da je utjecaj HAZU na događanja u našem društvu i znanosti zanemariv, dok tu ustanovu istodobno prate skandali vezani uz izbor ili nominacije novih članova.
Doista, imate li neku ideju na što su se ti novci utrošili, kad smo čuli da je HAZU pokrenuo nekakvu inicijativu?
(Odličan tekst na temu «Treba li nam ovakav HAZU?» je u arhivi bloga tabula rasa)
Potom slijedi nekakva izjava Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, gdje između ostalog stoji:
Javnost s pravom od znanosti očekuje da bude pokretačka snaga svekolikog razvoja hrvatskog društva ...
Hrvatska javnost pozorno i s ponosom prati uspjehe naših znanstvenika ...
I duhoviti odgovor jednog splitskog oceanografa:
Nažalost, u ovoj državi javnost ima pametnijeg posla. Jeste li vi pak pitali javnost da li želi: (a) da znanost bude pokretačka snaga društva, (b) slušati Severinu u riječkoj operi, (c) gledati Severinino "vjenčanje", (d) piti Žuju uz Euro2008, (e) ogovarati kolegicu na poslu da ima demode vestu, f) ...
Međutim priča ima i drugu stranu:
Javnost je obično suočena s vijestima iz znanosti koje predstavljaju nekakvu senzaciju u negativnom smislu: plagijati, sukob ministra sa znanstvenicima iz inozemstva, slanje kolega na psihijatrijsko vještačenje…
Kako svakodnevno preletim teme na Connect-u, osim povremenih korisnih informacija na koje naiđem, ne mogu se načuditi vrlo često neugodnim raspravama naših uglednih znanstvenika, klanovskim podijelama, pa i vrijeđanju (do te mjere da se nedavno pojavio post s naslovom «Smije li se nekom kazati da je imbecil»), pri čemu ne zaostaju ni oni iz dijaspore, premda godinama žive u «uređenom sistemu» (njihov je hobi svakodnevno pametovanje i kritiziranje domaćih znanstvenika, iako bih voljela vidjeti da li bi se «na muci pokazali junaci»)…
Osobno ne pripadam nijednom klanu (više puta sam rekla da sam «onaj koji jaše sam») i trudim se sagledavati objektivno stvari, ali ne mogu se ne zapitati kako nam može biti bolje kad se navodna pokretačka snaga društva tako ponaša…
Stoga, kako ne gledam Severinu i ne pijem Ožujsko, moram vam reći da je jučer kolegica došla u groznoj zelenoj vesti na posao…
Što mislite o tome?
|
