|
U nedostatku vremena do jučer nisam ništa isplanirala kako ćemo provesti Uskrs, osim što sam znala da ću, po običaju, imati svoje najbliže na (do)ručku.
Jutros uz kavicu sam slučajno naletjela na prošlogodišnji post o istoj temi i bila nekako ponosna jer me nije ulovila predblagdanska histerija kupovanja, sjetila sam se kako sam lijepo provela Božić i bez jurnjave po trgovačkim centrima.
Ali, nedugo nakon toga sam otišla u kupovinu i rezultat je bio da sam se vratila natovarena kao mazga.
O nekakvom jadnom creskom janjetu koji je stradao za blagdane ne smijem ni misliti, ali da biste shvatili razmjeru mog ludovanja moram vam reći da sam nakon kupovine kolača u slastičarni Beto (riječki blogeri već znaju kakvi su im kolači) gdje sam se nakrcala voćnim krostatama, čokoladnom tortom i kremšnitama, otišla do najbolje pekarne u Kastvu i kupila pogače ispod peke, nekoliko lepinja, desetak malih kifli, pincu i dvije pletenice s jajem u sredini, i još dobila na poklon jednu pincu.
Uglavnom, kao da ćemo umrijeti od gladi, jer trgovine neće raditi dva dana.
Čak sam i Makiju kupila rezerve hrane…
Nakon što sam jedva sve to dovukla kući, pomislih kako ne samo što sve sad treba pripremiti, nego treba i pojesti.
Jeste li vi bili pametniji?
Sretan Uskrs vam želim…
|
