|
Moram se uz današnju kavicu osvrnuti na jednu pojavu koja mi, s obzirom na broj poziva, nevjerojatno podiže tlak u posljednje vrijeme.
Radi se o telefonskim javljanjima, koja se najčešće događaju u nevrijeme, u doba ručka ili popodnevnog odmora, i premda ne spadam u one koji se izvale nakon posla i dovoljan im je desetominutni drijemež da se revitaliziraju, znam da postoji ono nepisano pravilo neuznemiravanja do pet popodne.
Razgovor obvezno počinje s nekakvim nepoznatim imenom koji je pri telefonu, onda shvatite da je osoba ili iz osiguravajuće kuće, ili prodaje talijanski namještaj, medicinske preparate za masažu, ili da ste upravo osvojili nekakav jastuk i da trebate doći na prezentaciju gdje će vam uvaliti i pokrivač. Ponekad se radi i o anketama za koje također nemam sluha ni volje.
E sad, ja znam da je to ljudima način da zarade svoj kruh i žao mi je kad ih otpilim, ali ne mogu shvatiti dvije stvari: vrijeme u koje zovu, bez da se izvinu za ometanje, i način kad počnu isti tren pričati svoju priču, a ti si možda u situaciji da ti je netko ne daj bože teško bolestan, da ti kipi juha ili da si nakon noćne smjene jedva ulovio malo odmora.
Kap koja je prelila čašu i zbog koje pišem ovaj post je poziv osobe koja me je ravno triput nazvala isti dan, zaboravivši da me je već zvala, i ponudivši mi da će mi u dvadesetominutnoj konsultaciji ispričati sve o novim uvjetima osiguranja, ne odustajući ni kad sam rekla da se mogu informirati i na internetu.
Da li i vas nerviraju ti pozivi?
*Sinoćnja blogerska kavica je smirila moju nervozu od napornog tjedna (postalo mi je već glupo ispričavati se kako zbog obveza ne stižem do vas, ali samo pomislite koliki zaostatak imam nakon tri mjeseca odsustva), tako da bih danas mogla bez problema odgovarati na ankete…
|
