|
Posljednjih dana sve se češće spominju dekice u koje se zamataju naše blogerice, uključujući i mene.
Tako je Bistra iz Redakcije Jučerašnjih novina prvog dana Nove godine izjavila da se sprema pod dekicu, i na Novogodišnji koncert u Beču!
Vitae je dodala da topla dekica znači tople želje, a Ludludu će «zauvijek ostati vječna tajna što žene vide u tim dekicama…»
Bistra, kao prava Bistra, je dala objašnjenje da se «mi žene volimo u trenucima kada se "zgusnemo" ugrijati, zatim to je naša pećina i još znamo ruke imati uz ošit, eto posla za Đorđevića, ali kad treba znamo trčati s vukovima!»
I Zona je rekla da jako voli Novu godinu, ali se ljuti što nije sve po njenom pa će se zato zavući pod svoju Vuteksovu dekicu (onu najtopliju, bez slike, pod kojom ne bi željela biti sama).
Ima jedan svijet kaže: «To s dekicama je zbilja čudno. Cijeli dan mogu hodati po kući, sjediti pred kompom i baš mi je dobro... lijepo i toplo... no ako legnem... obavezno moram prebaciti dekicu preko sebe.»
Mini i ja smo pod dekicama od rujna, mislim da je svima poznato.
Kad razmišljam o tome čini mi se da se zavlačim pod dekicu posljednjih godina, ne sjećam se da sam to činila ranije, ili bar ne u tolikoj mjeri.
E sad, da li je to stoga što su dekice u današnje vrijeme baš fine i meke, ili osjećamo nekakvu potrebu da se negdje zavučemo, da na miru razmišljamo, nedostaje li nam možda ljudske topline?
Vraćamo li se na taj način u djetinjstvo kad smo vukli dekice sa sobom, doduše ja sam imala svoj jastučić kojeg su zvali «Gnjus», jasno vam je zašto…
Ili ne treba tražiti dublji smisao u tome, razlog je samo hladnoća…
Pošto su i meni, kao i Bistri, samo «vuha van dekice», da vas čujem što mislite o tome?
|
