|
Nakon što sam danas odgledala po treći put «Mostove okruga Madison», ako je kroz suze uopće moguće nešto vidjeti, nemojte se čuditi što je na redu opet ljubavna tema …
Dakle, prije neki dan pijem kavu s prijateljicom (pravu a ne virtualnu) i pitam je li još zaljubljena.
Naime, svega petnaestak dana prije mi je ushićeno ispričala kako se zaljubila u jednu osobu, koju je upoznala sasvim slučajno, vozeći auto na servis.
Ona kroz smijeh odgovori da je burna veza trajala kratko, završila je naglo kao što je i počela, jer su istovremeno shvatili da je (za opće dobro i vlastito zdravlje) bolje ne nastavljati... Od tada se nisu čuli, ali je sretna, jer je nakon višegodišnjeg uvjerenja da joj se tako nešto neće nikad ponoviti, osjetila leptire u stomaku, ubrzan puls i laganu nesvjesticu kad bi joj zazvonio telefon.
Nije vjerovala da bi joj u tim godinama jedan susret mogao poremetiti ravnotežu i sam osjećaj ponovne zaljubljenosti joj je udahnuo novu snagu.
Doista je sijala, a osmijeh joj nije silazio s usana…
Kada ste zadnji put osjetili leptiriće u stomaku…?
Ja se pokušavam sjetiti, ne uspijeva mi, ali mi naviru stihovi:
Leptiri u mom stomaku
uvek me na tebe podsete
ja ih uspavam na foru
al' te osete.
|
