|
Joj, Tixi, Tixi...ali, idemo...
Majstorica s mora?
«Majstorica s mora», tako su je zvali kolege s fakulteta, diveći se njenoj profinjenosti, njenoj ljepoti i romantičnoj naravi, gledajući je kako šeta po fakultetskim hodnicima, takmičeći se za njezinu naklonost. Ta večito nasmijana crnka svoj nadimak «Riječka Đina», zbog sličnosti s omiljenom glumicom Lolobriđidom, zamijenila je nadimkom koji je označavao naklonost i prihvatanje. Činjenica da je iz nekog dalekog grada kojeg zapljuskuju talasi «našeg mora» pobuđivala je maštu sugovornika, a neobični govor s mekanim ć isticao je dodatno njenu pjesničku prirodu. Pričalo se da ima zaručnika poznatog kompozitora, da upravo renoviraju stan u centru grada u koji će se uskoro useliti, i sve je mirisalo na jednu lijepu priču, koje su u to vrijeme ljudi bili više nego željni, jer su se u njoj spajala dva svijeta, dva društvena sloja, dva donedavno zaraćena naroda. A ona je bila sretna kao nikad u životu, novi grad je osjećala svojim, a njen jedini problem je bio u sporazumijevanju kada bi na pitanje «hoćete hleb bajat ili taze» uvijek odabrala pogrešan odgovor.
Priča nas vraća u razdoblje od prije pola stoljeća, a nadimak je dobila moja majka.
Isti je poslužio za radni naslov romana koji još uvijek stoji pohranjen u ladici, a kasnije kao nadimak pri otvaranju bloga.
Na kavi s prijateljicom?
Tu bar nije potrebno objašnjenje. Jednostavno mislim da je to moja istinska uloga, ja jesam PRIJATELJICA…
Uostalom, i vi volite popiti kavu sa mnom, zar ne?
I na koncu lijepo molim da štafetu prenesu dalje sljedeći blogeri:
kora-kri
miško
kantrida
luki
papučica
|
