Na kavi s prijateljicom

Prije nekih šest mjeseci, kad sam postala blogerica, jedan od prvih postova je bio na ovu temu. Tada me je jedan od blogera, navodno pisac, nasmijao svojom izjavom:

"Uhvatila me tjeskoba. Previše ljudi u ovoj zemlji zna sasvim pristojno sastavljati rečenice i odlomke ulančavajući ih u kratke priče ili romane. Čitav mi je taj posao postao prebesmislenim. Još i ti blogovi, gdje vidiš da i mnogi anonimusi savim pristojno kucaju ono što njihovo žiće ima reći. Na kraju ćemo svi pisati i to će biti svojevrsna apokalipsa."

Odlučila sam pitanje ponovno postaviti jer je tema više nego aktualna: nižu se književni natječaji, šalju se priče, savjetujemo jedni druge koje imaju šanse za prolaz, pa se i veselimo ako netko dobije priznanje za svoj talent. Oni koji nemaju takvih ambicija, također pišu prekrasne postove za svoju dušu, s kojima nas svakodnevno oplemenjuju, a ponekad ponosno završavaju i na naslovnici.

Zato, jesmo li svi postali pisci?
Ako jesmo, koji je razlog tome?